Međunarodni dan žena, koji se već više od sto godina obilježava 8. ožujka, ponovni je podsjetnik na ekonomska, politička i društvena dostignuća ženskog spola. Nekada je ovo za žene bio poseban dan, a za mnoge možda i jedini u godini kada su neupitno bile darivane cvijećem i čestitkama i osjećale se posebnima iz jednostavnog razloga jer su žene. No danas je drugačije, jer uvjetovano političkim promjenama posljednjih gotovo 20 godina mnogi su u nedoumici treba li obilježiti uopće ovaj dan.
Osobito mlađe generacije muškaraca u čiju kulturu življenja Dan žena jednostavno nije utkan, pa ne vode računa da svojim suprugama, djevojkama, majkama, bakama, prijateljicama taj dan uopće čestitaju, a o darovima u znak pažnje suvišno je i govoriti. Pa iako je smisao ovog dana zapravo postizanje ravnopravnosti žena i poboljšanje njihova položaja u društvu, a što se promiče cijelo jedno stoljeće, žene su još uvijek najčešće žrtve nasilja. Potvrdila je to Gordana Markulin Ježina, koordinatorica zadarskog skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, tzv. Male kuće, osnovane prije nekoliko godina na inicijativu udruge Duga. Poznato je, naime, da je zadarska Mala kuća na tajnoj adresi, svi su njezini tretmani besplatni, dok je štićenicama zajamčena potpuna anonimnost i sigurnost, a ona je i jedna od pet takvih skloništa u Hrvatskoj. Sudeći prema statistikama ovog skloništa za žene i djecu, žrtve nasilja, Markulin Ježina navodi kako se o ravnopravnosti žena u Hrvatskoj još uvijek ne može govoriti.
– Naše društvo je još patrijarhalno orijentirano bez obzira na sve one koji se trude dokazati drugačije. Zato mislim da se o ravnopravnosti žena kod nas još ne može govoriti. Evidentno je to i prema pozivima koje svakodnevno zaprimamo od žena koje trpe obiteljsko nasilje, a kojemu trenutačno pogoduje i aktualna gospodarska kriza, navodi Markulin Ježina, navodeći da u posljednje vrijeme sve češće zaprimaju pozive visokoobrazovanih žene, što ranije nije bio slučaj, jer te urbane žene nisu tako lako prihvaćale da su zlostavljane, dok sada i njihovi problemi izlaze na vidjelo.
Kako navodi Markulin Ježina, sudeći prema pritužbama tih žena, za razliku od onih drugih, neobrazovanih žena iz ruralnih sredina koje uglavnom trpe brutalno fizičko nasilje, ove žene od svojih supruga intelektualaca trpe vrlo sofisticirano nasilje.
Edukacija nasilnika
– Trenutačno je kod nas smješteno 11 osoba, od čega je petero djece. S obzirom na to da su sve te žene nižeg obrazovnog statusa, trudimo se da im pomognemo i pri edukaciji i zato stalno surađujemo sa zadarskim učilištima kao i sa Zavodom za zapošljavanje. U tom smislu ih nastojimo osnažiti, učiniti ih samostalnima i na koncu ravnopravnijima u društvu, kaže Markulin Ježina, navodeći kako svaku ženu koja dođe u sklonište nastoje uključiti u svoje projekte i tako joj objasniti da ne smije prihvatiti da se problemi rješavaju nasiljem, kao i to da ona jedina sama sebi može pomoći.
Sigurna kuća ovim ženama pomaže i u onom pravnom dijelu kao što su proces rastave, za one koje ne vide izlaz za spas braka.
– Žene su kod nas smještene u razdoblju od šest mjeseci do godine dana, a u početku, prvih mjesec dana, one se puštaju van kako bi još bolje procijenile situaciju i odlučile je li naše sklonište najbolji izbor. Za boravka kod nas svaka se žena uključuje u naše programe rada kroz koje ona psihički osnažuje samu sebe kako bi konačno bila odgovorna i samosvjesna majka i žena, navodi Markulin Ježina, ističući da je zadarsko sklonište za žene i djecu uvijek puno, a svakog tjedna zaprime barem jedan zahtjev za ulazak nove žrtve obiteljskog nasilja.
Neravnopravnost žena je, kako kaže Markulin Ježina, još uvijek prisutna u svim segmentima društva, a tako će i ostati sve dok se protiv toga ne pokrene sustavna borba, poput kampanja.
– Mislim da bismo trebali i same nasilnike educirati i raditi s njima, jer to su zapravo osobe koje trebaju pomoć. Također smatram da bi prevenciju trebalo započeti već kod djece, jer muškarci koji su odrasli u obiteljima zlostavljača naposljetku su i sami zlostavljači, dok su žene iz obitelji u kojima su gledale nasilje u odrasloj dobi i same žrtve nasilje, kaže Markulin Ježina, ističući da je za kvalitetno rješavanje ovog problema nužno zaći u sve pore društva.