KORNATI – Humano preseljenje magaraca s otoka Kornata, na predjelu oko Vrulja, nastavljeno je unatoč najavljenim komplikacijama. Tako je to: dok vlada nered na nekom prostoru, evo, i od magaraca, tada svi grintaju, a bogme i svi trpe štete. A kad netko pokuša uvesti reda, e onda stupa na snagu niz otegotnih okolnosti, od pitanja “imovinsko-pravnih” odnosa, pa dalje…
Međutim, izgleda da će ovo s prekobrojnim magarcima na Kornatu završiti na višestranu korist, i ljudi i tovara. Vlasništvo nad magarcima u ovoj je priči iz generacije u generaciju – i ljudi, i tovara – sve diskutabilnije: ljudi više i ne znaju koji je njihov tovar (“čini mi se da je naj…, al’ nisan ti siguran…”), a tovar koji je u međuvremenu podivljao i prestao biti domaća životinja ne priznaje više ni Boga za gazdu.
Tako je jedan od dva magarca, čije su uzde uvalili meni u ruku da ih pričuvam dok ljudi iz akcije okruže i uhvate jednu magaricu majku s pulincem, posve poslušan i nas bismo dvoje, vidim, mogli na kraj svijeta. A drugi, ustobočen na svoje dvije prednje ikserice, pokazuje jasnu namjeru odbacivanja svakog autoriteta – a osobito moga.
Njegovu uzdu uvaljujem u ruke Anti Šikiću, pa nek se on s njim paraboči. Mene ionako već angažira druga ekipa koja pokušava uloviti jednog otkačenog sivca: – Gospođo, potrajte ga malo… U ekipi za rješavanje problema prekobrojnih magaraca u Vrulji i okolo ovaj put rade: Miodrag Šikić, Ante Šikić, Ivo Lovrić, Edi Lovrić, Jere Skračić, Andrija Mudronja, Marko Ježina iz Općine, a snažan suport cijeloj akciji dala je Uprava Nacionalnog parka Kornati, bez koje bi se teško moglo išta učiniti.
Ravnatelj Neven Baus i posada “Lunge” i male pinice servisirali su evakuaciju i organizacijski i radno. Trajektić Parka jedino je plovilo kojim se evakuacija može izvesti. Uostalom, u posadi su Murterini i Kornatari, a oni vrlo dobro poznaju problematiku kornatskih tovara. Miodrag Šikić iz Vrulja kaže: – Dogovorili smo se da u Vrulji ostane sedam do deset tovara. Sad ćemo se dogovoriti da im uredimo smještaj, da budu zajedno i na jednome mjestu, ali to zahtijeva i stalnu brigu o njima, koju moramo podijeliti između sebe.
Bit će zajednički i kad ih budemo koristili u maslinama. Pa ćemo ili brinuti zajedno, ili svaki za sebe, ali brinuti moramo. Zanimljivo je da se Miodragov tovar zove – Briga! Zbog nebrige su ovi kornatski tovari praktički podivljali, kad ljudi odu iz Vrulje, oni u potrazi za vodom i hranom ruše sve pred sobom: pojedu cvijeće i petrusimen iz pitara, ruše zidove i okućnice, a jednom su iz Vrulja počeli jesti i kućna vrata…
Prave nered i nisu ni za živit ni za radit, kažu u Vruljama. – Tu su bili i neki crni tovari, nisu iz našeg porta, neg dojdu iz Gujka i Kravljačice, ja bi i’ liti napojija. Eto ti ih svaki dan, oko deset, popit, pa opet nazad u poje. Polje je Tarac, po kršu, pa preko uzbrdice iznad Kravljačice u zapad. U polju je cijelo krdo, tamo su ih Kornatari uhvatili pet-šest u akciji kao iz kaubojskih filmova o ranom dobu Divljeg zapada. Lovci na magarce skaču po kršu s komadom kruha u ruci.
Magarci hoće kruh, ali neće uzde. Svako obraćanje i svaki dijalog između goniča i tovara počinje i završava jednom riječju: Ajde! Ajdeeee!!!! – A moj je Briga pitom, kad je u krdu, ja viknem “Briga!” i pokažem mu komad kruva, on samo strigne ušima i evo ti ga meni. Ja sam moga prijavija, ima i knjižicu u Županiji – kaže Miodrag Šikić. Stručno lice za nabacivanje uzdi je Ivana Jakopović. Ivana i Ivo Matov u Jezerima drže farmu za magarce i arapske konje “Kukurin”.
Naizmjence na rukama nose pulinca od dva-tri mjeseca: siv je, mekane, pahuljičaste, sive dlake, prelijep – tako mlad, a već tvrdoglav. On bi se i tukao! Dogovoreno je da ovi kornatski magarci završe u Jezerima. Prema potrebi, Kornatari će ih dobiti natrag za rad u maslinama. Taj sistem rent-a-tovar svima se čini odličan i svi su zadovoljni. – Ove koji ostaju ćemo i označiti, tako da se zna čiji je koji, a ne kao sada.
Šteta je da ove plemenite životinje skapavaju i postaju divlje zbog nebrige vlasnika, zbog naše nebrige – govore iz Udruge “Kornatari”. S Kornata odlazimo brodom “Lunga” Nacionalnog parka, a u krmu je Ivo Matov na rukama donio jednog malo starijeg pulinca sa slomljenom nogom.
Taj mališan putuje s nama jer mu odmah treba osigurati pomoć veterinara. Sve govori da će ova akcija donijeti bolje i ljudima i tovarima na Kornatu, ali ipak treba pričekati konačan rasplet. Na koji će, jasno je, utjecati ljudi, a ne tovari…