ZADAR– U vojsci nezaposlenih Zadrana koji s diplomom u džepu na burzi rada čekaju posao, donedavno je bio i Marin Perinić. Ovaj 25-godišnji diplomirani profesor sociologije i pedagogije strpljivo je čekao svoju priliku. I onda je stigao poziv iz zadarskog Zavoda za zapošljavanje. Mladom profesoru nudi se posao, međutim, ne u prosvjeti, nego u – skladištu!
– Uopće nisam razmišljao. Prihvatio sam iz prve, nemam izbora jer je zagustilo. Roditelji su me financirali dok sam studirao, sada se moram snaći sam. A računam da je bilo kakav posao bolje rješenje od toga da sjedim doma – kaže mladi profesor koji sada radi u skladištu salona namještaja za plaću od tri tisuće kuna. Ujutro kad ide na posao, kaže, osjećaji su mu dvojaki.
– S jedne strane sam sretan jer sam uspio naći barem nešto, a s druge sam frustriran jer je ovo daleko od onoga za što sam se školovao i što bih želio raditi – kaže Marin čiji kolege s fakulteta dijele njegovu sudbinu. Profesori u Zadru rade po kladionicama, prodavaonicama, buticima.. Prije skladišta, i on je radio kao dostavljač kruha i poštar.
– Nema šanse da u struci nađem posao. Sve što se nudi, sezonski su poslovi konobara ili sobarice. Ili bauštela. Svaki dan pregledavam oglase, nije mi problem otići iz Zadra, samo da nađem posao, ali nitko ne traži pedagoga ili sociologa. Ako se slučajno i pojavi koji oglas, iz aviona se vidi da je namješteno. Ne tražim nemoguće, ne želim biti direktor banke, nego ono za što sam se školovao. Ali, bojim se da od toga nema ništa – priča Marin.