BORBA protiv preskupog gradskog prijevoza nije neka posebna novotarija, imamo takvih primjera i u Hrvatskoj, prvenstveno u vidu inicijative “Ja ne plaćam” usmjerene protiv preskupog ZET-a, ali Slovaci su svojim modelom bojkota tu borbu uspjeli dignuti na novu razinu.
Tamo je preko interneta organizirana grupa Tribus, koja se na principu društvene solidarnosti bori protiv skupih cijena karata gradskog prijevoza, i to tako što “olakšava” masovno švercanje. Naime, svaki član grupe plaća mjesečnu članarinu, a član kojeg kontrolori uhvate u švercanju dobiva novac za plaćanje kazne iz tako stvorenog fonda.
Astronomsko visoke kazne za švercanje
Ta je shema prvo zaživjela u Bratislavi, a zatim se rapidno proširila diljem Slovačke, što predstavlja velike probleme za tamošnje gradska prometna poduzeća. Mladi u Slovačkoj pate od pomanjkanja nova i pokušavaju pronaći način za uštede gdje god mogu.
“Mi zapravo poznajemo svakog kontrolora. I pored toga moramo dobro paziti. Nema više čitanja dok se vozim, ali na to se čovjek navikne”, kazao je za Deutsche Welle Ivan, koji je već “profesionalac” u švercanju. Već šest godina nije platio kartu za gradski prijevoz i nikad ga nisu uhvatili. Bez obzira na to, svakog mjeseca daje tri eura u kasu Tribusa. “Udružili smo se i to nam daje snagu. Ako nekog uhvate, kazna se plaća iz zajedničke kase. To se isplati”, kaže Ivan.
Tribus na internetu objavio fotografije svih kontrolora
A cijene kazni su još paprenije nego cijene karata. Globa za švercanje u Bratislavi iznosi čak 40 eura, što je prilično velika cifra ako se u obzir uzme da je prosječna plaća 750 eura. Ivan za DW kaže kako su cijene karata u javnom prijevozu bezobrazno visoke. “Kada bi autobusi i tramvaji bili besplatni ili barem jeftiniji, njima bi se vozilo mnogo više ljudi. Ali ovdje radije svatko ide na posao svojim automobilom. Stalno imamo zastoje i buku”, objašnjava.
Tribus na internetu sam daje instrukcije grupama koje se žele organizirati na sličan način. Osim toga, na svojoj internet stranici imaju fotografije svih kontrolora, kao i uputstva za grupno švercanje.
Švercaju se i studenti i inženjeri
“Dobivamo mnogo pisama u kojima piše: hej, to što radite je odlična ideja, i mi bismo se priključili. Na to obično odgovaram kako krug ne smije biti prevelik i da je bolje da sami osnuju svoju grupu. A kod nas nisu učlanjeni samo studenti, nego i ljudi s normalnim zaposlenjima. Imamo nastavnika, prodavača, pa čak i inženjera”, objašnjava Ivan za DW.
Ovakva inicijativa definitivno predstavlja velik problem za gradski prijevoz u Bratislavi. Međutim, nadležni baš i nisu shvatili pravu poruku pa će problem preskupe gradske vožnje pokušati riješiti klasičnim menadžerskim receptom – novim poskupljenjem karata.
BORBA protiv preskupog gradskog prijevoza nije neka posebna novotarija, imamo takvih primjera i u Hrvatskoj, prvenstveno u vidu inicijative “Ja ne plaćam” usmjerene protiv preskupog ZET-a, ali Slovaci su svojim modelom bojkota tu borbu uspjeli dignuti na novu razinu.
Tamo je preko interneta organizirana grupa Tribus, koja se na principu društvene solidarnosti bori protiv skupih cijena karata gradskog prijevoza, i to tako što “olakšava” masovno švercanje. Naime, svaki član grupe plaća mjesečnu članarinu, a član kojeg kontrolori uhvate u švercanju dobiva novac za plaćanje kazne iz tako stvorenog fonda.
Astronomsko visoke kazne za švercanje
Ta je shema prvo zaživjela u Bratislavi, a zatim se rapidno proširila diljem Slovačke, što predstavlja velike probleme za tamošnje gradska prometna poduzeća. Mladi u Slovačkoj pate od pomanjkanja nova i pokušavaju pronaći način za uštede gdje god mogu.
“Mi zapravo poznajemo svakog kontrolora. I pored toga moramo dobro paziti. Nema više čitanja dok se vozim, ali na to se čovjek navikne”, kazao je za Deutsche Welle Ivan, koji je već “profesionalac” u švercanju. Već šest godina nije platio kartu za gradski prijevoz i nikad ga nisu uhvatili. Bez obzira na to, svakog mjeseca daje tri eura u kasu Tribusa. “Udružili smo se i to nam daje snagu. Ako nekog uhvate, kazna se plaća iz zajedničke kase. To se isplati”, kaže Ivan.
Tribus na internetu objavio fotografije svih kontrolora
A cijene kazni su još paprenije nego cijene karata. Globa za švercanje u Bratislavi iznosi čak 40 eura, što je prilično velika cifra ako se u obzir uzme da je prosječna plaća 750 eura. Ivan za DW kaže kako su cijene karata u javnom prijevozu bezobrazno visoke. “Kada bi autobusi i tramvaji bili besplatni ili barem jeftiniji, njima bi se vozilo mnogo više ljudi. Ali ovdje radije svatko ide na posao svojim automobilom. Stalno imamo zastoje i buku”, objašnjava.
Tribus na internetu sam daje instrukcije grupama koje se žele organizirati na sličan način. Osim toga, na svojoj internet stranici imaju fotografije svih kontrolora, kao i uputstva za grupno švercanje.
Švercaju se i studenti i inženjeri
“Dobivamo mnogo pisama u kojima piše: hej, to što radite je odlična ideja, i mi bismo se priključili. Na to obično odgovaram kako krug ne smije biti prevelik i da je bolje da sami osnuju svoju grupu. A kod nas nisu učlanjeni samo studenti, nego i ljudi s normalnim zaposlenjima. Imamo nastavnika, prodavača, pa čak i inženjera”, objašnjava Ivan za DW.
Ovakva inicijativa definitivno predstavlja velik problem za gradski prijevoz u Bratislavi. Međutim, nadležni baš i nisu shvatili pravu poruku pa će problem preskupe gradske vožnje pokušati riješiti klasičnim menadžerskim receptom – novim poskupljenjem karata.
