ZADAR– Knjiga “Mi smo Zadar” Ivice Đovanija Matešića-Jeremije, svjedočanstvo o Domovinskom ratu, koje se može čitati kao ratni dnevnici, memoarski zapisi i dokumentarno štivo, predstavljena je jučer u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu.
To je zbirka priča, reportaža, komentara i kratkih eseja Ivice Matešića, koje je taj književnik i pukovnik Hrvatske vojske objavljivao u protekle tri godine u Zadarskom listu. Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK u Zagrebu, akademik Ante Stamać, Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture RH, Pavao Jerolimov, publicist te Ivica Đovani Matešić-Jeremija, autor knjige. Ulomke iz knjige na promociji su čitali glumci Ivana Legati i Duško Modrinić.
Na skupu u NSK su bili mnogi viđeniji Zadrani – Budimir Lončar, diplomat, Anđelo Miloš, pravnik, svojedobno predstojnik Ureda predsjednika RH Franje Tuđmana, Ivo Grbić i Nevenka Marinović, zastupnici u Hrvatskom saboru, Pavle Kalinić, član Poglavarstva Grada Zagreba, Bernard Kotlar, informatičar, Šime Vlajki, ekonomist, Darko Dvornik, član Uprave HEP-a … Akademik Ante Stamać je ustvrdio da je autor u knjizi posložio mnoštvo problema, počevši od neposrednog viđenja onog što se zbiva u ratu, a nisu ratne operacije i izvješća izravno s mjesta na kojima su se događale obrambene borbe, do kulturoloških refleksija.
Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici, i kao memoarski zapisi, i kao dokumentarno štivo… No, kako god ih čitali, oni su vjerodostojni, moralni, domoljubni, emocionalni.
Prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK u Zagrebu, kaže kako je za Matešića prvi put čuo u Domovinskom ratu.
Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, u ratnim vremenima zadarski gradonačelnik, više je govorio o autoru, kojeg od djetinjstva dobro poznaje.
– Reći nešto o ovoj knjizi, a ne reći o cijeloj pojavi Đovanija mislim da bih ostao dužan. Ne njemu, Jeremiji našem, ne kao proroku, nego onome iz stripa o Alanu Fordu po kojem je dobio nadimak, koji smo mu u našem dječaštvu iz razloga njegove astme dali. Ostao bih dužan našem kvartu Arbanasima, našem odrastanju, onoj mulariji našeg Grada, njenim nepisanim zakonima koji vrijede onda kada je čovjeku najteže.
– Četiri su elementa odlučujuća u životu i sad već možemo već poslije sedme knjige reći djelu Ivice Matešića: zemlja, Grad, vjera, ljudi. Možda se ova podjela čini na oko suviše prosta, obična. Ali ona u sebi sadrži cijelu jednu zajednicu. Jeremijina misao o zemlji, briga i borba njene djece za nju, to žrtvovanje jedne mladosti u sudbonosnom ratu nije se ograničavalo na simboliku mašte. Naprotiv, sva je njegova simbolika i metafizika utemeljena u stvarnim životima, naših prijatelja, znanaca, sugrađana u Našoj graći gardijskoj. Našem Zadru. Sve sile ovoga i “onoga” svita mobilizirao je taj gardist hrvatski u toj borbi za zemlju. U toj borbi trošio je Zadar svoju najbolju djecu, njih 352 palo je za njegovu slobodu. Sve je njih Jeremija dotakao u svom pisanju. Sve je njih spremio u onaj njegov stih na našem groblju što uklesan stoji: “Oni su Hrvatska njima je dugujemo”. U tom htijenju da zabilježi sve, da zabilježi život grada čini mi se da je potrošio najveći dio svoje energije i svoje domišljatosti. Strastan kako to Arbanas može biti, pisao je članke u kojima je branio i napadao sve nepravde što snašle su pripadnike Zbora narodne garde. Posebno je osjetljiv na sudbine haških optuženika, njegovog našeg zapovjednika našeg Ante Gotovine, rekao je Kalmeta.
– Uspoređivali su ga s Hemingweyjem, s Millerom, s Krležom, ali on je samo naš Jeremija. A mi smo svi zajedno njegov Zadar. Isto tako poput njega jednostrani, hrvatski tvrdoglavi, nesavršeni i nesvršeni. Jer Zadar vječno živi. Mi smo Zadar – bile su riječi ministra Kalmete na promociji.