BEOGRAD – Državni vrh Srbije je najavio protutužbu protiv Hrvatske za genocid, ali je istovremeno naglašeno kako će se “još razmisliti” o njenom podnošenju. Ta odluka se tumači kao pokušaj pritiska Srbije na Hrvatsku kako bi ona odustala od svoje tužbe i kako bi Beograd i Zagreb sporazumno odustali od sudskih procesa.
Taj stav dijele i pojedini beogradski stručnjaci za međunarodno pravo koji smatraju kako u Hrvatskoj nije bilo genocida i da su utoliko i međusobne tužbe kontraproduktivne.
Politika treba odlučiti
Vatroslav Vekarić, član Foruma za međunarodne odnose smatra kako Srbija već najavom protutužbe pokazala kako ima spreman pravni odgovor na tužbu Hrvatske. Međutim, njegovo je mišljenje kako je u ovom slučaju manje važan pravno, koliko političko gledište koje je uvjetovano unutrašnjim razlozima i u Hrvatskoj i u Srbiji, smatra Vekarić: “Ja se nadam da bi nakon predsjedničkih izbora u Hrvatskoj moglo doći do više realizma i shvaćanja da nema nikakvih šansi pravno pobijediti u tom sporu. Drugo, ta tužba opterećuje odnose dvije najvažnije države na Zapadnom Balkanu, tako da svi racionalni argumenti govore kako bi trebalo stati sa tim sporom”.
Više štete nego koristi
Vanjskopolitički komentator Dragan Bisenić smatra kako odlazak pred Međunarodni sud pravde u svakom slučaju škodi dobrosusjedskim odnosima Srbije i Hrvatske. Na žalost, države bivše Jugoslavije međusobne tužbe vide i kao sredstvo za nastavak sukoba. To je dodatni problem koji otežava dijalog i koji se ne bi trebao smjeti voditi u međunarodnim sudnicama.
“Rješenje neće doći iz niti jednog suda ili od bilo kakvog stranog arbitra. Utoliko više što niti jedna od tih presuda nema nikakvu pravnu, nego samo ‘moralnu’ posljedicu. Ne postoji neko međunarodno tijelo koje bi provelo izrečenu presudu, sa izuzetkom Suda za ratne zločine u Hagu.
Ako se dakle na taj način traži uporište za politiku koja bi trebala osuditi neku drugu državu ili da se promjeni pozicija prema drugima, onda te pravne utakmice tome sigurno ne mogu pomoći. Politički put je sigurno neposredniji, uspješniji i donosi bolje rezultate”.
Odgovor na hrvatski stav o Kosovu?
Vatroslav Vekarić primjećuje kako je rat među državama bivše Jugoslavije u SFRJ je završen prije gotovo 15 godina, ali države i političke elite međusobno komuniciraju kao da je rat završen prije nekoliko dana. To znači i da je proces pomirenja i moralnog oporavka ovdje veoma spor i da je onda na političkom vrhu da ubrza taj proces.
“Točno je da ne može doći do pomirenja samo na riječima, nužni su i sudski procesi. Međutim, važno je napomenuti da je tu sud u Haagu i važno je da se utvrdi odgovornost pojedinaca. To je ono što radi Haški tribunal i zato je on nužan. A političke isprike, pomirenja, pružanje ruku – to je nešto što je već na neki način počelo i to bi trebalo i zaokružiti na racionalan i pošten način i okrenuti novu stranicu u međusobnim odnosima”.
Za Dragana Bisenića je najava protutužbe Srbije podsjetnik kako i Zagreb i Hrvatska snose svoj dio odgovornosti za događanja devedesetih godina. Ali misli i kako se trenutak te odluke može interpretirati i kao odgovor Beograda na nastup Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u procesu o legalnosti kosovske nezavisnosti.