Na zagrebačkom Županijskom sudu nastavlja se suđenje optuženima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Na posljednjem ročištu kum Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka na ovom suđenju, Marjanovića je nazvao lažljivcem i manipulatorom koji je na suradnju s USKOK-om pristao kako bi riješio prijašnje probleme sa zakonom.
Tomislav Pribanić svog je kuma optužio da je svjedočenje prodao novinarima, a i obrani je nudio da će za novac promijeniti svoj iskaz. Dodao je da je Marjanović od njega tražio da potkrijepi njegovu priču, ali on to nije htio učiniti, jer nije želio lagati pred sudom. Marjanović je priznao da je sudjelovao u pripremi atentata i odlučio surađivati s policijom. Njegov je iskaz temelj USKOK-ove optužnice.
Na zagrebački Županijski sud stigli su podaci mobilnih operatera o položajima mobitela optuženika, Marjanovića te Pukanića neposredno prije ubojstva. Ti podaci bit će ključni kontrolni dokaz Marijanovićevih tvrdnji da su on, Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Željko Milovanović i Bojan Gudurić nekoliko mjeseci prije ubojstva pratili Pukanića. Marijanović je kazao i da je Slobodan Đurović tada četiri puta iz Srbije dolazio u Dugave kako bi im donosio novac za ubojstvo i prenosio instrukcije Sretena Jocića.
Svi optuženici imali su uz sebe impozantan broj mobitela – Gudurić ih je koristio 20, Robert Matanić 16, Mafalani 14, a Đurović 7. Neki mobiteli registrirani su u Srbiji, BiH i Crnoj Gori pa je dio vještačenja zatražen i od tamošnjih operatera. Ubojstvu Pukanića i Franjića prethodila je kratka komunikacija, najvjerojatnije SMS-om, između Gudurića i Milovanovića, dvojice optuženih da su direktni izvršitelji zločina. Postavlja se pitanje je li aktiviranje bombe u dvorištu Nacionala dogovoreno SMS-om.
Na zagrebačkom Županijskom sudu nastavlja se suđenje optuženima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Na posljednjem ročištu kum Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka na ovom suđenju, Marjanovića je nazvao lažljivcem i manipulatorom koji je na suradnju s USKOK-om pristao kako bi riješio prijašnje probleme sa zakonom.
Tomislav Pribanić svog je kuma optužio da je svjedočenje prodao novinarima, a i obrani je nudio da će za novac promijeniti svoj iskaz. Dodao je da je Marjanović od njega tražio da potkrijepi njegovu priču, ali on to nije htio učiniti, jer nije želio lagati pred sudom. Marjanović je priznao da je sudjelovao u pripremi atentata i odlučio surađivati s policijom. Njegov je iskaz temelj USKOK-ove optužnice.
Na zagrebački Županijski sud stigli su podaci mobilnih operatera o položajima mobitela optuženika, Marjanovića te Pukanića neposredno prije ubojstva. Ti podaci bit će ključni kontrolni dokaz Marijanovićevih tvrdnji da su on, Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Željko Milovanović i Bojan Gudurić nekoliko mjeseci prije ubojstva pratili Pukanića. Marijanović je kazao i da je Slobodan Đurović tada četiri puta iz Srbije dolazio u Dugave kako bi im donosio novac za ubojstvo i prenosio instrukcije Sretena Jocića.
Svi optuženici imali su uz sebe impozantan broj mobitela – Gudurić ih je koristio 20, Robert Matanić 16, Mafalani 14, a Đurović 7. Neki mobiteli registrirani su u Srbiji, BiH i Crnoj Gori pa je dio vještačenja zatražen i od tamošnjih operatera. Ubojstvu Pukanića i Franjića prethodila je kratka komunikacija, najvjerojatnije SMS-om, između Gudurića i Milovanovića, dvojice optuženih da su direktni izvršitelji zločina. Postavlja se pitanje je li aktiviranje bombe u dvorištu Nacionala dogovoreno SMS-om.
