Zbog neprestanih izmjena zakona, za četiri mjeseca suci i tužitelji naći će se u praktično nemogućoj situaciji jer će paralelno suditi prema odredbama triju različitih Kaznena zakona i po procedurama dvaju potpuno oprečnih Zakona o kaznenom postupku.
Od 1. siječnja iduće godine na snagu stupa najnoviji Kazneni zakon koji je lani u listopadu usvojila bivša, HDZ-ova vlast. Proučavanje najnovijeg Kaznenog zakona većina sudaca i tužitelja odgađala je do zadnjeg časa, pa su najnovije propise masovno počeli čitati tek sada, potkraj godišnjih odmora. Mnogima od njih jesen je tako počela s čuđenjem i mnogim dilemama o primjeni novog propisa.
Praktičarima koji će morati suditi prema najnovijim kazneno-pravnim akrobacijama najviše smeta što se diralo u rješenja koja su se kroz praksu pokazala kao vrlo dobra i korisna. Primjerice, nije im jasno zašto se moralo intervenirati u opis kaznenog djela teškog ubojstva kada je tu bilo sve jasno. Jednaku zbunjenost izazivaju i promjene u odnosu na djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Suštinski se ništa bitno nije promijenilo, već je ono što je prije bilo u jednome članku sada propisano kroz njih nekoliko. Takve intervencije suci i tužitelji s kojima smo razgovarali smatraju nepotrebnima jer nisu donijele ništa bitno novo, ali će unijeti zbrku i otežati snalaženje u novom zakonskom štivu.
Ima, međutim, i potpuno novih kaznenih djela. Za neka od njih može se samo reći da je sjajno što su napokon uvedena, kao, primjerice, krivotvorenje lijekova i uvođenje čitave palete djela protiv okoliša, dok su neka takva da motiv za njih ne mogu dokučiti čak ni neki od članova radne skupine koja je pripremala Kazneni zakon što će od Nove godine biti u primjeni. Jedno od takvih djela je sakaćenje ženskih spolnih organa.
Suca Vrhovnog suda Marina Mrčelu, člana radne skupine za izmjenu zakona, pitali smo odakle inspiracija da se propiše kako će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina kazniti onaj “tko ženskoj osobi potpuno ili djelomično ukloni ili trajno promijeni vanjski spolni organ”, dok će se zatvorom do tri godine kazniti onaj tko joj samo pomogne da se osakati klitoris, a ako je pobuda za nasrtaj na ženski spolni organ mržnja, ili se to čini djetetu ili članu obitelji zatvor može biti do osam godina.
– Je li u Hrvatskoj bilo slučajeva sakaćenja ženskih spolnih organa? – pitali smo Mrčelu.
– Koliko je meni poznato, toga nije bilo u praksi, a da je i bilo, to ponašanje je pokriveno kaznenim djelom teške tjelesne ozljede – kaže Mrčela čiju su sudačku karijeru obilježili beskompromisnost i odrješitost.
I ne pokušavajući prikriti kako djelo sakaćenja ženskih spolnih organa smatra besmislicom, Mrčela navodi da je djelo uvedeno po uzoru na englesko, talijansko, austrijsko i norveško pravo.
– Ali taj je argument slabašan jer ga druge države nemaju. Komparativni argument je inače vrlo zahvalan jer s njim možete dokazati što god želite. Daljnji argument je bio usklađivanje s konačnim tekstom Konvencije VE o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Ali ta konvencija još nije ni donesena, pa ispada da smo tu htjeli biti veći katolici od pape – kaže sudac Mrčela i nastavlja da okrutne običaje gdje se iz kulturoloških, religijskih ili drugih neterapeutskih razloga uklanjaju vanjski ženski spolni organi imaju neke afričke kulture.
– Ne znam očekuje li se u općoj globalizaciji i migraciji dolazak kod nas i takvih običaja, ali mi se čini da smo tu malo pretjerali. Usto, može se postaviti i diskriminacijski problem, ako je sankcionirano sakaćenje ženskih spolnih organa, zašto nije sankcionirano sakaćenje muških spolnih organa – pita se sudac Vrhovnog suda.
A mi se pak pitamo što znače neke druge izmjene u dijelu zakona koji definira seksualne delikte. Prije je postojalo kazneno djelo silovanja. To je djelo učinio onaj tko je uporabom sile ili prijetnje drugu osobu prisilio na spolni odnos ili njime izjednačenu radnju. Silovanje kao takvo ostalo je kazneno djelo, ali je uvedeno i novo, a to je spolni odnošaj bez pristanka. Djelo čini onaj kome druga strana nije pristala na seks, ali je on ipak dobio što je htio.
– Ako nema pristanka na seks, onda je do spolnog odnosa došlo na silu, a to je silovanje – iznosimo dilemu pred Mrčelu koji je pristao pokušati nam objasniti pojedine novosti u Kaznenom zakonu. Ujedno pitamo zašto su se mijenjala ta kaznena djela.
– Zato da se napravi razlika kada ima primjene sile ili prijetnje i kada je nema, a to je opet sukladno međunarodno preuzetim obvezama. Kod silovanja se traži primjena sile ili prijetnje i tada je predviđena stroža kazna, a kod spolnog odnošaja bez pristanka to se ne traži i tada je predviđena blaža kazna – kaže Mrčela.
Koja je svrha
Dodaje kako je dovoljno da pristanka nema. Nastavlja kako pristanka nema ni kod silovanja, ali zbog posebnog razloga: primjene sile ili prijetnje.
– Želi se naglasiti da svaka primjena sile ili prijetnje podrazumijeva izostanak pristanka i da nije nužno da oštećena osoba pruža otpor. Osoba koja je okrivljena može dokazivati da je pristanka bilo, ali teret dokazivanja je na toj osobi. Tužitelj mora dokazati da je bio spolni odnos, a okrivljena osoba tada može dokazivati da je bilo pristanka – potrudio se sudac Vrhovnog suda objasniti novost.
No, nama i dalje nije jasno kako seks koji nije dobrovoljan istovremeno može biti nenasilan, ali ujedno kažnjiv. Bez obzira što će javno reći, uvjereni smo da to nije do kraja bistro mnogim pravnicima, a o tome svjedoči podatak da je dio muških članova radne skupine za izmjenu Kaznenog zakona zaključio da će nakon stupanja zakona na snagu biti oportuno prije seksa ishoditi pismeni pristanak.
Kada se malo pažljivije iščita Kazneni zakon, nailazi se na niz djela čija svrha nije jasna. Tako, dok broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj iz godine u godinu sve drastičnije pada, a broj razvoda raste obrnuto proporcionalno, u Kazneni zakon se uvodi djelo prisile na sklapanje braka. Onaj tko drugog prisili na brak kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Neke novine koje na prvi pogled djeluju besmisleno ipak imaju svoju vrijednost. Primjerice, podmićivanje saborskog zastupnika.
– Zašto se uvelo podmićivanje zastupnika, a nije podmićivanje ministra koji, za razliku od zastupnika, ima izvršne ovlasti i stvarno može nekome pogodovati? – pitali smo Mrčelu. Odgovara da je ministar službena osoba i da je “pokriven” općim djelom primanja mita za koje je predviđena kazna do deset godina zatvora i tu se radi o djelu protiv službene dužnosti.
– Podmićivanje saborskog zastupnika posebno je korupcijsko kazneno djelo protiv biračkog prava i odnosi se samo na situacije podmićivanja kako bi zastupnik glasovao na određeni način. Ono je uvedeno iz dva razloga. Prvo, jer glasovanje nije službena radnja u smislu opće odredbe o primanju mita i drugo, jer se želi spriječiti “kupovanje mandata zastupnika” – objasnio je sudac. Potpuno je novo i kazneno djelo sramoćenja te povreda privatnosti djeteta. Dječju privatnost krši onaj tko iznese nešto iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, objavi njegovu fotografiju ili otkrije identitet, a to je izazvalo kod djeteta uznemirenost, porugu njegovih vršnjaka ili na drugi način naštetilo njegovoj dobrobiti. Za to se može u zatvor do godinu dana, a ako se privatnost povrijedi putem tiska, web portala ili televizije, slijedi zatvor do dvije godine. Povrijedi li privatnost odgojitelj, učitelj, trener, socijalni radnik, može u zatvor do tri godine.
U predstavljanju novog Kaznenog zakona valja spomenuti da su uvedene norme čiji učinak je unaprijed dvojben. Riječ je, primjerice, o obijesnoj vožnji. To znači vožnju pod utjecajem alkohola, u zabranjenom smjeru, pretjecanje kolone, brzinom većom od 50 km/h od dopuštene u naselju, ali da pritom nije došlo do prometne nesreće. Za to prijeti zatvor do tri godine. Uvođenje ovog djela u Kazneni zakon moglo bi se pretvoriti u spas za divljake na cesti. Vjerojatno je, naime, da će sudovi za obijesnu vožnju izricati uvjetne kazne, a uvjetna kazna sigurno je bolja sankcija od nekoliko tisuća kuna globe koja bi se za ludovanje po cesti morala platiti u prekršajnom postupku.
Mrčelu smo pitali slaže li se da se ovim djelom, ali i uvođenjem kaznenog djela neisplate plaće i protuzakonitog zapošljavanja (to je kada se na plantaži zaposli stranca koji ilegalno boravi u Hrvatskoj), pretjeralo i da ta djela ne spadaju u Kazneni zakon, već eventualno u prekršaje.
– Uvođenjem tih djela želi se poslati određena poruka i spriječiti određeno ponašanje. To je, dakako, i političko pitanje jer nemojte zaboraviti da zakon predlaže Vlada, a donosi ga Sabor. Naravno, nije najsretnije kada se politika miješa u pravo, ali sustav je tako postavljen da pravo stvara parlament i ostaje se nadati razboritom uplivu politike u stvaranje prava donošenjem zakona – kaže Mrčela.
Puno novosti ima i u vrstama sankcija koje se mogu izreći, kao i u paleti posebnih obveza koje se mogu izreći počinitelju (to je obveza školovanja, popravljanja štete….). Takvih posebnih obveza nabrojeno je čak petnaest, uveden je zaštitni nadzor (a to je pomoć počinitelju da se popravi) te proširen katalog sigurnosnih mjera, među kojima je i potpuno neprovediva zabrana pristupa internetu. Praktičari kažu da je u tom dijelu zakon napisan za bogate države poput skandinavskih, a da Hrvatska za divne ideje, koje bi trebale biti humane prema počinitelju i preodgojiti ga, jednostavno nema kapaciteta ni novca.
Zbog objektivnosti treba reći da Kazneni zakon ima i niz pozitivnih pomaka kao što je konačno uređivanje djela iz gospodarskog kriminala.
– Mislim da je novi Kazneni zakon općenito korak naprijed jer i društvo napreduje i razvija se pa ga mora pratiti i zakon. Izmjena je mnogo, novosti također. Čini mi se da je najvažnije usklađivanje s konvencijskim i drugim međunarodnim obvezama – zaključio je sudac Mrčela.
