Slobodan Šašić, zamjenik ravnatelja Uskoka, prošli je tjedan na Županijskom sudu u Zagrebu izjavio da je zločinačka organizacija koja je 23. listopada 2008. izvršila atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića tijekom 2006. uspjela utjecati na sam vrh hrvatske vlade i dobiti pomoć izravno iz kabineta tadašnje ministrice pravosuđa. Tu je funkciju tada obnašala Vesna Škare Ožbolt. Vesna Škare Ožbolt to je u razgovoru za Nacional oštro demantirala, ali Šašićevo iznošenje tih tvrdnji na sudu izazvalo je zanimanje javnosti za taj događaj. Šašić je to učinio prilikom iznošenja završne riječi predstavnika Uskoka na suđenju dijelu neposrednih organizatora i atentatora na Pukanića i Franjića. Šašić je završnu riječ na tom suđenju iznosio nekoliko sati, a u pismenoj formi ta je završna riječ sastavljena na 140 stranica.
Šašić je tom prilikom demantirao tvrdnje kojima su se optuženici pokušali braniti na suđenju i iznio brojne argumente u prilog tezi da su svi sudionici u tom atentatu činili zločinačku organizaciju. Jedan od tih argumenata je i tvrdnja da je ta zločinačka organizacija toliko utjecajna da je uspjela ishoditi neobičnu pomoć iz kabineta ministra pravosuđa hrvatske vlade. Šašić je na suđenju rekao da su dužnosnici Uskoka iz Ministarstva pravosuđa dobili spis koji potvrđuje da je tijekom 2006. na temelju izravne inicijative iz kabineta ministra pravosuđa pokrenut postupak transferacije i izručenja Roberta Matanića iz Srbije u Hrvatsku i to u predmetu u kojem se jasno vidi da u njemu nema nikakvog državnog interesa za izručenje, već da za izručenje može postojati samo privatni interes.
Do informacija o tom događaju predstavnici Uskoka došli su najvjerojatnije zahvaljujući Tomislavu Marjanoviću, krunskom svjedoku na suđenju atentatorima na Pukanića i Franjića. Marjanović je, među ostalim, istražiteljima Uskoka ispričao da su tijekom 2006. članovi te zločinačke organizacije htjeli spasiti Roberta Matanića od izručenja Bugarskoj. Matanić se u to vrijeme nalazio u srbijanskom zatvoru u Sremskoj Mitrovici, a Bugarska je tražila njegovo izručenje zato što ga se sumnjičilo da je u toj zemlji sudjelovao u nekoliko ubojstava. Prema tvrdnjama Tomislava Marjanovića, kako bi pokušali spriječiti da Matanić bude izručen Bugarskoj, njegovi suradnici iz zločinačke organizacije pokušali su inicirati pravni postupak u kojem bi Republika Hrvatska zatražila da ga Srbija izruči Hrvatskoj, a ne Bugarskoj, zato što je u to vrijeme u Hrvatskoj bio tražen zbog blažih kaznenih djela nego u Bugarskoj. Dužnosnici Uskoka tvrde da se to doista pokušalo napraviti, ali na koncu je Matanić iz srbijanskog zatvora ipak izručen u Bugarsku, a ne u Hrvatsku. Par godina kasnije Bugarska je Matanića ipak izručila Hrvatskoj, gdje je nakon svega par mjeseci boravka u Zagrebu, on sudjelovao u atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franjića.
U iznošenju svoje završne riječi Slobodan Šašić je prošli tjedan na zagrebačkom Županijskom sudu rekao da je Tomislav Marjanović izjavio kako je upravo na početku te operacije u kojoj se utjecalo na vrh hrvatske vlade, prvi puta stupio u kontakt sa Bojanom Gudurićem, komu se također sudi za atentat na Pukanića i Franjića. Šašić je u svojoj završnoj riječi na suđenju iznio sljedeće tvrdnje: ‘Tomislav Marjanović je Bojana Gudurića čuo prvi puta kad ga je ovaj pozvao telefonom i to u vrijeme kad je Robert Matanić bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici i to u samici i rekao mu da ode po novac kod Robertovog odvjetnika, koji je tom odvjetniku plaćen za Robertovo izručenje Hrvatskoj.
Rekao mu je da je to novac koji je trebao poslužiti da tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt ‘sredi’ da Robert Matanić bude izručen Hrvatskoj, a ne Bugarskoj.’ Tomislav Marjanović ispričao je istražiteljima Uskoka da se cijela operacija zapravo svodila na to da se pokuša podmititi tadašnju ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt, koja je trebala inicirati postupak izručenja Matanića u Hrvatsku. Ona to demantira i tvrdi da se radi o izmišljotinama. Tomislav Marjanović opsežno je pričao o tom događaju i u intervjuu koji je dao za Nacional u listopadu 2009. On je u razgovoru za Nacional tada otkrio i druge pojedinosti o funkcioniranju te zločinačke organizacije čiji je i sam bio član, pa se zbog opsega tih informacija nije moglo objaviti sve što je Marjanović tom prilikom ispričao. Tako tada nije objavljeno niti sve što je Marjanović ispričao o navodnom podmićivanju Vesne Škare Ožbolt. U listopadu 2009. u razgovoru za Nacional Tomislav Marjanović je o tome rekao: ‘Đurović i ekipa su pokušali u Srbiji riješiti da Matanića ne izruče Bugarskoj. Međutim, kako je Đurović tada govorio, neki je srpski general pao u Bugarskoj, pa se radila nagodba da se Srbiji vrati taj general u zamjenu za Matanića. Đurović je rekao da je probao na sve moguće načine u Srbiji, ali bez uspjeha, pa je rekao da to probamo riješiti preko Hrvatske. Pilipović je rekao da on tu ima jake veze, te da bi mogao urediti da se sredi da je Matanić napravio neko nepostojeće djelo, te da poslije Hrvatska zatraži njegovo izručenje, jer matična zemlja ima prvenstvo kod izručenja. Sve je to izmišljeno u dogovoru sa Vesnom Škare Ožbolt, koja je dobra sa Pilipovićem. Za to joj je plaćeno 100 tisuća eura. Taj je novac Đurović Pilipoviću poslao preko posrednika. Bio sam prisutan u Pilipovićevom uredu kada je taj čovjek donio novac. Taj čovjek nije ni znao zašto donosi novac, ali je rekao da novac šalje Đurović.
Zoran mi je rekao da je to novac za ministricu, te da ona dolazi. Rekao je da će ona ubrzati postupak traženja izručenja Matanića. Vesna Škare Ožbolt osobno je došla u Pilipovićev ured po taj novac.’ Na pitanje kako može biti siguran u to što govori, Marjanović je za Nacional rekao: ‘Tako što sam bio u tom uredu kada se to dogodilo. Bio sam u jednoj od prostorija u tom uredu. Bio sam sa tim čovjekom kada je donio novac. Vidio sam i kada je došla u ured, te kada je od Zorana odnijela novac. Kada sam vidio da je novac predan, to sam morao potvrditi Đuroviću. Ja sam zato i bio tamo, kako bi bili sigurni da Pilipović nije dio tog novca ostavio za sebe. Znam samo da se nakon toga intenzivno radilo da se Matanića izruči Hrvatskoj, ali se na koncu ipak zakasnilo. Matanić mi je na koncu rekao da se pojavio problem sa nekom sutkinjom na Općinskom sudu u Zagrebu, jer neka od sutkinja nije htjela Mataniću odrediti pritvor, iako je Pilipović na tomu insistirao.
Rekla je da mora prvo slati pozive, te da se procedura mora poštivati. Kada je Matanić kasnije bio deportiran iz Bugarske u Hrvatsku, ta se situacija morala naknadno raspraviti, pa znam da je par dana imao problema sa sudom i policijom.’ Slobodan Šašić, zamjenik ravnatelja Uskoka, prošli tjedan je na zagrebačkom Županijskom sudu o tome rekao: ‘Ukoliko se prisjetimo dijela iskaza svjedoka Tomislava Marjanovića koji se odnosio na propali pokušaj nasilnog izvlačenja Roberta Matanića iz zatvora u Srbiji, moramo konstatirati da je u Hrvatskoj pokrenut ‘pravni’ put za njegovo transferiranje i izručenje iz zatvora u Srbiji, upravo kako je to iskazao i svjedok, zbog kaznenog djela za koje sigurno nije postojao državni već isključivo privatni interes.
Tako, iako nisu ispunjene potrebne zakonske pretpostvake za transferaciju i izručenje Roberta Matanića iz Srbije, jer to sud koji je vodio postupak protiv njega nije niti tražio, direktnom inicijativom iz kabineta tadašnje ministrice pravosuđa ipak je pokrenut prvo postupak za transferaciju, a nakon toga i njegovo izručenje.’ Šašić je na 95. stranici pismene verzije svoje završne riječi na suđenju atentatorima na Ivu Pukanića i Niku Franjića konstatirao i sljedeće: ‘Navodi svjedoka da je odvjetnik Roberta Matanića u Hrvatskoj trebao prikazati kao da je Matanić u Hrvatskoj izvršio kazneno djelo, a sve kako bi se izručio Hrvatskoj, a ne Bugarskoj, potvrđen je u cijelosti pribavljanjem spisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske vezanog za transferaciju i izručenje Roberta Matanića Hrvatskoj, koji se nalazi u priručnoj kasi suda’. Vesna Škare Ožbolt izjavila je za Nacional da su je šokirale tvrdnje koje je Slobodan Šašić iznio na sudu o tom slučaju. Ona tvrdi da joj cijeli slučaj netko podmeće. ‘Moram priznati da je taj predmet za mene bio kao i svaki drugi, tako da ga se u prvi tren uopće nisam mogla niti prisjetiti. Tek sam se po iznošenju prvih tvrdnji o tome da me je netko pokušao podmititi krenula naknadno informirati o čemu se tu radilo. U konkretnom slučaju postojao je nalog suda za određivanje pritvora za Roberta Matanića u predmetu u kojemu ga se, koliko se sjećam, teretilo za neku iznudu. Na temelju tog sudskog naloga kasnije je za Matanićem bila raspisana tjeralica. Ministarstvo pravosuđa je moralo postupiti po nalogu suda kako bi se pokrenuo postupak njegova izručenja.
Prije nego što sam potpisala tu odluku, nju je prije mene potpisalo nekoliko meni podređenih dužnosnika unutar ministarstva pravosuđa, a oni su je sačinili nakon što su dobili zahtjev sudskog vijeća općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Kada danas razmišljam o toj situaciji izgleda mi moguće i to da mi je cijela ta situacija podmetnuta’. Vesna Škare Ožbolt tvrdi da je ona zbog tog slučaja samoinicijativno otišla u Uskok. To se dogodilo u listopadu 2009., neposredno nakon što je Nacional objavio intervju sa Tomislavom Marjanovićem, u komu je on iznio tvrdnje da ju je zločinačka organizacija kojoj je i sam pripadao podmitila preko odvjetnika Zorana Pilipovića. ‘Prilično sam se zaprepastila i onda se sama javila u USKOK i dala izjavu o onome što znam. Ondje sam dala izjavu o tom slučaju i rekla da sam spremna otići i na poligrafsko testiranje da ne bi bilo nikakvih nedoumica o tome što sam izjavila. Budući da me nitko do sada nakon toga nije pozvao, još jednom kažem da sam na poligrafsko vještačenje spremna i sada.’ Upućeni pravosudni izvori koncem prošlog tjedna o Šašićevom spominjanju te situacije na sudu Nacionalu su rekli sljedeće: ‘Čini se da Šašić vjeruje da je Vesna Škare Ožbolt primila mito, jer da u to ne vjeruje, on ne bi iznosio takve konstatacije pred sudom, iako on nju nije izravno optužio za primanje mita. Može se zaključivati da je Šašićeva poruka bila da Uskok vjeruje da se to dogodilo, iako zasad nema dovoljno dokaza da bi se pokrenulo postupak protiv Vesne Škare Ožbolt i ostalih uključenih u taj slučaj’.
U konkretnom slučaju postoji izjava Tomislava Marjanovića, koji tvrdi da je vidio kako Vesna Škare Ožbolt prima mito koji joj daje Zoran Pilipović. Međutim, radi se o njegovoj riječi protiv riječi njih dvoje, a upitno je bi li to bilo dovoljno da se njih dvoje osudi za davanje i primanje mita. O tom se slučaju već ranije sporadično pisalo, jer su neke šture informacije o tom slučaju došle do novinara još tijekom istrage koja se provodila protiv sudionika u atentatu na Pukanića i Franjića. Vesna Škare Ožbolt i tada je demantirala da je od Slobodana Đurovića preko Zorana Pilipovića primila mito za pomoć Robertu Mataniću. Kada je Nacional ranije spominjao taj slučaj, ona je u redakciju poslala pismeni demanti, a kasnije je i tužila Nacional zbog klevete. Nakon prošlotjednih događaja Vesna Škare Ožbolt Nacionalu je ponovila što misli o toj situaciji, koja ju je prilično uznemirila.
