ZADAR– S prvim sunčanim proljetnim danima zadarska pijaca, trgovački punktovi po cijelom gradu, ali i brojna mjesta na cesti prema Biogradu, svake godine pružaju isti prizor – prodavače koji nude maceve divljih šparoga.
Ova delicija mesnate stabljike cijenjena je zbog svoje male energetske i visoke nutritivne vrijednosti, ali i zdravih sastojaka koji osobito pogoduju bubrezima pa je uvijek dosta i prodavača i kupaca.
– Cijena je 25 kuna, a ako ćete uzet dva maca, onda po 20 kuna. Ajde, uzmi, di ćeš naći jeftiniju i zdraviju spizu od šparoga – nutka nas prodavačica koja je svoj mali “banak” na gajbi od pivskih boca postavila pokraj ulaza na zadarsku glavnu tržnicu.
Njoj smo se propustili predstaviti kao novinari jer su nas prodavači šparoga do tada redom odbijali čim su čuli tko smo, a od fotoaparata su se instinktivno okretali čak i kad kolega fotoreporter i nije htio snimati.
– Samo mi još triba slika u novinama pa da radi ovih nekoliko desetaka kuna imam inspekciju za vratom. Kazna za branje je, navodno, 10 tisuća kuna jer se ne smi brati i zarađivati na vlasništvu Hrvatskih šuma. Tribalo bi tražit koncesiju – smije se srednjovječni trgovac povrćem koji svoje šparoge drži oprezno iza ostalog povrća.
On tvrdi da je cijena šparoga, s obzirom na sve njihove blagodati i mukotrpno branje, zaista niska. Prve šparoge su se u Zadru nudile po 40 kuna, dugo su zatim bile po 30, a sada su uglavnom oko 25 kuna.
Šparoge se počinju brati krajem ožujka, a najviše ih ima sredinom travnja. Ponuda na tržnici ovisi i o uvjetima za branje jer po kiši ili buri malo komu pada na pamet satima lunjati među makijom i tražiti šparoge.
– Ne bojim se ja inspektora, a što mi mogu?! Ne znam kako bi neko od srama moga doć prid ovi jadni narod i naplatit mu toliku kaznu za ovo malo šparoga! Mene je straj jedino da ne zalutam na minirano zemljište ili da me ne ugrize zmija. Sad one izlaze na sunce i još su omamljene – kaže prodavačica šparoga iz Murvice i objašnjava kako se šparoge na tržnici nisu prodavale do prije rata.
Nisu se toliko cijenile i branje šparoga više je bio običaj onih koji su živjeli u selima, osobito vikendima kad bi se ljudi najviše šetali i pritom usput brali šparoge.
– Najbolji recept? Čula sam ja da se može spremati i ovako i onako, spremala ih je i Ana na televiziji (Ugarković, op.a.), ali ja njih spremam uvik isto – na lešo i s jajima u tvrdo. Začinim ih kvasinom i maslinovim uljem i eto ti bogovske spize – dodaje prodavačica sa susjednog štanda koja donosi robu iz Škabrnje.
Za sada još nitko nije čuo za napisanu ili naplaćenu kaznu za branje šparoga pa su svi nonšalantni. No, ni opreza ne manjka pa se uvijek pažljivo gleda tko prilazi, a šparoge sklanjaju pod banak ili u torbu.