Najjači biznis u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću bez sumnje je onaj s otpadom. Bilo kakvim: plastičnim, reciklažnim, neopasnim, opasnim. S ovim potonjim pogotovo!
Procjenjuje se da je zadarska tvrtka “Odlagalište sirovina” u tom unosnom poslu u rekordnom vremenu od pet, šest godina inkasirala barem 300 milijuna kuna. Njezin je vlasnik Miha Zrnić, kako otkrivamo, i donator HDZ-a, “kolateralna žrtva” suradnje s prvim čovjekom Fonda za zaštitu okoliša Vinkom Mladineom, pa sada obojica sjede u pritvoru pitajući se gdje su pogriješili…
Posebnu ulogu u sanacijama površina kontaminiranih opasnim otpadom ima APO, jedna od dvanaest tvrtki kćeri HEP-grupe, koja gotovo u pravilu izrađuje programe sanacija i studije utjecaja na okoliš, bez čega se u posao ne može ući.
APO ima tretman privilegirane državne tvrtke, iako ga već neko vrijeme ne financira HEP, nego djeluje na tržištu pružanja usluga u zaštiti okoliša.
Još od 1998. godine direktor APO-a je Bugojanac Damir Subašić, inače član Savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša pri Ministarstvu. Značajnu ulogu u sustavu dobivanja posla sanacije ima, naravno, i resorno ministarstvo, a osobito državni tajnik za zaštitu okoliša Nikola Ružinski, koji je s Mladineom činio “dobitni tim”.
U natječajima za izvođača sanacije definira se metoda (bilo da je riječ o solidifikaciji, stabilizaciji, termičkoj obradi, bioremedijaciji itd.) kako bi tvrtke zainteresirane za posao odmah znale imaju li kapacitete za takav zahvat i trebaju li se uopće natjecati. I sve je to u redu, ali nije jasno kako je moguće da se dobivanje posla uvjetuje ne samo metodom, nego i vrstom aditiva koji će se pri dekontaminaciji primjenjivati!?
U programima i studijama čiji je autor APO, kako su nam kazali iz tvrtki koje se bave sanacijom opasnih otpada, decidirano se navodi obveza korištenja posebnog aditiva PowerCema, koji se proizvodi u Nizozemskoj.
Oni koji predlože sanaciju uz upotrebu drugih aditiva, jeftinijih i dostupnijih od tog uvoznog, trenutačno “ispadaju iz igre”.
Kako je to moguće s obzirom na to da na tržištu postoji cijela paleta prihvatljivih, klasičnih sredstava koja su se donedavno normalno koristila? Zašto mora biti baš PowerCem, čiji je jedini ovlašteni uvoznik u Hrvatskoj tvrtka “Birotehna” iz Slavonskog Broda?
Osnivač je te, danas moćne tvrtke Anto Lipovac, rođen u Derventi, a tvrtku je osnovao još 1989. u BiH, da bi 1992. posao proširio i na Hrvatsku. Zapošljava stotinjak ljudi, a radili su, uz ostalo, za Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih poslova, Hrvatske šume…
Dobili su i posao izgradnje cesta u Afganistanu. Referencije su stekli na poslovima sanacije bakra na jadranskoj obali, zatim u pilot-projektu pripreme trase za Hrvatske šume u dužini od dva kilometra primjenom najmodernije tehnologije PowerCema. Nadaju se da će dobiti i sanaciju ekološke katastrofe s crvenim muljem u Mađarskoj.
Ovaj uvoznik evidentno zna iskoristiti prednosti svojega ekskluzivnog zastupstva ovog aditiva “novih tendencija”, iako neki ističu da se prirodno vapno pokazalo djelotvornijim.
Osim toga, prema riječima nekih naših sugovornika (koji žele ostati anonimni, jer strahuju da od države više ne bi dobili nikakav posao!), PowerCem je skuplji, uz njega se mora koristiti portland cement, koji je čvršći, što poskupljuje solidifikaciju u odnosu na vapno.
Indikativno je da u ministarstvu Branka Bačića ne znaju baš ništa o “ovlaštenom uvozniku” aditiva PowerCemu, iako država s njime radi sve u šesnaest…
Ministarstvo nema podataka ni o tome da 99 posto poslova na izradi studija utjecaja na okoliš ili programa sanacija dobiva APO. Tvrde da su sve tvrtke registrirane za te poslove ravnopravne na tržištu i jednakovrijedne u odnosu na Ministarstvo i da poslove dobivaju u skladu s propisima o javnoj nabavi..
Kao i Zrnićeva “Odlagalište sirovina”, koja je, također, sukladno propisima o javnoj nabavi, poslove dobivala i kad je bila najskuplji ponuđač ili kad nije imala nikakvih referencija za te poslove.
Stručno povjerenstvo na temelju više predloženih varijanti, kaže Gojević, odabire najprihvatljivije. Educiraju nas o metodama sanacije opasnog otpada – procesima stabilizacije i solidifikacije.
Otpad je, kažu, djelomično stabiliziran ako postoji mogućnost da se opasni sastojci nakon nekog vremenskog razdoblja oslobađaju u okoliš. Upotrebom PowerCema, tvrde iz Ministarstva, tijekom tretiranja opasnog otpada pojedini sastojci aditiva ugrađuju se u strukturnu rešetku tvari i stvaraju stabilne spojeve koji neće reagirati, pa se mogu odlagati i na deponij neopasnog otpada.
PowerCem je dokazao prednosti u odnosu na vapno i cement, kod kojih ostaje rizik od nekontroliranog otpuštanja pojedinih opasnih tvari iz otpada u okoliš. Gdje je jamstvo da rizika s PowerCemom nema?
Što se tiče cijene preferiranog aditiva, u Ministarstvu kažu “da više puta ekonomska opravdanost pojedinog sredstva nije jamstvo kvalitetno obavljene sanacije”. Jasno! Pozivaju se na svjetsku stručnu praksu i literaturu koje prikazuju prednosti PowerCema pred ostalim, manje učinkovitim sredstvima.
Najjači biznis u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću bez sumnje je onaj s otpadom. Bilo kakvim: plastičnim, reciklažnim, neopasnim, opasnim. S ovim potonjim pogotovo!
Procjenjuje se da je zadarska tvrtka “Odlagalište sirovina” u tom unosnom poslu u rekordnom vremenu od pet, šest godina inkasirala barem 300 milijuna kuna. Njezin je vlasnik Miha Zrnić, kako otkrivamo, i donator HDZ-a, “kolateralna žrtva” suradnje s prvim čovjekom Fonda za zaštitu okoliša Vinkom Mladineom, pa sada obojica sjede u pritvoru pitajući se gdje su pogriješili…
Posebnu ulogu u sanacijama površina kontaminiranih opasnim otpadom ima APO, jedna od dvanaest tvrtki kćeri HEP-grupe, koja gotovo u pravilu izrađuje programe sanacija i studije utjecaja na okoliš, bez čega se u posao ne može ući.
APO ima tretman privilegirane državne tvrtke, iako ga već neko vrijeme ne financira HEP, nego djeluje na tržištu pružanja usluga u zaštiti okoliša.
Još od 1998. godine direktor APO-a je Bugojanac Damir Subašić, inače član Savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša pri Ministarstvu. Značajnu ulogu u sustavu dobivanja posla sanacije ima, naravno, i resorno ministarstvo, a osobito državni tajnik za zaštitu okoliša Nikola Ružinski, koji je s Mladineom činio “dobitni tim”.
U natječajima za izvođača sanacije definira se metoda (bilo da je riječ o solidifikaciji, stabilizaciji, termičkoj obradi, bioremedijaciji itd.) kako bi tvrtke zainteresirane za posao odmah znale imaju li kapacitete za takav zahvat i trebaju li se uopće natjecati. I sve je to u redu, ali nije jasno kako je moguće da se dobivanje posla uvjetuje ne samo metodom, nego i vrstom aditiva koji će se pri dekontaminaciji primjenjivati!?
U programima i studijama čiji je autor APO, kako su nam kazali iz tvrtki koje se bave sanacijom opasnih otpada, decidirano se navodi obveza korištenja posebnog aditiva PowerCema, koji se proizvodi u Nizozemskoj.
Oni koji predlože sanaciju uz upotrebu drugih aditiva, jeftinijih i dostupnijih od tog uvoznog, trenutačno “ispadaju iz igre”.
Kako je to moguće s obzirom na to da na tržištu postoji cijela paleta prihvatljivih, klasičnih sredstava koja su se donedavno normalno koristila? Zašto mora biti baš PowerCem, čiji je jedini ovlašteni uvoznik u Hrvatskoj tvrtka “Birotehna” iz Slavonskog Broda?
Osnivač je te, danas moćne tvrtke Anto Lipovac, rođen u Derventi, a tvrtku je osnovao još 1989. u BiH, da bi 1992. posao proširio i na Hrvatsku. Zapošljava stotinjak ljudi, a radili su, uz ostalo, za Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih poslova, Hrvatske šume…
Dobili su i posao izgradnje cesta u Afganistanu. Referencije su stekli na poslovima sanacije bakra na jadranskoj obali, zatim u pilot-projektu pripreme trase za Hrvatske šume u dužini od dva kilometra primjenom najmodernije tehnologije PowerCema. Nadaju se da će dobiti i sanaciju ekološke katastrofe s crvenim muljem u Mađarskoj.
Ovaj uvoznik evidentno zna iskoristiti prednosti svojega ekskluzivnog zastupstva ovog aditiva “novih tendencija”, iako neki ističu da se prirodno vapno pokazalo djelotvornijim.
Osim toga, prema riječima nekih naših sugovornika (koji žele ostati anonimni, jer strahuju da od države više ne bi dobili nikakav posao!), PowerCem je skuplji, uz njega se mora koristiti portland cement, koji je čvršći, što poskupljuje solidifikaciju u odnosu na vapno.
Indikativno je da u ministarstvu Branka Bačića ne znaju baš ništa o “ovlaštenom uvozniku” aditiva PowerCemu, iako država s njime radi sve u šesnaest…
Ministarstvo nema podataka ni o tome da 99 posto poslova na izradi studija utjecaja na okoliš ili programa sanacija dobiva APO. Tvrde da su sve tvrtke registrirane za te poslove ravnopravne na tržištu i jednakovrijedne u odnosu na Ministarstvo i da poslove dobivaju u skladu s propisima o javnoj nabavi..
Kao i Zrnićeva “Odlagalište sirovina”, koja je, također, sukladno propisima o javnoj nabavi, poslove dobivala i kad je bila najskuplji ponuđač ili kad nije imala nikakvih referencija za te poslove.
Stručno povjerenstvo na temelju više predloženih varijanti, kaže Gojević, odabire najprihvatljivije. Educiraju nas o metodama sanacije opasnog otpada – procesima stabilizacije i solidifikacije.
Otpad je, kažu, djelomično stabiliziran ako postoji mogućnost da se opasni sastojci nakon nekog vremenskog razdoblja oslobađaju u okoliš. Upotrebom PowerCema, tvrde iz Ministarstva, tijekom tretiranja opasnog otpada pojedini sastojci aditiva ugrađuju se u strukturnu rešetku tvari i stvaraju stabilne spojeve koji neće reagirati, pa se mogu odlagati i na deponij neopasnog otpada.
PowerCem je dokazao prednosti u odnosu na vapno i cement, kod kojih ostaje rizik od nekontroliranog otpuštanja pojedinih opasnih tvari iz otpada u okoliš. Gdje je jamstvo da rizika s PowerCemom nema?
Što se tiče cijene preferiranog aditiva, u Ministarstvu kažu “da više puta ekonomska opravdanost pojedinog sredstva nije jamstvo kvalitetno obavljene sanacije”. Jasno! Pozivaju se na svjetsku stručnu praksu i literaturu koje prikazuju prednosti PowerCema pred ostalim, manje učinkovitim sredstvima.
