ZADAR – Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa obilježava se 26. svibnja. Na taj se dan nastoji sve građane podsjetiti i potaknuti da daruju organe poslije smrti kako bi nesebično pomogli drugim ljudima, piše Zadarski list.
U Hrvatskoj Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja kaže kako se dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju radi presađivanja ako se umrla osoba za života nije tome izričito i pismeno protivila. Ovo znači da se pretpostavlja kako je osoba voljna dati svoje organe, osim u slučaju da se nije izričito tome protivila. Svaka osoba koja ne želi darovati svoje organe može kod liječnika obiteljske medicine potpisati izjavu o nedarivanju organa.
U našoj zemlji postoji lista osoba koje su potpisale izjavu o nedarivanju svojih organa u svrhu liječenja. Međutim, takvih je malo, a svake se godine bilježi sve više osoba koje imaju donorsku karticu i koje su voljne darovati svoje organe i na taj način spasiti nečji život ili poboljšati kvalitetu nečjeg života. Neovisno o tome što je u Hrvatskoj zakon liberalan, liječnici uvijek pitaju obitelj potencijalnog darivatelja za dozvolu. Čak i ako potencijalni darivatelj organa ima donorsku karticu liječnici opet pitaju njegovu obitelj za suglasnost. Za većinu obitelji to je iznimno težak i osjetljiv trenutak jer im liječnik priopćuje da su izgubili voljenu osobu i traži da doniraju njegove organe.
Razgovarati u obitelji o doniranju
– Kad kažemo obitelji da je njihova voljena osoba preminula to je najteži dio posla i situacija je vrlo delikatna. Naime, obavještavamo ih da je njihov član obitelji preminuo, a u isto vrijeme ih moramo upitati žele li donirati njegove organe za spas drugih. Ljudi su tada očajni i u teškom su emocionalnom stanju tako da im nije lako odlučiti se na taj korak. Ipak, lakše se odlučuju obitelji u kojima je bilo razgovora o doniranju organa. One obitelji u kojima se nije razgovaralo najčešće odbijaju dati organe. Obitelji koje su darovale organe svojih voljenih u tome pronalaze svojevrsnu utjehu i lakše se nose sa gubitkom jer ih tješi spoznaja da dio njihove voljene osobe i dalje živi i da su spasili nečji život, rekla je Nada Ninčević, spacijalistica anesteziologije, reanimatologije, te subspecijalist intenzivne medicine. Ona je ujedno i koordinatorica za eksplantacije pri Općoj bolnici Zadar. Ona kaže da se u zadnje vrijeme osjeti trend u povećanju doniranja organa, ali je i dalje, na žalost, veći broj onih koji odbijaju donirati organe, od onih koji pristaju. Ninčević je istaknula da je najčešći razlog odbijanja darivanja organa neinformiranost ljudi, jer, kako je rekla, ne vjeruje da su ljudi toliko sebični da ne žele darovati organe za pomoć drugih.
– Ljudi u u većini slučajeva neinformirani. Ne znaju kako ide procedura, boje se što religija kaže na darivanje organa, boje se manipulacija organima i hoće li tijelo biti oštećeno, a sve su to neopravdani strahovi, rekla je liječnica Ninčević.
Istaknula je da gotovo svi možemo biti potencijalni donori organa, ali i potencijalni primatelji. O ovom drugom većina ljudi ne razmišlja. U današnje vrijeme jedina kontraindikacija koja može onemogućiti doniranje je HIV infekcija. Čak ni dob više nije problem. Najčešći donori su žrtve prometnih nesreća, koje su imale ozljede mozga, ili osobe koje su pretrpjele moždani udar. Kao donori česti su i pacijenti koji su imali tumor mozga ili oni koje su dugo bili bez kisika.
Manipulacija je nemoguća
Liječnica Nada Ninčević je objasnila kako je transplantacija organa jako složen proces u kojeg je uključeno stotinjak ljudi tako da ne postoji nikakva bojazan od eventualne manipulacije organima. Naime, Hrvatska je od 2007. godine članica Eurotransplanta tako da su svi hrvatski bolesnici na njihovoj listi i mogu dobiti organe iz cijele Europe, odnosno iz svih zemalja članica Eurotransplanta. Ovo znači da primatelj može primiti organe iz bilo koje bolnice u kojoj je pronađen organ koji se podudara s njegovim tijelom. Kriteriji koje primatelj mora ispuniti da bi dobio potreban organ su, između ostalog, stupanj hitnosti, imonogengetski kriterij (podudara li se organ darivatelja s tijelom primatelja), vrijeme čekanja na organ, te posebne okolnosti (primjerice radi li se o djetetu ili osobi treba više organa).
– Pored ovih kriterija moram istaknuti kako su svi primatelji i svi organi upisani preko Eurotransplanta. Oni imaju listu primatelja, i njima se javlja kad se pojavi potencijalni donor, tako da manipulacija ili prijevara zaista nije moguća, istaknula je Ninčević.
Rekli smo liječnici Ninčević kako ima pacijenata koji se boje da se liječnici neće potruditi dovoljno oko spašavanja njihova života ukoliko vide da imaju donorsku karticu. Ona je na to rekla kako je liječnicima uvijek prioritet spašavanje života potencijalnog donora, pa tek onda spašavanje primatelja.
Nada Ninčević je istaknula i važnost religija, koje u velikoj većini potiču ili se ne protive doniranju organa. Katolička crkva, na primjer, čak i potiče svoje vjernike na taj plemenit čin. Naime, povodom 18. Svjetskog transplatacijskog kongresa održanog u Rimu 2000. godine papa Ivan Pavao II prvi je put sudjelovao na nekom znanstvenom skupu. To je učinio iz dva razloga: prva je bio uputiti poruku da je smrt mozga u skladu s katoličkim moralnim naukom definitivni prekid ljudskog života, a drugi je namjera potaknuti presađivanje organa kako bi se pomogalo sačuvati život neizlječivim bolesnicima.
Najcitiranija rečenica na području darivanja organa jest upravo ona pape Ivana pavla II: “Sve što može poslužiti životu grijeh je pokopati”. Papa je također rekao: “Doniranje organa nakon smrti je izraz ljubavi. Ovo slijedi Kristovo učenje. Katolici moraju surađivati u širenju uvjerenja da je to dobro djelo”.
Ninčević je kazala kako se ljudi zaista ne bi trebali bojati doniranja organa. Dodaje kako ih najviše buni pojam smrti mozga. Naime, prilikom moždane smrti u mozku prestane protok krvi i mozak zbog nedostatka kisika više ne funkcionira. Ipak, srce ima autonomni živčani sustav i ako je pacijent priključen na respiratore preko kojih diše, i srce prima kisik, ono još može kucati. Međutim, budući da je mozak mrtav, pluća ne dišu sama već uz pomoć aparata tako da čim se aparat ugasi, a kisik više ne ulazi u tijelo i srce prestaje kucati.
– Postoje jasni kriteriji za utvrđivanje moždane smrti i zakonom je propisana procedura za utvrđivanje smrti mozga. Komisija od dva člana u sastavu anesteziologa i, ili neurologa, ili neurokirurga rade dva klinička pregleda u razmaku od tri sata. Moždana smrt se potvrđuje jednim od instrumentalnih testova, a u Zadru je to CT-geografija mozga. Kad se utvrdi da mozak ne reagira zove se Ministarstvo i provjerava se je li pacijent ispunio obrazac o nedarivanju organa. Potom se pristupa obitelji i obavještava ih se o smrti te se ispunjava obrazac o smrti.
Sad postoje dvije mogućnosti – darivanje organa ili se isključuje respirator i srce prestaje kucati zbog nedostatka kisika, objasnila je proceduru liječnica Ninčević. Dalje je rekla kako u slučaju da obitelj pristane na doniranje organa bolnica zove Ministarstvo te se javljaju Eurotransplantu kojima se šalju podaci o pacijentu i o organima, a oni potom nalaze potencijalne primatelje. Istaknula je kako operacija eksploatacije organa ne nagrđuje tijelo pokojnika jer se poslijeoperacije tijelo zašije, te se prebacuje na patologiju gdje ga urede i pripreme za pokop.
Dr. Nada Ninčević je za kraj zahvalila svim obiteljima koje su do sada nesebično donirale organe svojih najmilijih i time pomogle u spašavanju života nekog neznanca.