Znanstvenici su uspjeli bežično upravljati živim bićem uz pomoć računalnih kontrola i prijenosnih senzora na životinji, piše biologija.com.hr.
Za bežičnu kontrolu na meti znanstvenika prvi su se našli žohari. Izabrani zbog svoje robustnosti, otpornosti i malih dimezija, žohari se mogu uvlačiti u sitne pukotine i pomoći u traženju unesrećenih u potresima ili sličnim nezgodama.
Izgradnja robota u tako malim dimenzijama koji bi bio funkcionalan i ekonomičan iznimno je teška. Voditelj istraživanja Alper Bozkurt sa Sveučilišta North Carolina kaže da je mnogo lakše iskoristiti manju životinju i na nju ugraditi male senzore kojima će se dotična životinja moći bežično kontrolirati. Senzori bi bili postavljeni na ključna mjesta na životinji kako bi mogli podraživati određena osjetila ili dio živčanog sustava. U navedenom istraživanju korišten je madagaskarski siktajući žohar koji može maksimalno narasti do veličine od 8 centimatara. Spada u najveće vrste žohara, a poseban je po tome što nema krila zbog čega ima veću pokretljivosti tijela.
Senzori malih dimenzija i težine postavljeni su žoharu na antene i cerke. Cerci su prirodni nastavci na stražnjem dijelu životinje koji služe kao mehaničko osjetilo te osjećaju vibracije u zraku. Služe kao detekcija predatora koji se životinji mogu prikradati odostraga. Nakon što senzor ispusti signal na cerke, žohar pomisli kako mu se netko približava i krene prema naprijed. Senzori koji su ugrađeni u nervaturu antena određuju u kojem smjeru će se žohar kretati. Ukoliko žohar dobije podražaj u lijevoj anteni on pomisli kako mu se s lijeve stane nalazi prepreka te se okrene u desno. Isti princip vrijedi i za desnu antenu.
Znanstvenici vjeruju kako će ovaj prototip „biorobota” pomoći u spašavanju unesrećenih ljudi u raznim nepogodama kao što su potresi i razna urušavanja gdje je potrebno poslati male robote koji bi mogli snimiti ili potražiti unesrećene.
