“Divna je riva mojega grada, blistavo bijela i tako mlada, taj divni kutak moga života, kamena pjesma mojega grada…”
Duško Nonković Boćo sigurno nije svojim prekrasnim stihovima o zadarskoj rivi želio poslati poruku budućim naraštajima da rivu zabijele PVC građevinama poput ove na terasi negdašnjeg Hotela Zagreb, već da je održavaju čistom, nedirnutom, jedinstvenom…
Ako je “kašeta” poslužila svrsi valjalo bi je pospremiti na sigurno mjesto, daleko od pogleda šetača.