Od pojave najvećeg alata globalizacije - interneta, međuljudski odnosi, posao, kriminal, cijeli svijet poprimio je sasvim novi oblik. Vjerojatno ni sami osnivači interneta, ni kojekakvi vizionari nisu mogli predvidjeti u koje će razmjere otići promjene uvođenje novog sredstva komunikacije. I to ne samo u virtualnom svijetu, već i u realnom.

Izgleda da je još veći problem nastao od kad se sve više koristi wireless, to jest bežični internet u koji je navodno lakše "provaliti" nego u onaj standardni. Osim toga, moguće je spojiti se na bilo kojem mjestu pa je teže ući u trag onome tko ga koristi. Sve je eskaliralo pojavom društvenih mreža i najpopularnijeg Facebooka koji ima pozitivnih strana, ali one negativne mogu biti vrlo opasne. Facebook zovu najvećim napadačem na privatnost.
Poput kopanja po torbi

Hakerima nije potrebna čak ni lozinka da bi ušli u nečiji profil, a kažu da pravi profesionalci čak mogu skenirati sve sadržaje s računala koje uopće nije ni spojeno na internet. Zvuči zastrašujuće. To je kao da netko uzme vašu torbu ili vaše ladice s odjećom ili kutije s uspomenama, istrese ih ispred sebe na stol i "prčka". A vi to uopće ne morate znati.

Još i gore je to primijeniti na poslovni svijet gdje se tako mogu "krasti" podaci neke tvrtke, zloupotrebljavati se na razne načine gdje se može raditi o ogromnim svotama novca, propadanju poslova što dovodi do otkaza i raznih posrednih i neposrednih utjecaja na brojne ljude.

 No na stranu posao. Zadržat ćemo se na promjenama koje su internet i društvene mreže unijele u međuljudske odnose. Mediji, televizija, reality show već su odavno oduzeli privatnost slavnim osobama i onima koji to žele postati, a ljudi su postali voajeri koji "gutaju" najintimnije pojedinosti o ljudima koje ni ne poznaju. Vječna je rasprava o tome da li im se to servira ili im mediji samo daju ono što traže. No činjenica jest da je granica privatnoga pala na minimum. S društvenim mrežama narušavanje privatnosti proširilo se na svakog običnog čovjeka koji primjerice na facebooku nešto želi podijeliti s prijateljima i obitelji, a postoji mogućnost da je toliko nezaštićen da će to postati vidljivo i nekome za koga nije namijenjeno. Krenulo je od toga da podatke na facebooku koriste oglašivači za određivanje ciljnih skupina za određene proizvode i usluge. No ni to nije tako strašno - samo vas "napadaju" oglasi koje možete jednostavno ignorirati.

Vjerojatno najčešći oblik zloupotrebe facebooka je lažno predstavljanje ili krađa identiteta. U tuđe ime netko napravi bilo što. Žrtve su tu nemoćne i posljedice mogu biti teške.

Tako je ove godine u Zadru zaposlenik gradske uprave optužen da je otvorio lažni profil svoje poznanice na internetskim portalima iskrica i facebook gdje joj je navodno objavio fotografije, dva broja mobitela, kućni broj telefona te naveo njezinu kućnu adresu kao mjesto javnog okupljanja za sve one koji bi željeli diskretna druženja zbog seksa i razmjenjivanje partnera.

Sličnih je primjera zasigurno bezbroj, ali nedavni primjer časnika Hrvatske vojske iz Vinkovaca koji je, skrivajući se iza lažnih profila dječaka na facebooku, mjesecima vabio maloljetne djevojčice i slao im svoje erotske fotografije, zgrozio je hrvatsku javnost. Radi se o djevojčicama između 10 i 11 godina koje su same prijavile muškarca. Suspendiran je s posla i prijeti mu kazna od jedne do deset godina zatvora.
Cyberbulling

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba na uzorku od 4900 djece iz Hrvatske, između ostalog i u Zadru, pokazalo je da se internetom služi oko 73 posto djece, a njih 58 posto koristi ga svakodnevno. Loš podatak je i da se u istraživanju pokazalo da je 27 posto djece bilo izloženo porukama seksualnog sadržaja ili nekom drugom obliku nasilja preko interneta.

Kako kaže Mila Špinderk, psihologinja u Obiteljskom centru Zadarske županije, nasilje preko interneta i mobitela ili cyberbullying, čest je oblik međuvršnjačkog nasilja.

- U elektroničkom nasilju identitet počinitelja je skriven, a upravo mu ta anonimnost pruža osjećaj moći nad žrtvom, što onda služi i kao poticaj za daljnje zlostavljanje, čak i kod one djece koja se u "stvarnom" svijetu ne bi nasilnički ponašala. Naime, bez stvarnog fizičkog kontakta, djeca i mladi ljudi teže mogu uočiti i razumjeti kakvu štetu nanose napisane riječi te ne mogu razviti empatiju prema žrtvi koja se osjeća vrlo izloženo, nezaštićeno i zastrašeno, pojašnjava Špinderk.

I u Obiteljskom centru susreću se s raznim primjerima nasilja i zloupotrebe interneta. Kada je riječ o nasilju preko interneta, ono može biti izravno, a može se vršiti i preko posrednika.

- Izravno nasilje se događa kada netko ukrade lozinku, objavljuje privatne podatke ili lažne informacije, uznemirujuće slike i poruke, kada postavlja internetske ankete o žrtvi ili se pak predstavlja kao netko drugi. Nasilje preko posrednika se događa kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, odnosno kada s njegove e-mail adrese šalje različite poruke, vrlo često neprimjerenog sadržaja. Naime, događa se da počinitelj stavlja oglas seksualnog sadržaja u ime žrtve s njezinom adresom ili brojem mobitela. Dijete tada doživljava velike neugodnosti, zastrašeno je, nemirno i posramljeno, priča Špinderk.

Kako ističe Špinderk, posljedice nasilja pomoću kompjutora i mobitela mogu biti gore nego one kod međuvršnjačkog nasilja u stvarnom svijetu.

- Može biti gore zato što takvom nasilju dijete može biti izloženo konstantno, na svim mjestima, a svjedoci takvog nasilja su brojniji i stalno se povećavaju. Iako je nasilja na internetu sve više, stječe se dojam da sam zakon, škole, roditelji mogu učiniti malo kako bi ga zaustavili. Naime, u današnje vrijeme roditelji, iz raznoraznih razloga, nedovoljno nadziru kako dijete provodi slobodno vrijeme. Također, veliki broj roditelja se zbog vlastitog nesnalaženja u elektroničkom području osjeća nemoćno i ne zna što učiniti, kaže Špinderk.

Ipak, kako dodaje, ono što roditelji mogu učiniti u smislu prevencije elektroničkog nasilja je isto ono što rade ili bi trebali raditi i inače u odgoju svoje djece.

- To je dobra i otvorena komunikacija, uzajamno poštivanje, briga i zainteresiranost za djetetove interese, potrebe i aktivnosti. Naime, djeca koja imaju dobar, emocionalno topao odnos s roditeljima, koji imaju podršku i zdrave socijalne odnose s vršnjacima rjeđe su i žrtve i počinitelji bilo kojeg oblika međuvršnjačkog nasilja pa tako i elektroničkog, a ukoliko i budu žrtvom nekog oblika nasilja, veća je vjerojatnost da će nam se dijete povjeriti i zatražiti našu pomoć, navodi Špinderk.