Nadbiskup je postupio prema Kanonskom pravu, odnosno crkvenim propisima, iako je imao mogućnost donijeti posve drukčiju odluku – drži Maštruko.
– Nadbiskup Barišić je mogao tolerirati i time omogućiti angažman don Ivana Grubišića u Saboru jer se ne radi o ulasku u izvršnu vlast, no on to nije napravio.
Nadbiskup se očigledno vodio Kanonskim pravom, ali i svojim političkim stavom koji ne ide u prilog don Ivanu Grubišiću te tako predstavlja sankciju prema njemu.
Maštruko smatra da je nadbiskup svojom odlukom pokazao čisto politički stav, jer ne odobrava Grubišićevo javno djelovanje zbog kojeg ovaj ima podršku velikog broja vjernika.
Usporedbe, pak, slučaja don Ivana Grubišića s nekim latinskoameričkim svećenicima koji su ušli u politiku, pa čak i pobjeđivali na predsjedničkim izborima, dr. Maštruko ne smatra primjerenim jer se tu ipak radilo u ulasku svećenika u tijela izvršne vlasti.
– Podsjetio bih na vrijeme kada je predsjednik vatikanske Kongregacije za nauk vjere bio kardinal Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI. On je tada izricao sankcije teolozima oslobođenja u Južnoj Americi također zbog nepomirljivih političkih stavova.
Vatikanska je kurija tada pokazala da je spremna lako odbaciti one s kojima se politički ne slaže, a prešutjet će i tolerirati one koji joj politički odgovaraju.
Evo vam za primjer dr. Adalbert Rebića koji je bio ministar u vladi HDZ-a. Bavio se tada značajnim humanitarnim problemima, ali nekakva crkvena suspenzija zbog toga nije dolazila u pitanje, kaže Maštruko te dodaje kako je kod takvih unutarcrkvenih sukoba u osnovi uvijek politički sukob, pa je stoga logično da i konačna odluka bude politička.
– Tek kasnije se za takvu odluku pronađu formalni razlozi, u ovom slučaju Kanonski zakon. Tako je i u politici. Prvo odluka pa onda argumenti.
Don Ivan Grubišić je u svom javnom djelovanju bio kritičan prema crkvenoj hijerarhiji i ulozi Crkve u hrvatskom društvu i ovi su jedva dočekali da ga suspendiraju.
Sada je na don Ivanu Grubišiću da odluči što će dalje napraviti – zaključuje Maštruko.