SPLIT – Dva prvorazredna imena hrvatske znanosti, Miroslav Radman i Ivan Đikić, znanstvenici svjetskoga glasa, koje Hrvatska akademija bez kompleksa odbija prihvatiti kao redovite članove, prošli su bezmalo golgotu dokazujući svoju izvrsnost, da bi per fin bili sučeljeni jedan drugom u svojevrsnom tihom “ratu koncepcija”. – donosi subotnji prilog Slobodne Dalmacije – SPEKTAR”
U Splitu se poput karcinoma širi glas kako na Institutu nema mjesta za obojicu, spekulira se da će jedan od njih morati pakirati kovčege, a spominje i moguće “neprijateljsko preuzimanje” MEDILS-a od Tedeschijeve Atlantic grupe, koja ga, navodno, kao ravnatelja Instituta preferira. Što je prava istina, a što laži koje bez sumnje štete Mediteranskom institutu za istraživanje života, pokušali smo saznati na obje adrese.
Kakva je uloga u tome Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kakva Atlantic grupe Emila Tedeschija i zašto je većina donatora MedILS-u sinkronizirano okrenula leđa i otkazala donacije? Tko je u ovom “ratu žrtva, a tko agresor” i, dovraga, zašto baš svako dobro kod nas mora proizvesti bar neko zlo?
– MedILS je koncipiran kao jedinstveni centar okupljanja svjetske znanstvene, edukativne i intelektualne izvrsnosti i prepoznatljive originalnosti u gradu Splitu. Zato ne bih volio da se diskusija o MedILS-u svede na sitničave priče o financijskim i međuljudskim problemima koji su u nekoj mjeri neizbježni – relativizira glasine prof. dr. sc. Miroslav Radman.
No i kaže: – Možemo govoriti o posebnoj klasi MedILS-ovih problema kojih ne bi bilo da ih ne stvaraju neke individue i institucije u Hrvatskoj. Ti su problemi neopravdani sada kad je hrvatska Vlada obnovila zgradu specifično za projekt MedILS-a kakav sam predložio. Ne shvaćajući da je prekasno za uzurpaciju MedILS-a, neki hrvatski kolege i institucije htjeli bi da se koncept mijenja – veli znanstvenik.
– Znajući da neću popustiti, njihov je mali plan da me se makne s kormila MedILS-a. Jedva čekam prepustiti kormilo onomu za kojeg ću vjerovati da zna upravljati MedILS-om onakvim kakav sam obećao Vladi – uvjerava nas prof. Radman. – Ali, ako Vlada promijeni mišljenje, ja ću MedILS s imenom i konceptom preseliti u jedan lijepi dvorac u Saint Tropezu, koji mi za tu svrhu stoji na raspolaganju. Samozvane arbitre rada Instituta ne uzimam u obzir.
Kome se – poručuje “unutrašnjim neprijateljima” Radman – ne sviđa MedILS kakav sam zamislio s profesoricom Marijom Alačević, nakon desetljetnih konzultacija s vodećim znanstvenicima iz cijeloga svijeta, nije obavezan podržavati MedILS, a još manje boraviti u njemu. Aktualni ravnatelj Mediteranskog instituta potvrđuje da su tri četvrtine domaćih donatora gotovo simultano u jesen 2009. g. otkazale sponzorstvo.
Nekako je to koincidiralo s odlaskom bivšeg premijera Ive Sanadera koji je svojim osebujnim stilom (prisile) znao “izboksati” novac za koga je htio. No Radmanu takav stil ne imponira, a niti ga MedILS preferira. Vjeruje da je kriza učinila svoje, zahvalan je na dvogodišnjim donacijama, ali se neugodno iznenadio identičnim formulacijama opravdanja otkazivanja ugovora koje je dobio od različitih tvrtki, pa drži da se radi o “rečenicama kopiranim iz jednog uzurpatorskog pisma”.
A napose intrigantnom drži činjenicu da je “nekolicina donatora navela da će i dalje financijski podupirati znanstvenu izvrsnost u Hrvatskoj – ali ne moju”. Ti isti se u “odbijenici” žale na netransparentnost i nered u MedILS-u, iako nikad oko toga nisu konzultirali predsjednika Upravnog vijeća Instituta Branka Roglića, što bi bilo optimalno. Radman zaključuje da se radi o sovjetskoj metodi neprijateljskog preuzimanja po formuli “kod vas je nered, evo nas da uspostavimo red”.
S druge strane “linije razgraničenja” prof. dr. sc. Ivan Đikić, ne bez revolta, replicira: “Tko god širi te lažne informacije, ne čini dobro MedILS-u niti znanstvenicima koji tamo rade. Atlantic grupa je jedan od najvećih donatora MedILS-a i uvijek sam isticao njihovu pomoć kao i drugih donatora, jer su nam omogućili rad u Institutu zadnje tri godine.
Emil Tedeschi je radio i kao član UV MedILS-a zajedno s pok. Antom Čičin-Šainom te u kratkom vremenu napravio jako puno za napredak MedILS-a, na čemu smo mu zahvalni. Činjenica je – kazat će pak Đikić – da osnivači Instituta nisu formirali Vijeće donatora pune četiri godine, iako je to bila jedna od obveza u Sporazumu o osnivanju. Nije formirano ni povjerenstvo za praćenje provedbe sporazuma u koje su Grad Split i MZOS zajedno sa znanstvenicima trebali pratiti rad Instituta.
Mislim da u tim činjenicama, uz nespornu krizu, možemo naći odgovore zašto donatori odustaju od podrške MedILS-u – veli Đikić, uz opasku da svi članovi Instituta moraju biti zahvalni Splitu na golemim sredstvima uloženim u pokretanje Instituta, pogotovo imajući u vidu da je obveza osnivača i znanstvenika pribaviti dodatna sredstva za rad iz inozemstva. Nitko u MedILS-u, eksplicitan je, ne radi na rušenju Instituta.
Naprotiv, tvrdi, mnogi su već 5-6 godina predano, volonterski, radili na njegovu stvaranju, od akademika Vlatka Silobrčića, prvog predsjednika UV-a MedILS-a, preko prve zamjenice ravnatelja Sonje Senjanović, pok. Ante Čičin-Šaina, drugog predsjednika UV-a, do zamjenika ravnatelja Borisa Januske i Andree Feldman..
Đikić odbija svaku insinuaciju o njegovoj involviranosti u demontažu Instituta, podsjeća da je odbio bilo kakve pozicije koje su mu nuđene, želeći prevalentno vrijeme i znanje posvetiti mladima koji su s njim radili. A istina jest, potvrdit će, da Institut ima svoje interne probleme, prije svega u organizaciji, infrastrukturi, viziji razvoja i dugoročnom financiranju, ali ih treba rješavati unutar MedILS-a, a ne preko medija.
Osobnih animoziteta i prijepora između njega i Radmana, tvrdi, nema. Prisutna je tek konceptualna razlika u daljnjem razvoju Instituta, pri čemu osnivači Marija Alačević i Miroslav Radman izjavljuju da je MedILS njihov privatni institut u kojemu imaju sve ovlasti, a kome od znanstvenika to ne odgovara, može otići.
Oslanjaju se samo na Split
Đikić: MediLS mora ostati neprofitni institut
– Nažalost, to se i događa – konstatira Đikić – pa od dvadeset znanstvenika koliko nas je bilo krajem 2008. g., danas u Institutu aktivno radi svega još 6-7. Stav je svih voditelja aktivnih laboratorija u MedILS-u – napominje Đikić – Bojana Žagrovića, Mitje Krainca, Janosa Terzića i mene, da Institut treba biti vođen od zaklade MedILS-a, a ne privatnih vlasnika, te ostati neprofitni i nedržavni znanstveni institut.
Uostalom, reći će, takva je formulacija i u Sporazumu o osnivanju potpisanom od Vlade RH, Grada Splita i osnivača 2006. g. Može li se projekt MedILS u perspektivi osloniti tek na jedan stabilan izvor – financijsku pomoć Grada koji godišnje Institutu donira 700 tisuća proračunskih kuna? Postoji li dugoročno rješenje i je li ova vrijedna ustanova doista “uhvatila korijenje” u Hrvatskoj? Ravnatelj Instituta Miroslav Radman vjeruje da je MedILS u prolaznoj krizi.
