“Želja za dobrim izgledom duboko je ukorijenjena u svakoj osobi, i to su sva istraživanja pokazala. Kada dobro izgledate, osjećate se sigurnijima na svome poslu i unutar obitelji, i samim time ste uspješniji”, tako nam je estetski kirurg Ivo Džepina objasnio svoju tvrdnju da su se estetska kirurgija i zahvati pokazali rezistentnima na krizu te da u tom sektoru “nema nekih značajnijih promjena”.
Biti još ljepši, još mlađi, prkositi godinama koje nas neminovno stižu, za neke je preraslo u totalnu opsesiju.
“Nekada nije bilo važno ima li neka djevojka deset kilograma manje ili više. Ne sjećam se da je itko bio na dijetama, da se itko tako opterećivao svojim izgledom”, komentirala je jedna gospođa sada u zrelim 50-im godinama djevojke koje već u tinejdžerskim godinama nepotrebno idu na stroge dijete i razmišljaju o napumpavanju grudi ili usana.
Tehnike pomlađivanja u međuvremenu su postale naprednije, sve pristupačnije, sve jeftinije i, kako i priliči potrošačkom društvu, sve kratkotrajnije. Na tretman botoksa tako sada osoba treba ići svakih šest mjeseci želi li zadržati svoj “mladenački” izgled. Pretjerivanja u tome nisu nikakva rijetkost – dovoljno je da vidimo holivudske glumice koje nam se smiješe s naslovnica, i nije teško zaključiti koja je od njih u posljednje vrijeme posjećivala estetskog doktora. Rezultat nerijetko bude ledeno lice, žene s nerealno velikim grudima, “duck face” ili, još gore, narušeno zdravlje i ugrožen život.
“Uvijek se mogu dogoditi komplikacije. Svatko tko kaže da je kirurgija bez komplikacija, taj ne govori istinu. Komplikacija se može dogoditi sa zarastanjem rana, ali ipak dolaze u jako malom postotku. Recimo kod nas je tijekom prošle godine broj komplikacija bio dosta manji od jedan posto, a kod malih korekcija su one jako rijetke, iako ih može biti – recimo u slučaju da se ubrizgava previše filera”, kaže nam doktor Džepina.
A želje pacijenata još uvijek su iste. Kod žena one se svode na povećanje grudi (najčešća operacija), liposukciju, korekcije lica, trbuha i nosa, a kod muškaraca su to korekcije nosa, trbuha i operacija povećanih grudi, koje su kod nekih muškaraca prirodno veće, a kod drugih rastu s godinama. No, najveći skok u zadnje vrijeme događa se na sitnim korekcijama kojima se dobiva efekt pomlađivanja.
“Njih je u odnosu na prošlu godinu, više od 20 posto. Tu ubrajamo sredstva kojima se popunjavaju bore, povećavaju usnice, ističu jagodice te botoks. Takvi zahvati stoje od 1.500 do 4.000 kuna, ovisno o tome koliko se materijala potroši. Razlog povećanju potražnje za tim korekcijama je u činjenici da su se pojavila nova sredstva s odličnim efektima pomlađivanja kojima se može postići dobro poboljšanje bez operacije. Svatko će se prije na to odlučiti nego na operativni zahvat”, kaže nam Džepina.
Broj onih koji tendiraju pretjerivanju u operacijama prema procjeni doktora kreće se oko 10 posto. Odnosno, “oko 90 posto pacijenata ima realna očekivanja od estetske operacije ili zahvata i objektivnu želju. Za ostatak smatram da to što žele nije opravdano i da oni nikad neće biti zadovoljni postignutim rezultatom te da im ja ne mogu garantirati dobar rezultat i izgled. Takve ljude treba zaobići jer njihov problem nije u doživljaju njihovog tijela, već nešto drugo”, kaže nam Džepina.
Njegov kolega Siniša Glumičić kaže nam, pak, kako je promet hrvatskih pacijenata ipak pao, i da se kriza osjeća i u estetskoj kirurgiji, kao i na svim drugim poljima. No, spašavaju ih stranci – Slovenci, Austrijanci, Nijemci, Talijani – koji dolaze u Hrvatsku na zahvate pomlađivanja, facelifting, transplantacije kose, korekciju nosa i kapaka, jer su isti u njihovim zemljama od 150 do 300 posto skuplji.
“Sada sam imao gospođu iz Švicarske koja je kemijski piling platila tri tisuće kuna, a došla nam je s predračunom iz Berna na sedam tisuća eura. Kod nas je to jeftinije jednostavno zato što smo mi kao radna snaga jeftiniji, a naše su cijene iste za domaće kao i za strance, ne korigiramo ih”, kaže nam Glumičić.
Ljudi koji im najviše dolaze na operacije i korekcije su pripadnici srednjeg sloja. “Kada govorimo o bogatom sloju, zanimljivo je da su oni najrjeđa klijentela, jer nerijetko žele napraviti operaciju negdje gdje ih nitko ne poznaje. Pa se tako Bečanin operira u Americi”, objašnjava doktor.
Sve to Glumičiću ne znači da su Hrvati iskompleksirani: “Nisu iskompleksirani. Ništa više ili manje od drugih u okruženju. Dolaze nam ljudi kojima nešto smeta na njihovom tijelu i koji to odluče riješiti jednoga dana”, kaže nam Glumičić.
‘Nisu to kompleksi’
Ni psihologinja Mirjana Krizmanić ne smatra da su to kompleksi. “Nisu, to se tako nosi. Toliko vas pune time da morate biti lijepi i mladi, da to i želite”.
“Pa ne izviru li iz toga kompleksi?”, svejedno smo je pitali. “Ne”, odlučna je Krizmanić: “To je posljedica reklama i bombardiranja informacijam koje vas potiču da učinite nešto što će vas u vašim očima učiniti privlačnijima. Kad ljudi počnu stariti, i sami vide da stare. I ako imaju novca, zašto se ne bi malo popeglali? Pa zato se i žene i muškarci trude držati liniju. Ono kada netko navali pa ide pod nož zbog uha, nos i tako dalje, tu mogu biti nekakvi kompleksi”, kaže ona.
A je li po njoj to onda nedostojanstveno starenje? “Nije”, opet će Krizmanić: “Ja se čudim kad netko ide pod nož, ali da se nastoji uljepšati, to je nešto drugo. To sve ide u potrebu da se nekome svidimo, takva su vremena. Dovoljno vam je čuti mlade kada kažu da kad se natječu za radna mjesta, da je najvažniji izgled. Toliko smo bombardirani time”, ističe psihologinja.
‘Tako mame ljude’
No, književnica Vedrana Rudan tu ima nešto drugačije mišljenje.”Em što ti doktori ne zarađuju toliko (kada biste dobili njihove porezne prijave, onda biste vidjeli da ima pada), em što je ovo način na koji reklamiraju svoje sitne kirurške zahvate i na taj način namamiti ljude koji žele umjetne sise i umjetne guzice, da to i naprave”, kaže nam Rudan.
“Mislim da su sve to nametnute potrebe, manipulacije industrije redizajniranja ljudskih bića, forsiranje mladosti. A sve je to besmisleno, samo jednom si mlad, i ne možeš sačuvati mladost i ljepotu”, ističe književnica zaključujući kako se ne može pobjeći smrti (“ili se ubiti estetskim zahvatima”).
