Mladen Bajić je prije osam godina krenuo iz Splita u Zagreb na poziv Radovana Ortynskog, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika. Ponudio mu je funkciju šefa USKOK-a koji je tada bio tek u osnivanju. Ortynski je u to vrijeme bio glavna zvijezda i miljenik domaće javne scene koja ga je od milja zvala hrvatskim Elliotom Nessom.
Povjerenje ondašnje koalicijske vlade predvođene SDP-om Ivice Račana Ortynski je pridobio do tada neviđenim načinom na koji je vodio istragu protiv takozvane zločinačke organizacije. On je gotovo svaki svoj potez u istrazi medijski najavio (ili ga barem pojasnio) i tako o sebi stvorio dojam prvoborca za pravdu. To je bilo dovoljno da ga koalicija izabere za glavnog državnog odvjetnika.
Kao glavni, Ortynski si je za prvog suradnika izabrao Bajića. Tijekom godina Bajić je u svom zagrebačkom društvu rado prepričavao detalje toga puta od Splita do Zagreba. Svojim je golfom već došao do Plitvica kada mu je zazvonio mobitel. Zvao ga je Josip Čule, tada splitski sudac, i poručio mu da se vrati nazad u Split jer radiostanice vrte izjavu Ivice Račana da će biti glavni državni odvjetnik.
Bajić je mislio da se Čule šali, a onda su uslijedili novi pozivi s istom informacijom.
Ostojić odskočna daska
Slava Radovana Ortynskog bila se rastopila. Njegove javne optužbe da su svi korumpirani i kriminalci, uz izostanak konkretnih kaznenih spisa koji bi nekome to i dokazali, prisilili su Račana da se riješi svoga glavnog državnog odvjetnika.
Račan u to doba nije imao pojma tko je Mladen Bajić. Išao je logikom da ako ovaj može biti šef USKOK-a, može biti i glavni u Državnom odvjetništvu.
Prava odskočna daska Bajiću je bio Ranko Ostojić, splitski esdepeovac koji je nakon kratkog staža na čelu splitske policije postavljen za ravnatelja policije.
– Kao načelnik PU splitsko dalmatinske, često sam surađivao s Bajićem. On je u to vrijeme bio zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu. Ta je suradnja bila jako dobra – prisjeća se Ostojić koji kaže da je suzbijanje međunarodnog krijumčarenja oružja (tim lancem bilo je prošvercano oružje kojim je gađana zgrada MI6 u Londonu) bio plod njihova zajedničkog rada.
Godine 2001. ispraznilo se mjesto županijskog državnog odvjetnika. Ortynski je imao Bajića u vidu, ali je ipak pitao Ostojića za mišljenje. Ovaj ga je preporučio i tako je, uz čvrstu podršku SDP-a, započeo Bajićev kratak i brz put na čelo Državnog odvjetništva.
Osam godina kasnije, isti taj SDP koji je lansirao glavnog tužitelja s najduljim stažem na toj funkciji, okrenuo se protiv njega. U vrhu te stranke nedvosmisleno poručuju da Bajić neće dobiti njihovu podršku u Saboru, te da će se ruke esdepeovaca podići kada se bude glasovalo protiv. Kao glavni razlog ističu njegovo kompromiserstvo i koketiranje s politikom, te ga optužuju da politika (odnosno HDZ koji je na vlasti) utječe na njegov rad.
U SDP-u navode da je upravo Bajić glavni zaštitnik korumpiranih HDZ-ovih ministara, a kao argument navode slučaj Brodosplit u kojemu Branko Vukelić nije odgovarao iako je bio predsjednik Nadzornog odbora te tvrtke u trenutku kada je dogovaran posao kojim je brodogradilište oštećeno za 4,8 milijuna dolara. Predbacuju mu i što se afera kamioni rađala gotovo pet godina i što je konkretna optužba protiv Berislava Rončevića ugledala svjetlo dana tek kada je smijenjen s funkcije ministra.
Zamjeraju mu i to što je u akciji Maestro, odnosno slučaju korupcije u Hrvatskom fondu za privatizaciju izostala optužba protiv ijednog člana vlade Ive Sanadera. Gotovo da nema ni jednog značajnijeg slučaja koji je pokrenut, a u kojemu SDP nema ozbiljnu zamjerku aktualnom državnom odvjetniku Bajiću.
Na primjedbu nije li u hrvatskim političkim uvjetima kompromis nužan želi li se opstati na funkciji glavnog tužitelja, naš sugovornik iz samog vrha oporbene stranke navodi da je baš to razlog što ga neće podržati. Osim toga, ističe, iza Bajića su već dva mandata, a na tri nema pravo ni predsjednik države. Tome stavu pridružuje i činjenicu da glavna oporbena stranka dva puta zaredom nije podržala izvješće o radu Državnog odvjetništva, pa iz principijelnih razloga ne može ni tužitelja koji je izvješća branio.
Premda je Vlada na posljednjoj sjednici u četvrtak pokrenula proceduru imenovanja glavnog državnog odvjetnika i predložila da se Bajića imenuje za treći mandat, to još uvijek ne treba tumačiti kao da ima potporu HDZ-a.
Procedura, naime, kaže da imenovanje glavnog državnog odvjetnika treba pokrenuti tri mjeseca prije nego što aktualnom istekne mandat. Imenuje ga Sabor, i to na prijedlog Vlade, a uz prethodno mišljenje saborskog Odbora za pravosuđe. Iz prijedloga da se u proceduru uđe s imenom Mladena Bajića jasno je da ga podržava premijerka Jadranka Kosor. Kako će se postaviti ostali HDZ-ov korpus u Saboru, ali i koalicijski partneri vladajuće stranke, tek treba vidjeti.
Slučaj Gotovina
Valja podsjetiti da je nakon odlaska Račanove koalicije s vlasti vrlo klimav postao i stolac Mladena Bajića. No, tada je uslijedio veliki međunarodni pritisak na Hrvatsku zbog bijega generala Ante Gotovine. HDZ s Ivom Sanaderom na čelu s jedne je strane i dobio vlast provodeći politiku zaštitnika naših heroja bez obzira na to za što ih se tereti, a s druge strane bio je prisiljen riješiti slučaj Gotovina. Povjeriti taj posao Bajiću koji tada ionako nije bio HDZ-ov politički izbor izgledalo je kao idealno rješenje. No, sudjelujući u potrazi za Gotovinom, Bajić je dobio jakog saveznika, bivšu glavnu haašku tužiteljicu Carlu Del Ponte. Postoji ozbiljna teorija da je zahvaljujući upravo njoj opstao na funkciji.
Prije četiri godine, kada je po drugi put biran na mjesto glavnog državnog odvjetnika, Bajić je iza sebe ostavio privid da je njegova funkcija postala stabilna. Tada je, naime, bio izabran gotovo jednoglasno, uz podršku HDZ-a i SDP-a. Ni jedni ni drugi zapravo mu već tada nisu bili previše skloni. HDZ je glasovao za njega da se ne zamjeri određenim krugovima u međunarodnoj zajednici, a SDP samo zato što je tada još bila svježa činjenica da ga je on lansirao.
Prvi Bajićev zamjenik, Dragan Novosel o svome šefu govori u potpuno drugom kontekstu.
– U zadnjih nekoliko godina više se uopće ne govori o neriješenim predmetima u Državnom odvjetništvu. To se pitanje više ne postavlja jer se ažurnost podrazumijeva – kaže Novosel i podsjeća da je u Bajićevih osam godina Državno odvjetništvo od preko 26.000 neriješenih predmeta došlo do toga da ih je otvoreno manje od tromjesečnog priljeva, odnosno oko 10 do 11 i pol tisuća.
Kao veliku Bajićevu zaslugu njegov zamjenik navodi i rješavanje slučajeva ratnih zločina. Kaže da je zatekao više od 3800 osoba koje su bile u različitim fazama postupaka, a da je sada taj broj oko tisuću. Novosel ističe i stvaranje dobrih odnosa i suradnje tužitelja u regiji, što je rezultiralo zajedničkim istragama na slučajevima kao što je ubojstvo Ive Pukanića.
No, bez obzira na to koliko te brojke znače za rad Državnog odvjetništva kao državnog tijela, one neće biti presudne kada će se glasovati u Saboru. Sudeći po nedavnom izboru Državnoodvjetničkog vijeća, moglo bi se pretpostaviti da Bajić neće proći baš glatko. Naime, u Državnoodvjetničko vijeće (tijelo koje imenuje i razrješava tužitelje, slično kao DSV suce) od šest kandidata koje je Bajić predložio izabran je samo jedan, i to Darko Klier.
Neimenovanjem kandidata koje je Bajić predložio saborska većina mu je dala do znanja da želi imati utjecaj na kadrovsku politiku u Državnom odvjetništvu, te da se era u kojoj je glavni državni odvjetnik imao glavnu riječ u svojoj kući pomalo približila kraju.
Kakav je stav samog Bajića teško je reći jer godinama nije dao nijedan intervju, a u medijima se vrlo rijetko mogu pronaći čak i njegove izjave. Prije nekoliko mjeseci kada je u Saboru branio izvješće o radu Državnog odvjetništva u 2008. godini, pokušao je demantirati optužbe opozicije da “zaustavlja istrage pred vratima Banskih dvora”, te pojasniti da tužiteljstvo nije tijelo otkrivanja kaznenih djela, već da je tijelo progona.
U osam godina na funkciji prvog tužitelja Bajić je uspio dobivati podršku i vlasti i opozicije, ali i navući njihov gnjev. U posljednjem istupu sa saborske je govornice pokušao poručiti da mu i nije previše stalo do funkcije.
– Tražite moje razrješenje i smjenjivanje, ali vodite računa o radu državnih odvjetnika koji nisu zaslužili da ih se povezuje s politikom – rekao je Bajić u listopadu nastojeći u parlamentu obraniti ugled institucije kojoj je na čelu.
