Ove školske godine stupa na snagu novi pravilnik o ocjenjivanju učenika. Iako najnovije odredbe o načinu vrednovanja znanja polaznika osnovnih i srednjih škola te još neke promjene u školskom sustavu još uvijek nisu službeno obznanjene.
Kako su neke informacije stigle do javnosti rezultirale su komentarima, kako učenika, tako i profesora i ravnatelja.
Novi pravilnik predviđa fleksibilniji pristup ocjenjivanju učenika što bi značilo da nastavnik ili profesor neće kao do sada morati đaka ocjenjivati po nizu elemenata, već će se gledati kompletne cjeline, zapravo sam napredak učenika i njegovo zalaganje u procesu stjecanja znanja.
Dakako, iako službeno novina, ovaj je pristup učeniku i do sada prakticirao velik broj nastavnika i profesora, svjesni činjenice da je tolika količina gradiva gotovo nemoguća za naučiti. O rasterećenju učenika govori se, naime, već desetljećima, no umjesto prilagodbe, odvajanja bitnog od nebitnog, nastavni programi iz godine u godinu sve više rastu.
Novim bi pravilnikom ti nedostaci sustava trebali biti nadvladani, bilo kroz redukciju gradiva, fleksibilniji pristup ocjenjivanju učenika ili još jednom novinom, vraćanjem na velika vrata fakultativnih predmeta. Potonji, što je novina vezana prije svega za osnovne škole omogućavali bi učenicima da se sami opredijele za predmete koji im leže. Među tim predmetima, kako saznajemo, bili bi domaćinstvo, ručni rad, medijska ili religijska kultura te građanski odgoj.
Ravnateljica osnovne škole Stanovi Jurka Šaban smatra da su novine koje trebaju stupiti na snagu dobre, da težište u pristupu učeniku svakako treba biti na njegovim afinitetima.
– Dijete treba prihvatiti sa svim njegovim sposobnostima, poticati ga u smjeru razvijanja onih vještina i znanja koja mu leže, promatrati ga u cjelini. Neko dijete ima razvijeniju motoriku pa će biti dobar na tjelesnom te istovremeno, primjerice, slab u matematici. Nastavnik to treba znati prepoznati i vrednovati postignuća učenika u skladu s njegovim zalaganjem, a ne uspjehom. Jer ocjena mora biti prilagođena kapacitetima djeteta. Ako je neko dijete dalo svoj maksimum na određenom području onda i ocjena mora biti maksimalna, bez obzira što će neko drugo dijete istu materiju još bolje savladati. Dijete u školu ne smije dolaziti u strahu od ispitivanja, u strahu od profesora, dijete se mora osjećati ugodno u školskim klupama, mora jasno znati što se od njega traži te kada i na koji način treba prezentirati naučeno. Stoga su fakultativni predmeti dobrodošli jer već u startu usmjeravaju dijete u smjeru razvijanja njegovih afiniteta, ističe ravnateljica Šaban.
Ravnateljica osnovne škole Stanovi se osvrnula i na neke prijedloge da se nastavnici honoriraju shodno broju učenika u razredu. Mišljenja je da u plaće po tom pitanju ne bi trebalo dirati jer iako postoje razlike u, primjerice, predavanju 18 učenika ili 38, 39 u razredu teško je utvrditi gdje je teže.
– Nekada lakše izađete na kraj s 30 učenika nego s 20, sve ovisi o samim učenicima i njihovom pristupu školi, naglašava Šaban.
Sličnog je stava i ravnatelj osnovne škole Petar Preradović Milan Marasović. Svjestan činjenice da nije isto “boriti” se sa 20 ili 30 učenika, naglašava kako je teško realno procijeniti težinu rada.
– To bi bilo teško provesti i smatram da svakako nije prioritetno. Ono što bi trebalo pod hitno mijenjati je obim gradiva. Učenike treba rasteretiti, odvojiti bitno od onog manje bitnog u nastavnom procesu. U tom smjeru pozdravljam vraćanje fakultativnih predmeta, no samo onda ako se smanji obim gradiva starih predmeta. Učenicima ne trebaju, primjerice, sve te godine iz povijesti koje moraju naučiti, sva ta gomila činjenica koja se ionako brzo zaboravljaju. No, dobar nastavnik i onako to zna prepoznati, zna učeniku približiti gradivo, motivirati ga na stjecanje znanja, određivanja prioriteta, razlučivanja bitnog od manje bitnog. Učitelj je ona najvažnija karika u obrazovnom procesu jer dobar učitelj je nezamjenjiv. Nikakav pravilnik ne može urediti stvari ako učitelj nije dobar, ako nije pravičan u svakom pogledu, od prezentacije gradiva do ocjenjivanja. Učenik mora biti zadovoljan i onda kada dobije jedan ako zna da je takvu ocjenu i zaslužio, drži Marasović.
Suglasan sa svojim kolegama bio je i ravnatelj osnovne škole Zadarski otoci Branko Matulina, svjestan kako su i do sada nastavnici bili najkompetentniji procijeniti na koji način pristupiti učeniku i kako vrednovati njegova postignuća u školi.
– Smatram da bi trebalo provesti jedno istraživanje kako bismo utvrdili koliko gradiva ponuditi učenicima, kako im približiti nastavnu materiju, a ne preopteretiti ih. Neki se učenici, naime, bez problema snalaze s gradivom, a nekima isto predstavlja velike poteškoće, ističe Matulina.
Veće ovlasti profesorima
Ravnatelj osnovne škole Zadarski otoci smatra kako bi prije svega trebalo promijeniti odnos prema profesorima, dati im veće ovlasti, ukazati im povjerenje u obrazovanju i odgoju učenika, kao najvažniji preduvjet u obrazovnom procesu.
– Treba respektirati učiteljev rad, njegov stav i trud oko učenika. Danas imamo nažalost suprotnu situaciju, srozavanje nastavničke profesije, pad autoriteta nastavnika što svakako nije dobar temelj za adekvatno učeničko obrazovanje, mišljenja je Matulina.
– Ako je profesor dobar, osjeća dijete, ima ljudsku dimenziju, onda nema poteškoća na razini odnosa profesor-učenik, ističe ravnatelj Medicinske škole Ante Kuzmanića Davor Vidaković.
– Postoje profesori koji misle da su bogovi i tu nastaju problemi. Nismo svi jednaki, stoga treba vrednovati napredak, pomak učenika. Ne startamo svi s istih pozicija, a to jedan dobar nastavnik treba znati prepoznati, treba znati sublimirati učenikov trud. Kod nas u medicinskoj školi nemamo fakultativne predmete no mišljenja sam da bi njihovo uvođenje bio dobar potez. Omogućili bi učenicima da razvijaju svoje sposobnosti, da se bave nekim vještinama koje i ne mogu naći u okviru standardnog obrazovnog procesa, mišljenja je Vidaković.
Osvrćući se na prijedlog da se manje honoriraju profesori s manje učenika u razredu, Vidaković naglašava kako to ne bi bilo dobro, ne zbog same razlike među profesorima, a shodno tome i međuljudskim odnosima, već teško procjenjive situacije, utvrđivanja kojem je profesoru teže, a kojem lakše.
– Sada imamo državnu maturu kroz koju možemo vidjeti koji profesor dobro, a koji loše radi, na samo u odnosu na svog kolegu, već i u odnosu na druge školske sustave. Primjerice, danas znamo da su skandinavske zemlje, Japan i Novi Zeland na samom vrhu obrazovnog sustava u svijetu, a jedne Sjedinjene Američke države tek na 12 mjestu na istoj skali iako puno ulažu u školstvo. Hrvatska još uvijek nije uspoređivana u tom sustavu, no vjerujem da imamo jedan solidan obrazovni sustav, vjeruje Vidaković.
O novinama u školskom sustavu razgovarali smo i s ravnateljem Gimnazije Vladimira Nazora Radom Šimićevićem. On je stava kako će predložene novine, one s kojima je upoznat, svakako unaprijediti školski sustav.
– Cilj je uspostava reda, jasno definiranje svih segmenata u školstvu. Učenik bi po novom pravilniku imao mogućnost odgovaranja putem kataloga znanja što znači da bi bio upoznat s time koja količina gradiva donosi koju ocjenu te tako imao mogućnost sam izabrati koliko će naučiti, za 2, 3, 4 ili 5. Nadalje, učenik bi trebao potpisati svojevrstan kodeks časti da će biti izbačen ako bude prepisivao. To još uvijek nije usvojeno, no razmatra se. Smatram da nešto u tom smjeru ne bi bilo loše, no dakako s nekim modifikacijama u pogledu izbacivanja koje ne bi smjelo slijediti nakon prvog prepisivanja, već tek onda kada učenik ponovi prijestup. Treba zaštititi i učenike i profesore, postaviti znanje u fokus, a ne ocjenu kao do sada. Mislim da smo uvođenjem državne mature to i postigli, vrednujući učenike na jedan nezavisan način, od strane vanjskih profesora, isključujući bilo kakve manipulacije i pogodovanja. Znanje se provjerava pod šiframa pa je svaka protekcija isključena. Uz tu novinu i smanjenje gradiva, više izbornih, a manje osnovnih predmeta, za što se svakako zalažem, imali bismo sigurno bolji školski sustav, zaključuje Šimićević.