Dugogodišnji običaj igranja picigina na Stipanju u Sukošanu na pješčanoj sukošanskoj plaži Dječji raj, nije zaboravljen ni ove godine. Nekoliko hrabrih junaka je kraj godine, dok se “obični smrtnici” zamotavaju u kapute i zimsku odjeću, odlučilo nastaviti tradiciju uz svoju omiljenu igru – picigin.
Sedmorica piciginaša, sedmorica veličanstvenih – Zvonimir Vanjak, Antonio Gašparović, Božo Bičić, Mate Kutleša, Ivo Pavić i braća Ramić, Marin i Davor. Na suhom su zbog prehlade ostali Ivan Malić, Andrija Dijan Jašo…
Na jednoj od najpoznatijih hrvatskih picigin plaža, u pitomoj uvali odmah ispod nekadašnjeg “PTT motela”, a danas motela Hrvatskih pošta, jučer oko 14.30 sati su bili idealni vremenski uvjeti za ovo doba godine, najbolji u posljednjih 10 do 15 godina. Sunčano sa slabim vjetrom, temperatura zraka 12,5°C, a mora 14°C.
– Sve je u redu, samo je velika oseka, govori Marin naglašavajući kako ih od picigina na Stipanju ne mogu odagnati ni hladna voda, ni bilo kakvi zimski vremenski uvjeti.
Doduše, kažu da je more na početku malo hladno, a poslije kada se dovoljno smrzneš, ionako više ništa ne osjećaš.
– Nema većeg gušta od onog kada se skoči za lopticom. U tim sekundama ne postoji nitko osim loptice koja želi da je udarite. Skačete iz mora, protežete ruku i dlanom udarate lopticu koja već leti prema suigraču. Teško se može opisati riječima, objašnjava Zvone.
A kako je stalno govorio, sukošanska piciginaška legenda, nažalost, prerano preminuli Hrvoje Vanjak Buco: “Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko devet centimetra. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju kao sjekire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu…
Svi igraju, svi dobivaju. Čisti gušt. Picigin”!
