Već gotovo tri godine zadarski Dom za odrasle osobe “Sv. Frane” uspješno provodi projekt pod nazivom “Halo pomoć”, a to podrazumijeva alarmni sustav koji osigurava 24-satnu mogućnost komunikacije i intervencije starim osobama koje žive same.
Poznato je da je riječ o projektu realiziranom zahvaljujući darovnici programa za inovacije i učenje Svjetske banke i ugovora sklopljenog s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi.
Korisnici usluge koja je sve dok ima slobodnih uređaja za sve njih besplatna, posjeduju jedinice spojene na telefonsku mrežu i prijenosne vodootporne tipke. Pritiskom na tipku aktivira se centralna jedinica koja poziva prethodno programirane brojeve dojavnog centra.
Od 1. siječnja 2009. godine, kada je projekt zaživio u pravom smislu, pokazao se izuzetno dobrim, a korisnici, starije i nemoćne osobe koje žive same ili veći dio vremena provode same u svom domu, ovom su uslugom jako zadovoljne. Da bi neka stara i nemoćna osoba postala korisnikom usluge ‘Halo pomoć’, ona mora biti s područja grada, treba najveći dio vremena biti sama i mora posjedovati telefonsku liniju, kazala je Škeljo, istaknuvši da su ovom donacijom dobili ukupno 89 jedinica, od kojih su trenutačno aktivne njih 63.
Broj korisnika, kako je kazala Škeljo, ne mijenja se bitno, dok se korisnici izmjenjuju, pa se tako, dok dolaze novi korisnici, stari mijenjaju prebivalište ili umiru.
– Na ovom projektu rade dvije sestre, a uz razgovor i pomoć korisnicima redovito provjeravaju tehničku ispravnost uređaja, a s obzirom da je riječ o starim i zaboravnim osobama, one vrlo često s njima iznova provode i edukaciju o korištenju uređaja. S obzirom da je ovo 24-satna usluga, kad ove dvije sestre nisu u smjeni i tijekom noći, na projektu rade i sve ostale sestre u Domu, kazala je Škeljo, unatoč nezibježnim poteškoćama u fizičkom zdravlju većina korisnika ove usluge kontaktiraju centralnu jedinicu zbog potrebe za razgovorom.
Nezgodan pad u kući koji rezultira lomom ili predinfarktno stanje zbog kojeg se osoba osjeća loše rjeđi su razlozi za pritiskanjem tipke za pomoć iz Doma, nego želja za razgovorom.
– Naši su korisnici uglavnom stare i usamljene osobe kojima je razgovor važniji od bilo kakve fizičke pomoći i upravo se većina njihovih poziva svodi na razgovor. To je dobro jer na ovaj način su se znatno rasteretile druge službe, poput, primjerice, Hitne pomoći, čiji su službenici uz sve što rade puno vremena trošili na razgovore sa starim i usamljenim osobama, kazala je Škeljo.
– Svaki korisnik posjeduje uređaj koji se sastoji od kućne jedinice, u sklopu koje je i narukvica spojena na telefonsku mrežu i prijenosne vodootporne tipke. Pritiskom na tipku aktivira se centralna jedinica koja poziva prethodno programirane brojeve dojavnog centra, pojasnila je Škeljo, istaknuvši da na ovaj način korisnik može u svakom trenutku pozvati dojavni centar, gdje sestre zadužene za ovu uslugu automatski vide o kojem je korisniku riječ i odmah mogu reagirati.
Važno je, također, da uz broj svakog korisnika stoji i broj kontakt osobe koju mogu kontaktirati ako korisnik zbog teškog stanja nije u mogućnosti razgovarati.
Aparat priključen uz korisnikovu telefonsku liniju-mikrofon i zvučnik omogućuju dvosmjernu komunikaciju unutar cijelog stana, čak i kroz zatvorena vrata, što znači da se može pričati bez slušalica iz kreveta, s poda ili iz sjedalice.
Već gotovo tri godine zadarski Dom za odrasle osobe “Sv. Frane” uspješno provodi projekt pod nazivom “Halo pomoć”, a to podrazumijeva alarmni sustav koji osigurava 24-satnu mogućnost komunikacije i intervencije starim osobama koje žive same.
Poznato je da je riječ o projektu realiziranom zahvaljujući darovnici programa za inovacije i učenje Svjetske banke i ugovora sklopljenog s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi.
Korisnici usluge koja je sve dok ima slobodnih uređaja za sve njih besplatna, posjeduju jedinice spojene na telefonsku mrežu i prijenosne vodootporne tipke. Pritiskom na tipku aktivira se centralna jedinica koja poziva prethodno programirane brojeve dojavnog centra.
Od 1. siječnja 2009. godine, kada je projekt zaživio u pravom smislu, pokazao se izuzetno dobrim, a korisnici, starije i nemoćne osobe koje žive same ili veći dio vremena provode same u svom domu, ovom su uslugom jako zadovoljne. Da bi neka stara i nemoćna osoba postala korisnikom usluge ‘Halo pomoć’, ona mora biti s područja grada, treba najveći dio vremena biti sama i mora posjedovati telefonsku liniju, kazala je Škeljo, istaknuvši da su ovom donacijom dobili ukupno 89 jedinica, od kojih su trenutačno aktivne njih 63.
Broj korisnika, kako je kazala Škeljo, ne mijenja se bitno, dok se korisnici izmjenjuju, pa se tako, dok dolaze novi korisnici, stari mijenjaju prebivalište ili umiru.
– Na ovom projektu rade dvije sestre, a uz razgovor i pomoć korisnicima redovito provjeravaju tehničku ispravnost uređaja, a s obzirom da je riječ o starim i zaboravnim osobama, one vrlo često s njima iznova provode i edukaciju o korištenju uređaja. S obzirom da je ovo 24-satna usluga, kad ove dvije sestre nisu u smjeni i tijekom noći, na projektu rade i sve ostale sestre u Domu, kazala je Škeljo, unatoč nezibježnim poteškoćama u fizičkom zdravlju većina korisnika ove usluge kontaktiraju centralnu jedinicu zbog potrebe za razgovorom.
Nezgodan pad u kući koji rezultira lomom ili predinfarktno stanje zbog kojeg se osoba osjeća loše rjeđi su razlozi za pritiskanjem tipke za pomoć iz Doma, nego želja za razgovorom.
– Naši su korisnici uglavnom stare i usamljene osobe kojima je razgovor važniji od bilo kakve fizičke pomoći i upravo se većina njihovih poziva svodi na razgovor. To je dobro jer na ovaj način su se znatno rasteretile druge službe, poput, primjerice, Hitne pomoći, čiji su službenici uz sve što rade puno vremena trošili na razgovore sa starim i usamljenim osobama, kazala je Škeljo.
– Svaki korisnik posjeduje uređaj koji se sastoji od kućne jedinice, u sklopu koje je i narukvica spojena na telefonsku mrežu i prijenosne vodootporne tipke. Pritiskom na tipku aktivira se centralna jedinica koja poziva prethodno programirane brojeve dojavnog centra, pojasnila je Škeljo, istaknuvši da na ovaj način korisnik može u svakom trenutku pozvati dojavni centar, gdje sestre zadužene za ovu uslugu automatski vide o kojem je korisniku riječ i odmah mogu reagirati.
Važno je, također, da uz broj svakog korisnika stoji i broj kontakt osobe koju mogu kontaktirati ako korisnik zbog teškog stanja nije u mogućnosti razgovarati.
Aparat priključen uz korisnikovu telefonsku liniju-mikrofon i zvučnik omogućuju dvosmjernu komunikaciju unutar cijelog stana, čak i kroz zatvorena vrata, što znači da se može pričati bez slušalica iz kreveta, s poda ili iz sjedalice.
