ZADAR– Popularno-znanstvenim izlaganjem pod nazivom „Prognoza poplavljivanja hrvatske obale – zadatak operativne oceanologije” Hrvatsko je geografsko društvo – Zadar nastavilo niz ovogodišnjih predavanja za širu javnost. Gost predavač ovoga je puta bio dr. sc. Nenad Leder, iskusni hrvatski oceanolog i geofizičar, te zamjenik ravnatelja Hrvatskoga hidrografskog instituta u Splitu.
Prekjučerašnjim predavanjem dr. Leder dodirnuo je uvijek aktualnu tematiku povremenog poplavljivanja pojedinih dijelova obalnog prostora Hrvatske, osvrnuvši se na znanstvenu podlogu procesa koji mogu uzrokovati plavljenja u obalnom pojasu, te materijalne štete vezane uz njih.
Postoji niz fizikalnih procesa koji mogu dovesti do poplavljivanja priobalja, a koji obično uzrokuju materijalne štete, te u krajnjem slučaju ugrožavaju i ljudske živote. Prije svega, najčešći uzrok je sinkronizirano djelovanje površinskih valova uzrokovanim vjetrom, plimotvornom silom, te slobodnom ili prisilnom oscilacijom mora. Ovakvi procesi su razmjerno česti, a uključuju jednoga ili više spomenutih čimbenika, uz više ili manje razorno djelovanje na obalu. Puno veći problem predstavlja rezonantni prijenos energije iz atmosfere u more. Vezano za to, tijekom posljednjih desetljeća više je puta zabilježen i tzv. „meteo-tsunami” na pojedinim lokacijama, istaknuo je dr. Leder u uvodnom dijelu.
Uz valove uvjetovane vjetrom, te plimotvorne sile, povremena oscilacija morske razine ovisi o tlaku zraka. Naime, kada se tlak zraka snižava (u vrijeme dolaska ciklone, odnosno „južine”), srednja razina morske površine podiže se za 1 cm na svaki milibar i obrnuto. Sve ove čimbenike moguće je prognozirati, a mnogo se može učiniti i na prevenciji. Primjerice, Venecija je zbog specifične situacije uložila milijune eura u sustave upozorenja. Najveća visina vala u Jadranskom moru izmjerena je 1986., i to 10,8 metara.
S druge strane, ono što se često laički naziva „plimni val” (iako nema veze sa ciklusima plima i oseke) i „meteo-tsunami” prilično je nepredvidljiva pojava. Uzrok ovoj pojavi jest tzv. „težinski val” u atmosferi, a uzrokuje ga nagli porat i pad tlaka zraka. Pritom su uključena tri procesa – Proudmanova rezonanca, obalna rezonanca i topografski efekt. Ovakvu pojavu praktički je nemoguće na vrijeme detektirati i poslati upozorenje.
U lipnju 1978. Poplavljeno je priobalje Vele Luke, a tada je zabilježen raspon oscilacije od 6 metara. Također, materijalne štete vezane uz podizanje mora zabilježene su 1999. kada su u splitu valovi uzrokovani puhanjem lebića nanijeli štetu od 50 milijuna kuna teško oštetivši rivu, te u još nekoliko navrata tijekom posljednjega desetljeća., navodi dr. Leder.
Leder se također osvrnuo na „tsunamije”, valove koji nastaju kao posljedica potresa, a koji mogu nanijeti ogromne štete u priobalnim područjima.
Mišljenja smo da su tsunamiji u Jadranu itekako mogući. Iz starih zapisa o potresu koji je razorio Dubrovnik 1667. Navodi se da je zabilježena pojava velikih valova. Logična je pretpostavka da su nastali kao posljedica spomenutog potresa čiji je epicentar vjerojatno bio u podmorju, rekao je.
Inače, većina hrvatskih priobalnih gradova, uključujući i Zadar, često se susreću sa štetama vezanim uz prelijevanje mora i oštećenja koja ona prate. Problem leži u neprikladno izgrađenim rivama i obalnim pojasevima, pri čemu lokalne vlasti nastoje uštedjeti na proračunu. Projektanti i građevinari najčešće ne uvažavaju spoznaje Hrvatskoga hidrografskog instituta pri uređenju i izgradnji.