Doris Pinčić je mlada zadarska glumica izabrana za glavnu ulogu u novoj seriji Nove TV “Larin izbor”. Doris glumi siromašnu djevojku Laru, a uz nju glumi i Ivan Herceg u ulozi sina iz bogate obitelji. Ova 23-godišnja Zadranka Akademiju dramskih umjetnosti završila je u Osijeku. S glumom se susrela još u osnovnoj školi, a prvi počeci bili su u zadarskoj kazališnoj udruzi “Igrajmo se”:
– Matija Šango je bila ta koja me zarazila glumom. Onda su krenule te radionice s njom, pa predstave… U početku mi je sve bila samo igra, ali nakon nekog vremena sve je postalo puno ozbiljnije. Akademija mi se onda logično nametnula sama od sebe. Upoznala sam Jasnu Ančić, upala u njezinu klasu pa me je ona spremala i za prijemni. Ipak, da opet mogu sve ispočetka, sve bih napravila isto, ali možda bi jednu godinu prije akademije pauzirala, kazuje Doris, dodajući kako za tu prvu godinu na akademiji ipak nije bila dovoljno zrela:
– Tad mi sve to bilo previše stresno. Ispala sam praktički iz gnijezda, iz našeg malog Zadra i sve mi je bilo potpuno novo. No, te prve muke sam brzo preboljela i kasnije je sve bilo u redu, prepričava.
Kad je preddiplomski studij priveden kraju odlučila je steći radno iskustvo. Uslijedili su angažmani na različitim projektima, počevši od glume pa do novinarstva:
– Vrlo brzo mi se dogodila ova uloga jer su me za nju zvali već u dvanaestom mjesecu. Nakon što sam završila s preddiplomskim studijem krenula sam sa slanjem prijava, jer nitko ti neće ponuditi ulogu ukoliko se sam za to ne potrudiš. Godišnje u Hrvatskoj dobivamo oko 25 diplomiranih glumaca pa nitko neće čekati samo na mene. Tako sam i ja potezala ljude za rukav i molila ih za kontakte i e-mailove. Svima sam slala svoje fotografije i životopis, gdje sam sve radila… I onda u jednom trenutku ti se ljudi počnu javljati. Bilo je raznih ponuda za posao. Bila je i neka varijanta za umjetničkog producenta na zagrebačkom radiju Antena… No, onda su se javili s Nove TV i zvali me na audiciju i tako smo krenuli raditi. Naravno, tu je izrazito važna fizička komponenta, i ako piše da Lara mora biti brineta svijetlih očiju, tada plavuša ne dolazi u obzir. Odgovarala sam tako prije svega tom fizičkom profilu i nakon što su mi dali tekst na audiciji, zaključili su da imam potencijala za kameru, a i meni se jako svidjela kamera kao medij, prepričava Doris svoja prva poslovna iskustva nakon diplome, koja su, ako je suditi prema broju poslanih prijava na različite poslove, mogla krenuti u različitim smjerovima:
– Gluma mi je prva i nju najviše volim. Volim taj medij, u njemu sam sto posto i mislim da mi je tu mjesto. No, život je takav, vremena su takva i bilo bi suludo čekati doma svoju priliku da ti padne s neba. Radije biram raditi nešto drugo, imati neko drugo iskustvo i raditi na sebi. Prilika dolazi kad-tad, zaključuje.
Kao i kod svakog drugog glumca, strah je uvijek prisutan u glumi, no kamere su, barem kad je Doris u pitanju, puno lakši medij za rad:
– U kazalištu imam puno veći strah. Ne znam zašto, ali pred kamerom imam nekakvu sigurnost da se sve to ipak može opet ponoviti ili montirati. Zbog toga mislim da sam pred njima dosta opuštena. S druge strane u kazalištu imam užasno veliku odgovornost. Ako u kazalištu ne napraviš “sad”, publika je platila kartu i njih ne zanima jesam li ja u PMS-u ili imam gripu. U tom trenutku oni žele vidjeti 200 % od mene. No, profesor nam je uvijek govorio, i to je istina, da ako si dovoljno koncentriran na ulogu, ne stigneš misliti na tremu. Tako nekako se i ja nastojim boriti, pojašnjava Doris dodajući kako je gluma za nju ipak posao u kojem se u potpunosti našla.
– Uvijek kažem da je gluma najsavršeniji posao, jer to su svi poslovi odjednom. Ti ćeš kao glumac imati priliku probati milijardu stvari, nudi ti se priliku da upoznaš toliko daleko samog sebe i glumačka akademija je na taj način terapija. Prvu godinu kad sam došla tamo, došla sam iz okružja gdje sam znala ljude i gdje su mene znali. U Osijeku nisam znala nikoga i to je bio ogroman udarac na ego, a na akademiji i jest takav princip. Odnosno, radi se na tome da te potpuno dovedu do neutralnosti, psihičke i fizičke, kako bi se mogao pomicati prema ulogama koje glumiš. Naravno, kad dobiješ neku ulogu postoji nešto u tebi što je povezano s njom, neovisno radi li se o nekakvim negativnim likovima ili ne. I nitko u ovom brzom formatu snimanja nema vremena baviti se s traženjem uloge u sebi. Baci se i radi. I to je to.
Ipak, konkretno za Laru, Doris kazuje kako se može poistovjetiti s puno njezinih rečenica, no u nekim stvarima je Lara puno hrabrija od mene:
– Kako ona ide u tu ljubav i kako ga čeka… Meni je to genijalno i zapravo na ovaj način učim od nje.
Doris se trenutno nalazi na kratkoj desetodnevnoj ljetnoj pauzi. Larin izbor će se snimati do proljeća i posla zaista ne nedostaje:
– Glavna uloga je super, ali tu je i najveća odgovornost i najviše posla. Svaki dan sam prva na šminkanju i posljednja idem sa seta. No, nije mi teško i to je najvažnije. Jer, nema tih novaca ako ti je to tlaka i ako si frustriran. Budem umorna fizički, ali ne i psihički i to mi je najvažnije, zaključuje.
Između ljubavi i mržnje Uz kreativnu producenticu Jelenu Popović-Volarić scenarij serije “Larin izbor” potpisuje scenaristički tim na čelu s Tomislavom Hrpkom. Radnja serije se odvija u Splitu, a dio serije snima se u Lovranu i Zagrebu. Priča započinje kada mladi Splićanin iz ugledne obitelji po povratku sa školovanja u inozemstvu na zabavi priređenoj u njegovu čast susreće u kuhinji djevojku koja ga jako zaintrigira. Kemija je obostrana te Lara i Jaša provedu strastvenu noć u vrtu, no zatekne ih njegova majka Nela i otjera Laru iz kuće. Jaša se ne usudi suprotstaviti direktno majci, no ipak otrči za Larom…
– Profesor Boro Stjepanović nam je uvijek govorio da prva stvar koju kada ideš glumiti neku ulogu jest da se zaljubiš u svoj lik. Ako glumiš Hitlera, moraš ga znati opravdati, moraš znati zašto je on to radio. Sumnjam da će ijedan glumac za svoju ulogu reći “on je užasno zločest”, jer svaki nađe opravdanje zašto on to tako radi. Jedan moj kolega je na vježbi na akademiji glumio baš Hitlera i ne znam točno što mu je bilo opravdanje, no imao je svoju ideju u glavi koja mu je bila logična. I u Larinom izboru Ecija Ojdanić glumi potpunu negativku, no postoji i dobar razlog zašto je ona takva.
Doris Pinčić je mlada zadarska glumica izabrana za glavnu ulogu u novoj seriji Nove TV “Larin izbor”. Doris glumi siromašnu djevojku Laru, a uz nju glumi i Ivan Herceg u ulozi sina iz bogate obitelji. Ova 23-godišnja Zadranka Akademiju dramskih umjetnosti završila je u Osijeku. S glumom se susrela još u osnovnoj školi, a prvi počeci bili su u zadarskoj kazališnoj udruzi “Igrajmo se”:
– Matija Šango je bila ta koja me zarazila glumom. Onda su krenule te radionice s njom, pa predstave… U početku mi je sve bila samo igra, ali nakon nekog vremena sve je postalo puno ozbiljnije. Akademija mi se onda logično nametnula sama od sebe. Upoznala sam Jasnu Ančić, upala u njezinu klasu pa me je ona spremala i za prijemni. Ipak, da opet mogu sve ispočetka, sve bih napravila isto, ali možda bi jednu godinu prije akademije pauzirala, kazuje Doris, dodajući kako za tu prvu godinu na akademiji ipak nije bila dovoljno zrela:
– Tad mi sve to bilo previše stresno. Ispala sam praktički iz gnijezda, iz našeg malog Zadra i sve mi je bilo potpuno novo. No, te prve muke sam brzo preboljela i kasnije je sve bilo u redu, prepričava.
Kad je preddiplomski studij priveden kraju odlučila je steći radno iskustvo. Uslijedili su angažmani na različitim projektima, počevši od glume pa do novinarstva:
– Vrlo brzo mi se dogodila ova uloga jer su me za nju zvali već u dvanaestom mjesecu. Nakon što sam završila s preddiplomskim studijem krenula sam sa slanjem prijava, jer nitko ti neće ponuditi ulogu ukoliko se sam za to ne potrudiš. Godišnje u Hrvatskoj dobivamo oko 25 diplomiranih glumaca pa nitko neće čekati samo na mene. Tako sam i ja potezala ljude za rukav i molila ih za kontakte i e-mailove. Svima sam slala svoje fotografije i životopis, gdje sam sve radila… I onda u jednom trenutku ti se ljudi počnu javljati. Bilo je raznih ponuda za posao. Bila je i neka varijanta za umjetničkog producenta na zagrebačkom radiju Antena… No, onda su se javili s Nove TV i zvali me na audiciju i tako smo krenuli raditi. Naravno, tu je izrazito važna fizička komponenta, i ako piše da Lara mora biti brineta svijetlih očiju, tada plavuša ne dolazi u obzir. Odgovarala sam tako prije svega tom fizičkom profilu i nakon što su mi dali tekst na audiciji, zaključili su da imam potencijala za kameru, a i meni se jako svidjela kamera kao medij, prepričava Doris svoja prva poslovna iskustva nakon diplome, koja su, ako je suditi prema broju poslanih prijava na različite poslove, mogla krenuti u različitim smjerovima:
– Gluma mi je prva i nju najviše volim. Volim taj medij, u njemu sam sto posto i mislim da mi je tu mjesto. No, život je takav, vremena su takva i bilo bi suludo čekati doma svoju priliku da ti padne s neba. Radije biram raditi nešto drugo, imati neko drugo iskustvo i raditi na sebi. Prilika dolazi kad-tad, zaključuje.
Kao i kod svakog drugog glumca, strah je uvijek prisutan u glumi, no kamere su, barem kad je Doris u pitanju, puno lakši medij za rad:
– U kazalištu imam puno veći strah. Ne znam zašto, ali pred kamerom imam nekakvu sigurnost da se sve to ipak može opet ponoviti ili montirati. Zbog toga mislim da sam pred njima dosta opuštena. S druge strane u kazalištu imam užasno veliku odgovornost. Ako u kazalištu ne napraviš “sad”, publika je platila kartu i njih ne zanima jesam li ja u PMS-u ili imam gripu. U tom trenutku oni žele vidjeti 200 % od mene. No, profesor nam je uvijek govorio, i to je istina, da ako si dovoljno koncentriran na ulogu, ne stigneš misliti na tremu. Tako nekako se i ja nastojim boriti, pojašnjava Doris dodajući kako je gluma za nju ipak posao u kojem se u potpunosti našla.
– Uvijek kažem da je gluma najsavršeniji posao, jer to su svi poslovi odjednom. Ti ćeš kao glumac imati priliku probati milijardu stvari, nudi ti se priliku da upoznaš toliko daleko samog sebe i glumačka akademija je na taj način terapija. Prvu godinu kad sam došla tamo, došla sam iz okružja gdje sam znala ljude i gdje su mene znali. U Osijeku nisam znala nikoga i to je bio ogroman udarac na ego, a na akademiji i jest takav princip. Odnosno, radi se na tome da te potpuno dovedu do neutralnosti, psihičke i fizičke, kako bi se mogao pomicati prema ulogama koje glumiš. Naravno, kad dobiješ neku ulogu postoji nešto u tebi što je povezano s njom, neovisno radi li se o nekakvim negativnim likovima ili ne. I nitko u ovom brzom formatu snimanja nema vremena baviti se s traženjem uloge u sebi. Baci se i radi. I to je to.
Ipak, konkretno za Laru, Doris kazuje kako se može poistovjetiti s puno njezinih rečenica, no u nekim stvarima je Lara puno hrabrija od mene:
– Kako ona ide u tu ljubav i kako ga čeka… Meni je to genijalno i zapravo na ovaj način učim od nje.
Doris se trenutno nalazi na kratkoj desetodnevnoj ljetnoj pauzi. Larin izbor će se snimati do proljeća i posla zaista ne nedostaje:
– Glavna uloga je super, ali tu je i najveća odgovornost i najviše posla. Svaki dan sam prva na šminkanju i posljednja idem sa seta. No, nije mi teško i to je najvažnije. Jer, nema tih novaca ako ti je to tlaka i ako si frustriran. Budem umorna fizički, ali ne i psihički i to mi je najvažnije, zaključuje.
Između ljubavi i mržnje Uz kreativnu producenticu Jelenu Popović-Volarić scenarij serije “Larin izbor” potpisuje scenaristički tim na čelu s Tomislavom Hrpkom. Radnja serije se odvija u Splitu, a dio serije snima se u Lovranu i Zagrebu. Priča započinje kada mladi Splićanin iz ugledne obitelji po povratku sa školovanja u inozemstvu na zabavi priređenoj u njegovu čast susreće u kuhinji djevojku koja ga jako zaintrigira. Kemija je obostrana te Lara i Jaša provedu strastvenu noć u vrtu, no zatekne ih njegova majka Nela i otjera Laru iz kuće. Jaša se ne usudi suprotstaviti direktno majci, no ipak otrči za Larom…
– Profesor Boro Stjepanović nam je uvijek govorio da prva stvar koju kada ideš glumiti neku ulogu jest da se zaljubiš u svoj lik. Ako glumiš Hitlera, moraš ga znati opravdati, moraš znati zašto je on to radio. Sumnjam da će ijedan glumac za svoju ulogu reći “on je užasno zločest”, jer svaki nađe opravdanje zašto on to tako radi. Jedan moj kolega je na vježbi na akademiji glumio baš Hitlera i ne znam točno što mu je bilo opravdanje, no imao je svoju ideju u glavi koja mu je bila logična. I u Larinom izboru Ecija Ojdanić glumi potpunu negativku, no postoji i dobar razlog zašto je ona takva.
