Nismo zabrinuti za budućnost diplomatske struke, samo za način komunikacije u ovom trenutku, poručio je Miomir Žužul, nekadašnji ministar vanjskih poslova i bivši veleposlanik na okruglom stpou koji je na zadarskom sveučilištu tematizirao Wikileaks.
-Radi se o svojevrsnom stresu u globalnom diplomatskom poretku u vrijeme kad nam je diplomacija potrebnija nego ikad, jer sukobe više ne možemo rješavati ratovima. Primjeri Iraka i Afganistana najbolji su pokazatelj ograničenja razrješenja sukoba uporabom oružane sile. Nadam se da su izvukli pouku i oni koji drže da se radi o 11. rujna svjetske diplomacije i oni koji vjeruju da objava informacija nikom ne škodi, kazao je Davor Božinović, državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija.
Dok se Božinović zbog, kako je kazao „budućnosti diplomatske profesije” nada se da će „afera poput Wikileaksa biti što manje”, nekadašnji prvi čovjek Tuđmanove diplomacije Mate Granić ocjenjuje kako je ovo tek početak „jer može biti wikileaksa i u sljedećim godinama”.
-Wikileaks je jedan poseban trenutak u razvoju diplomacije. Prva je reakcija bila stres u diplomaciji. Mnogi su ljudi zbog toga nesretni i nije se znalo koja može biti njihova reakcija. Definitivno Wikileaks ima utjecaj na modernu diplomaciju, ali siguran sam da će diplomacija naći odgovore. Definitivno trebamo novu komunikacijski i klasifikacijske model, rekao je Granić. .
“Zajednički neprijatelj”
Sudionici iz diplomate sfere bili su složni u osudi Wikileaksa, a njima se pridružio i glavni urednik dnevnika „Vjesnik” Bruno Lopandić. Diplomati su uz to prognozirali značajna ulaganja, osobito američkog State Departmenta, u povećanje razine sigurnosti diplomatske komunikacije.
– Ne mislim da će ovaj slučaj radikalno promijeniti naš model ponašanja. Mislim da Assangea treba procesuirati za objavu dokumenata jer je do njih došao nelegalnim putem, kao što treba procesuirati svakoga tko objavi dokumente do kojih je došao na nelegalan način, rekao je talijanski veleposlanik u RH Alessandro Pignatti Morano di Custoza.
Izraelski veleposlanik Yosef Amrani ocijenio je kako curenje depeša „nije bila tolika katastrofa”, ali je izrazio zabrinutost da bi „američka reakcija mogle biti drastična, jer Amerikanci imaju tendenciju drastično reagirati u kriznim situacijama”.
Amrani je kazao i kako je mudrost profesionalnih diplomata u tome da ne daju osobne karakteristike i da ne dovode u opasnost sebe i svoj izvor.
-Čovjek trača i onda prenosimo tračeve da bi drugi mogli tračati. Ako to radite, onda ne razumijete što znači profesionalni izvještaj, kazao je izraelski veleposlanik.
– 90 % objavljenog je čisti trač. Je li bilo vrijedno objavljivanja? Vješti novinari znaju izvući naslov iz pola rečenice nekog diplomata. Diplomati i mediji imaju poseban odnos. Sada ne moraju obigravati jedni oko drugih i ići na ručkove. Ovo sve mijenja. Kako ćemo komunicirati? Ne vidim ovaj fenomen kao doprinos demokraciji. Neke od depeša imale su veze s Hrvatskom, i što su novo rekle o našoj zemlji? Ništa. 95% dokumenata korišteno je za tabloidne svrhe, Financial Times je objavio samo pet priča. To najbolje govori o vrijednosti dokumenata objavljenih do sada. Ovo je novi trenutak i moramo ga pažljivo pratiti, ali neće promijeniti ni diplomaciju, ni medije, rekao je glavni urednik Vjesnika Bruno Lopandić.
Kolumnist i diplomat Dražen Vukov Colić bio je mišljenja je kako „tradicionalni novinari i tradicionalni diplomati imaju zajedničku agendu za rad i zajedničkog neprijatelja”.
I prije Assangea – Markin
Rasprava o utjecaju kojeg je internetska stanica Juliana Assangea izvršila u svijetu diplomacije bila je povod sudionicima da kritičke osvrte i kritike upute i na račun internetskih medija, pa i za razgovor o prirodi objavljivanja na svjetskoj mreži.
-Diplomati ne znaju kako se nositi s novim medijima. Diplomati također propuštaju informacije i koriste medije. To je uobičajena praksa u svim zemljama. Ako želite nekoj zemlji zaprijetiti sankcijama bolje je to učiniti preko medija nego da izravno to kažete, kazao je Vukov Colić dodajući kakao „na internetu ne možete razlikovati laž od istine”.
-Na internetu svatko misli da može objaviti što god hoće. Ipak smo vidjeli da novi mediji koriste stare da bi podigli kredibilitet. Wikileaks je koristio pet novina na četiri svjetska jezika, ne da bi sve objavili, samo dvadesetak depeša, jer bez toga ne bi bilo tolikog interesa, ocijenio je profesor na zadarskom Sveučilištu Nenad Prelog.
-Nikolaj Markin bio je Assange 1918. Objavio je tajne ugovore carske Rusije s drugim državama po nalogu Centralnog komiteta i Lenjina osobno. Javno otkrivanje državnih tajni predstavlja drevnu aktivnost, kazao je državni tajnik Davor Božinović, dodajući kako je u slučaju objave depeša američkih diplomata od strane Wikileaksa nova tek neselektivnost pri objavi informacija koju je omogućila informatička revolucija.
-Postavlja se pitanje svrsishodnosti takve objave. Očito je da ne postoji namjera da se pošalje specifična poruka, niti da se politički utječe na pojedinu vladu kako bi promijenila kurs, kao što je to bilo slučaju objavljivanja tajnih dokumenata Pentagona o vijetnamskom ratu 1971 i u New York Timesu. Namjera je bila privući pozornost na sebe bez obzira na posljedice. Neki će reći da se objavama ide u prilog transparentnosti, ali transparentnost može imati visoku cijenu. Želimo biti informirani o svemu. Nije uvijek sve za objavu. Neselektivna objava četvrt milijuna diplomatskih dokumenata osim što je donijela neugodnosti, razotkrivanje diplomatskih kanala i diplomatskih taktika, mogla bi ugroziti i nedužne pojedince, jer američki diplomati surađuju i s vjerskim vođama i aktivistima za ljudska prava koji se ne slažu uvijek za politikom vlada u svojim državama. U konačnici bi, ako uzmemo da je cilj objava bila veća transparentnost, moglo doći do suprotnog rezultata; smanjenja sigurnosti i veće razine kontrole. To što pojedini i diplomat misli o nekom državniku nije odmah i službena politika njegove države. Demokratske države zaziru od tajnih ugovora . Ipak, put do zaključivanja govora uključuje diskreciju i svojevrsnu tajanstvenost. Najveći dogovori postignuti su daleko od očiju javnosti . Diskrecija prevenira da se pregovori ne pretvore u šou za domaću publiku, zaključio je Božinović, a sa stavom da ugovori, ali ne i pregovori, trebaju biti javni, složio se i Aleksandar Heina, ravnatelj Uprave za Europu i Sjevernu Ameriku Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija.
“Nikad ne znate kad će procuriti”
-Za vjerodostojnost diplomacije ključan je otvoreni dijalog. Vlade ne mogu održavati mir i sigurnost bez razmjene informacija. Jedna od temeljnih zadaća diplomata jest sakupljane obavijesti o državi primateljici svim raspoloživim sredstvima i slanje informacija u državu pošiljateljicu. Objavljivanje može naštetiti povjerenju i onda će sutra svi biti sumnjičaviji kako se ne bi našli na nekom internetskom portalu. diplomat kao samostani izvor samo sudjeluje u kreiranju vanjske politike; šalje izvještaje koji uključuju stručne analize ali i subjektivne poglede. Riječ je o sirovoj materiji, a ne finalnom proizvodu. Kontakti s američkim diplomatima u načelu su takvi da je nakon sastanka s njima sve jasno i ne ostaje mjesta za pogrešnu interpretaciju. Kad takvi razgovori procure u javnost mogu ostaviti dojam brutalne iskrenosti, također je kazao Božinović.
– Slučaj Wikileaks treba demistificirati. Slažem se da će imati utjecaja, ali ne onoliko koliko smo mislili šokirani da je netko ušao i diplomatsku komunikaciju supersile. Vidjeli smo da je ta supersila demokratska supersila. Demokracija treba transparentnost. Ono što je procurilo potvrdilo je ono to smo znali. Pitanje je koliko je slučaj curenja informacija utjecati na aktualnu raspravu o budućnosti demokracije. Internet je promijenio sve. Mijenja li se diplomacija jednako brzo kao svijet financija. Sumnjam. Diskrecija je ključna za diplomaciju, ključna je u preveniranju sukoba, rješavanju sukoba, postkonfliktnom upravljanju. Možda ćemo postati vještiji u upravljanju tajnama, jer nikad ne znate kada će procuriti. Diplomatska komunikacija je samo u iznimnim situacijama tajnovita. Uglavnom razgovaramo o očitim stvarima, ali postoje trenutci kada je tajnost nužna. Mislim da će kao posljedica dostupnosti informacija demokratski režimi postati demokratskiji, a nedemokratski režimi represivniji. Već sad imamo nove „leak” stranice. Nijemac koji je otvorio OpenLeaks je postavio pravila o tome što će curiti. Neće curiti ono što ugrožava živote diplomata ili drugih osoba. Ljudska vrta ima tendenciju prema strukturi pa vjerujem da će druge stranice biti struktuiranije od stranice Juliana Assangea, predviđa savjetnik predsjednika Ive Josipovića za vanjsku politiku Josip Paro,