Na Kavkaz je u petak 13. otputovala četvoročlana ekspedicija iskusnih gorskih spašavatelja (Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin), koji su se jučer javili da su u opsežnoj i temeljitoj potrazi na ledenjaku ispod Križa Ušbe pronašli tri tijela.
Kraj jednog tijela pronađena je i službena značka gorskog spašavatelja HGSS-a, no zbog korozije nije moguće ustvrditi broj značke. Iz toga se može pretpostaviti da bi barem jedno tijelo moglo pripadati stradalim hrvatskim alpinistima i gorskim spašavateljima Nenadu Čuliću i Viktoru Tabakoviću. Da li su konačno pronađeni ostaci oboje naših kolega i prijatelja i kojega koji su 24. srpnja 1974. prije 38 godina smrtno stradali u ledenoj lavini, pokazati će tek DNA analiza. Mada je već i samo lociranje tijela na velikom ledenjaku spektakularni uspjeh, upravo rezultati analize uzoraka tkiva biti će presudni za obitelji i sve prijatelje koji svim srce žele konačni povratak tijela u domovinu.
Treće tijelo vjerojatno pripada nekom od stradalih alpinista iz nekog drugog vremena. Naime, Križ Ušbe je vrlo opasan alpinistički uspon u kojem je i prije i nakon nesreće u 1974. bilo smrtnih stradavanja u lavinama i ledenim odronima. Ovu pretpostavku potvrđuju nešto drugačiji dijelovi alpinističke opreme.
U ovom trenutku ekspedicija je pretražila sve što je bilo vidljivo na ogromnom prostoru ledenjaka. Pred ekspedicijom je problem kako tri tijela spustiti u dolinu po vrlo teškom terenu, poglavito niz 600 metarski ledopad na kraju ledenjaka. Naši pripadnici alpinisti i gorski spašavatelji, Darko Berljak, vođa ekspedicije, Edin Alikalfić, Hrvoje Kamenjarin i Dražen Pezer za sada vjeruju da će u tome uspjeti, mada će za to trebati i alpinističkih i organizatorskih sposobnosti.
Stijena Križ Ušbe u kojoj su stradali naši alpinisti, zapravo je monumentalna ledom okovana kamena piramida s dva vrha (južni 4700 m , sjeverni 4697 m). Ledenjak započinje u podnožju stijene i završava sa velikim ledopadom, nekih 2400 visinskih metara niže od vrha. Tijela stradalih alpinista dugo vremena su se nalazila u dubokim naslagama snijega i leda u masi velikog ledenjaka, koji se poput spore ledene rijeke kretao od podnožja stijene u kojoj se je nesreća dogodila ka svome kraju i završnoj moreni. Zbog toga su tijela i pronađena znatno dalje od mjesta nesreće i to zahvaljujući činjenici da je površinsko topljenje debelih naslaga leda u nižim visinama otkrilo godinama skrivenu tajnu. Nije isključeno da ledenjak u dubljim slojevima krije još neotkrivenih tajni.
U svih 38 godina, nakon nesreće, HGSS i HPS su pratili i provjeravali sve vijesti sa Kavkaza, pa su na prvi realan trag da bi se moglo raditi o našim pripadnicima, zajednički organizirali ekspediciju sa ciljem njihovog pronalaska. Prve vjerodostojne tragove otkrio je slučajno češki alpinist koji je prošle godine na području ledenjaka ispod Užbe slučajno našao određeni broj komada alpinističke opreme, temeljem koje je zaključio da pripadaju slovenskim alpinistima. Čeh je nakon što se vratio sa svog putovanja, prije desetak mjeseci fotografije svojih nalaza poslao na Gorsku reševalnu zvezu Slovenije. Slovenci su zaključili da niti jedan njihov alpinist nije stradao na tome području te su fotografije proslijedili nama. To je bio dovoljan razlog za pokretanje ekspedicije sa jedinim ciljem: Organizirati na ledopadu i ledenjaku veliku potražnu akciju kako bi se pronašla tijela naših kolega alpinista i gorskih spašavatelja. Uspjeh je bio neizvjestan, jer se u međuvremenu ledenjak ubrzano kretao, a tijekom prošle zime pale su i nove obilne naslage snijega. No u slučaju uspjeha, ključni zadatak je donijeti uzorak DNA u Hrvatsku kako bi se sa sigurnošću identificiralo o kome se radi. Dok se ne izvrši pouzdana identifikacija zadatak ekspedicije je spustiti tijela u dolini te ih pokopati na alpinističkom groblju u najbližem naselju Mestija u Gruziji. Naime, identifikacija je preduvjet da Gruzija dozvoli naknadno prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu. Obitelji stradalih alpinista ovih trenutaka ponovno proživljavaju nesretne događaje, sa nadom da će njihovi najbliži, nakon gotovo četiri desetljeća naći svoj mir i biti dostojno sahranjeni u domovini.
