Goran Karan i Tomislav Bralić snimili su duet za pjesmu “Prijatelju”, koju potpisuje sam Goran Karan, a za aranžman je zaslužan legendarni Nikša Bratoš. Riječ je o pjesmi koja će se naći na novom Karanovom albumu koji bi trebao izaći početkom iduće godine. Ovaj duet zasigurno će obradovati obožavatelje obojice glazbenika, a uskoro će se moći čuti i u radijskom eteru.
I taman kad pomisliš da se u dalmatinskoj pismi nema više što za reć’, pojavi se pisma koja svojom emocionalnom snagom već samim naslovom pobudi znatiželju i u svima nama oživi sjećanja na naša neraskidiva prijateljstva, na najdraže prijatelje s kojima smo dijelili mladost, na neopisivu toplinu koja nas obuzima kad se sjetimo tih dana mladenačke nesputanosti, pisama i ljubavi.
‘Godine se noćas brišu, ka i onda srca dišu’ kaže pjesma, a mi smo svjedoci da ni Braliću ni Karanu pokoja bora na licu nije promijenila ni srce ni dušu, pa se ‘iza ovih grubih lica, još se smiju ista dica’. Toliko istine i ljepote u ovim stihovima osigurali su veliku slušanost i naklonost kod publike koja zna cijeniti kvalitetu.
”Pjesma “Prijatelju” je pjesma o susretu s mojim prijateljima nakon godina zivota u kojima nismo bili zajedno. Mislim da vecina ljudi s radoscu pamti najbolje prijatelje iz djetinjstva, bar je u mom zivotu tako. Kad god imam priliku sresti se sa tim dragim ljudima, imam osjecaj da smo, unatoc vremenu koje je na nama ostavilo traga, jos uvijek u srcu ona ista djeca i momci. Tu su, naravno, uspomene.
Ali, tu je i sadasnjost, jer se na neki divan nacin, svaki put kad smo zajedno, dogodi neka nova uspomena. Pjema je nastajala tako da sam prvo napisao veci dio rijeci. Kada sam krenuo komponirati, dogodilo se dosta promjena na oba dijela; tekst je uticao na glazbu, pa onda glazba na rijeci i tako u krug.
Goran Karan:
“Tomislav Bralić je bio moj prvi izbor, a za to je puno razloga. On kao pjevač u glasu ima sjajnu komponentu radosti pjevanja. U njegovom baritonu nema šminke i glume,a istovremeno se čuju sve nijanse osobnosti i velika muzikalnost. U tri riči- piva iz duše. Budući da se odavno i znamo, pjevački i nogometno, sve smo se brzo dogovorili. Nikša Bratoš je izvanredan aranžer, producent i glazbenik, tako da mi je velika radost kad god surađujemo.”
Tomislav Bralić:
”Prijatelji smo već dugo. Upoznao sam ga na Zadarskom festivalu 1994. Ili 1995. godine. Tamo smo znali nakon festivala pivat, pa smo uvik govorili da bi trebali snimiti duet. Vidjeli smo da nam se glasovi lipo slažu, a Goran je snimio jednu krasnu pismu ”Prijatelju”. Mene je pogodia tekst i tako smo se našli i snimili pismu koja će uskoro izaći u javnost.”
Prijatelju koliko je prošlo
Brže nan je pola vika došlo
Svake škole dilila se klupa
Zlo i dobro provali smo skupa
Prijatelju to su dani bili
Sve smo mogli sta god da smo tili
Vedro nebo litu nikad kraja
Zlatno vrime vina zagrljaja
Godine se noćas brišu
Ka i onda srca dišu
Iza ovih grubih lica
Još se smiju ista dica
Prijatelju – za tebe san uvik tu
Prijatelju vara me je svako
Progorcalo sta je bilo slatko
Samo jedno cilo je i čisto
Prijateljstvo ostalo je isto
Prijatelju sve san gušte kuša
Ma još uvik željna mi je duša
Nek’ nan pisma nikada ne staje
Bar još noćas neka mladost traje.
Prijatelju, ni soldi ni žene
Nisu mogli dugo pokraj mene
Ma se mislin, ostalo je srice
Dokle nas je- svega drugog biće
Goran Karan i Tomislav Bralić snimili su duet za pjesmu “Prijatelju”, koju potpisuje sam Goran Karan, a za aranžman je zaslužan legendarni Nikša Bratoš. Riječ je o pjesmi koja će se naći na novom Karanovom albumu koji bi trebao izaći početkom iduće godine. Ovaj duet zasigurno će obradovati obožavatelje obojice glazbenika, a uskoro će se moći čuti i u radijskom eteru.
I taman kad pomisliš da se u dalmatinskoj pismi nema više što za reć’, pojavi se pisma koja svojom emocionalnom snagom već samim naslovom pobudi znatiželju i u svima nama oživi sjećanja na naša neraskidiva prijateljstva, na najdraže prijatelje s kojima smo dijelili mladost, na neopisivu toplinu koja nas obuzima kad se sjetimo tih dana mladenačke nesputanosti, pisama i ljubavi.
‘Godine se noćas brišu, ka i onda srca dišu’ kaže pjesma, a mi smo svjedoci da ni Braliću ni Karanu pokoja bora na licu nije promijenila ni srce ni dušu, pa se ‘iza ovih grubih lica, još se smiju ista dica’. Toliko istine i ljepote u ovim stihovima osigurali su veliku slušanost i naklonost kod publike koja zna cijeniti kvalitetu.
”Pjesma “Prijatelju” je pjesma o susretu s mojim prijateljima nakon godina zivota u kojima nismo bili zajedno. Mislim da vecina ljudi s radoscu pamti najbolje prijatelje iz djetinjstva, bar je u mom zivotu tako. Kad god imam priliku sresti se sa tim dragim ljudima, imam osjecaj da smo, unatoc vremenu koje je na nama ostavilo traga, jos uvijek u srcu ona ista djeca i momci. Tu su, naravno, uspomene.
Ali, tu je i sadasnjost, jer se na neki divan nacin, svaki put kad smo zajedno, dogodi neka nova uspomena. Pjema je nastajala tako da sam prvo napisao veci dio rijeci. Kada sam krenuo komponirati, dogodilo se dosta promjena na oba dijela; tekst je uticao na glazbu, pa onda glazba na rijeci i tako u krug.
Goran Karan:
“Tomislav Bralić je bio moj prvi izbor, a za to je puno razloga. On kao pjevač u glasu ima sjajnu komponentu radosti pjevanja. U njegovom baritonu nema šminke i glume,a istovremeno se čuju sve nijanse osobnosti i velika muzikalnost. U tri riči- piva iz duše. Budući da se odavno i znamo, pjevački i nogometno, sve smo se brzo dogovorili. Nikša Bratoš je izvanredan aranžer, producent i glazbenik, tako da mi je velika radost kad god surađujemo.”
Tomislav Bralić:
”Prijatelji smo već dugo. Upoznao sam ga na Zadarskom festivalu 1994. Ili 1995. godine. Tamo smo znali nakon festivala pivat, pa smo uvik govorili da bi trebali snimiti duet. Vidjeli smo da nam se glasovi lipo slažu, a Goran je snimio jednu krasnu pismu ”Prijatelju”. Mene je pogodia tekst i tako smo se našli i snimili pismu koja će uskoro izaći u javnost.”
Prijatelju koliko je prošlo
Brže nan je pola vika došlo
Svake škole dilila se klupa
Zlo i dobro provali smo skupa
Prijatelju to su dani bili
Sve smo mogli sta god da smo tili
Vedro nebo litu nikad kraja
Zlatno vrime vina zagrljaja
Godine se noćas brišu
Ka i onda srca dišu
Iza ovih grubih lica
Još se smiju ista dica
Prijatelju – za tebe san uvik tu
Prijatelju vara me je svako
Progorcalo sta je bilo slatko
Samo jedno cilo je i čisto
Prijateljstvo ostalo je isto
Prijatelju sve san gušte kuša
Ma još uvik željna mi je duša
Nek’ nan pisma nikada ne staje
Bar još noćas neka mladost traje.
Prijatelju, ni soldi ni žene
Nisu mogli dugo pokraj mene
Ma se mislin, ostalo je srice
Dokle nas je- svega drugog biće