Udruga „Eko – Zadar” uključuje se u međunarodnu akciju za zaštitu sjemena. Pet multinacionalnih kompanija već drži 75% prava na komercijalnu proizvodnju sjemena. Nameću nam toksično sjeme kako bi korporacije kontrolirale tržište sjemena i hrane. Nema prehrambenog suvereniteta bez slobodne razmijene sjemena. Nema slobode prehrane bez slobode izbora sjemena.
Zaštitimo naslijeđene, stare sorte voća, povrća i cvijeća od izumiranja. Razmijenimo sjeme, postanite i ostanite čuvari sjemena.
Tijekom slijedećih 14 dana udruga „Eko – Zadar” provest će slijedeće aktivnosti:
-Tribina u Gradskoj knjižnici, multimedijalna dvorana „Tko zasadi vrt, zasadio je sreću” u ponedjeljak, 02. listopada, 18h
Gostuju:
Iva Lukin, dipl. ing. agronomije, Udruga „Eko – Zadar”, voditeljica projekta „Urbano vrtlarstvo”
Marica Jakoliš, OPG Jakoliš
Norma Fressel, dipl. ing biologije, Udruga Parkticipacija
-Radionica za djecu i odrasle izrade Seedballs (zemljane loptice sa sjemenjem); uz potporu Udruge Biovrt – U skladu s prirodom, parkić ispod Zadarske županije, Istarska obala, kod Pozdrava Suncu, 13. listopada od 11h
-Jesenji piknik i razmjena sjemenja, na Međunarodni dan hrane, parkić ispod Zadarske županije, Istarska obala, kod Pozdrava Suncu, 16. listopada od 11h
Svjedoci smo nekoliko, uglavnom negativnih, kretanja u današnje vrijeme kada je u pitanju hrana – sve je manje domaćih namirnica, povrće i voće sve češće kupujemo u supermarketima, a njihova kvaliteta nerijetko je vrlo upitna, bilo da se radi o načinu uzgoja, mjestu uzgoja ili načinu transporta. Osim toga – cijena hrane u stalnom je porastu.
S druge strane konstantno smo bombardirani naslovima o važnosti zdrave prehrane, korištenju sezonskih organskih namirnica, koje se u pravilu teško
nabavljaju, a cijena im je astronomska. Jedan od načina da se tome doskoči jest urbano vrtlarstvo.
Omogućavanje individualnog uzgoja hrane je važno iz više razloga. Dok s jedne strane ima snažnu ekološku komponentu jer pridonosi održivosti i smanjuje ekološki otisak pojedinca i zajednice u kojoj živi, ima i veliku socijalnu i ekonomsku komponentu. U vrijeme krize i recesije uzgoj hrane je sve povoljnija alternativa kupovini u dućanima i tržnicama u kojima cijene rastu svakim danom. Također, uzgoj hrane služi i osnaživanju individue tako što smanjuje ovisnost o redovnoj zaradi novca, posrednicima i dobavljačima hrane, a to je uspješan prvi korak u stvaranju alternativne ekonomije.
Rad u vrtu dokazano smanjuje stres. U kontaktu s prirodom svi se bolje i zdravije osjećamo, a horikulturalna terapija se sve češće primjenjuje kao izuzetno učinkovit oblik psihoterapije. Uz sve, organski uzgojena hrana iz vlastitog vrta je obično puno zdravija, svježija i raznolikija od kupovne.
Odgovor na klimatske promjene, a i na u skoroj budućnosti neizbježno povećanje cijena fosilnih goriva, mora biti upravo zadovoljavanje životnih potreba na lokalnoj razini, a ne globalizacija. U tome smislu i gradovi mogu, a da bi bili održivi, proizvoditi barem dio hrane koju trebaju. Dakle altrnativa prijevozu hrane od proizvođača do potrošača jeste uzgajanje biljaka u gradskim vrtovima. Cilj je vratiti proizvodnju hrane tamo gdje se ona i troši.
Jedna mogućnost su naravno privatni vrtovi, što uključuje i balkone, terase i krovove, a druga oni društveni i javni – gradski.
Društvena korist vrtova je nepobitna i višestruka: osim doprinosa održivom razvoju, zelenim sustavima i ublažavanju lokalnog utjecaja na klimatske promjene smanjenjem emisija plinova, vrtovi doprinose i kroz kontakt s prirodom, proizvodnju zdrave hrane, promociju tradicionalnog načina uzgoja, okupljanje, druženje, edukaciju, terapeutsku dimenziju, pa i demonstraciju socijalne osjetljivosti jer uzgojeni plodovi uvelike mogu pomoći kućnim proračunima.