Prvi put sam bio Djed Mraz 1987. godine, u Domu sindikata. Pozvali su me tada, kao glumca amatera iz grupe “Tokar”, rekli mi da imam dubok glas i da obučem kostim. Tko je tada mislio da će ta moja uloga trajati bez prekida, i danas oblačim kostim i dijelim darove, a tako će se i nastaviti – kaže Dragan Veselić, glumac Kazališta lutaka Zadar, koji je na daskama odigrao brojne uloge, no lik Djeda Mraza traje najdulje.
– Traje toliko dugo da vidim drugu generaciju: dajem darove djeci čiji su roditelji od mene kao djeca dobivali darove. Hm… Tješim se da nisam star, nego da sam rano počeo biti Djed Mraz – kaže Veselić. Djed Mraz ili Djed Božićnjak?
– Prestao sam se time opterećivati i zadnjih godina djeci kažem da sam ja njihov “omiljeni, veseli, dobri djedica”. Pa kako tko hoće, tako me zove. Meni je svejedno, a devedesetih sam znao pitati roditelje da dvotrećinskom većinom i dizanjem ruku odluče jesam li Djed Mraz ili Djed Božićnjak. Zaista su uvijek glasali! Nekad sam bio jedno, nekad drugo. Ustvari, ja sam uvijek isto, samo me se naziva na dva načina – govori Veselić.
U pitanju je nevjerojatno angažirani Djed Mraz: osamdesetih je dolazio u Sindikat, u radne organizacije s tisućama radnika, angažiran je na gradskim dočecima Nove godine, darove je donosio avionom na pistu, policijskim brodom na obalu, dolazio je kočijom, obilazio vrtiće, redovito primao djecu u Kazalištu lutaka, odlazio na Odjel pedijatrije u bolnicu, išao u privatne kuće…
‘Pustimo djeci njihovu maštu, a i meni moju’
– Mislim da još jedino helikopterom nisam pristupao “zadatku”.
Avionom, “pilatusom”, kružio sam iznad Zračne luke i sletio na pistu gdje su me čekala djeca. Tako su željeli zaposlenici Zračne luke, za svoju djecu. Policijskim brodom “Brzi” sam s mora stizao na obalu pred djecu, po želji Pomorske policije. Dođem u privatnu kuću kada me netko nazove, to ispadne cijeli šou, jer nahrupe sva rodbina, susjedi…
Eto, dijelim darove i s djecom razgovaram 25 godina. I nije mi dosadilo, djeca su uvijek dobra, guštam s njima – ispričao je Veselić.
Kao glumac, objašnjava da djeci treba pustiti da vjeruju u “djedicu”. Vjeruju i u sve likove u predstavama Kazališta lutaka i doživljavaju ih stvarnima. S vremenom shvate što je kazalište, pa tako i tko je “djedica”…
‘Baka Mraz morala je ostati na Sjevernomu polu’
Nikad nisam samo podijelio darove, sa svakim djetetom popričam. Oni mi govore tko ih ljuti, što vole, što žele za dar… Bilo je nevolja, jednom nisam znao što je MP 3, jednom sam pitao dječaka što voli jesti i on je gromoglasno u mikrofon odgovorio “meso, meso!”, a roditelji su mu vegetarijanci… Neugodnjak, hehe.
Djevojčice često pitaju gdje je Baka Mraz, pa objašnjavam da je Baka morala ostati na Sjevernom polu jer tamo stižu sva njihova pisma…
