Gradovi su okićeni, iz radioprijemnika sve se češće mogu čuti pjesme s božićnom tematikom, debeljuškaste, u crvena odijela, odjevene veseljake teško je zaobići u trgovačkim centrima, a i sv. Nikola, koji je mnoge i ove godine obradovao, iza nas je. Sve je to jasan pokazatelj da je Božić pred vratima, a ukoliko do sada još niste upalili dvije svijeće u adventskom vijencu, na blagdan sv. Barbare (4. prosinca) posijali pšenicu ili ulaštili čizmicu za sv. Nikolu (6. prosinca), imate još jednu priliku za pridruživanje velikom broju ljudi koji različitim narodnim običajima dočekuju Božić, odnosno kraj kalendarske godine te s mislima na sreću, obilje i radost dočekuju novu 2013. godinu.
Sveta Lucija, mrak ubija
Naime, mjesec dana uoči Božića započinju pripreme za Božić tijekom kojih prevladavaju osjećaji iščekivanja, nade i čežnje. U tom se smislu, uz dane sv. Barbare i sv. Nikole posebno obilježava i dan sv. Lucije (13. prosinca) kada se obično sije pšenica. Riječ je o relativno novijem običaju koji je u naše krajeve došao krajem 19. stoljeća, a kako bi pšenica do Božića bila što bogatija, mnogi je siju prije, za blagdan sv. Barbare.
Iako su mnogi to i ove godine učinili ili će pak tek učiniti, ne znaju svi da je božićna pšenica simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Već samim svojim izgledom, pšenica pruža zelenilo i nadu usred zime i snijega, a što je pšenica gušća i zelenija, to će biti bolji urod nadolazeće godine.
Budući da je poznata kao zaštitnica vida, povezanost ove svetice s predviđanjima za sljedeću godinu poprilično je jasna, a osim toga, njezin dan pada u sredinu došašća pa se 13. prosinca prometnuo u ključan dan predviđanja kalendarske godine koja će uskoro započeti.
A zašto je tomu tako, jasno je već i samog Lucijinog imena koje dolazi od latinske riječi lux, lucis što znači “svjetlo” te simbolizira svjetlo u zimskoj tami i na taj način navješćuje Božić. U narodu je poznata i kao navjestiteljica boljih vremena jer su iza njezina spomendana dani sve duži, a iz te činjenice nastala je izreka “sveta Lucija, mrak ubija”. Zbog svega toga, Lucija se smatra zaštitnicom očiju, slijepih i nevino osuđenih pa je na na sam njezin dan bilo zabranjeno presti, tkati i šivati.
Dan za prognoze
Možda je upravo taj višak slobodnog vremena razlog što se upravo na taj dan čine brojna predviđanja, među kojima i ona o vrijednosti vlastitog ručnog rada u nadolazećoj godini. Naime, djevojke bi 13. prosinca obično na tanjuriću unosile žeravicu u kuću, a ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak da će biti uspješne u svom ručnom radu.
Netko je dobro primijetio i da je upravo od blagdana sv. Lucije do Božića ostalo 12 dana pa se od sv. Lucije do Božića pomno pratilo vrijeme te po 12 kriški posoljenog luka predviđale vremenske prilike za svih 12 mjeseci u sljedećoj kalendarskoj godini, a predviđalo se i uspješnost u ljubavnom životu. U tom smislu, djevojke su na jedanaest papirića ispisivale imena potencijalnih ženika, a jedan bi papirić ostajao prazan. Potom bi sve papiriće zgužvale i jedanaest ih spalile, a preostali su otvarale na Božić te saznale da koga će se udati, ukoliko je ostao prazan papirić, to je bio znak da se djevojka neće udati u nadolazećoj godini.
Što nakon svega ovoga reći, nego da ako želite provjeriti kakvi ste prognostičari, ne zaboravite na 13. prosinca.
Pšenicu siju Hrvati, Portugalci i Talijani
Iako u nas vrlo raširen, običaj sijanja pšenice uoči Božića nepoznat je u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe. Naime, osim u Hrvatskoj, taj se običaj uvriježio tek u Portugalu i južnoj Italiji gdje, prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazuju bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji, odnosno legendu prema kojoj je Bogorodica, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima da su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
Tko je bila Lucija?
Prema predaji, Lucija je bila lijepa mlada djevojka iz grada Siracuse u Italiji, koja je bila zaručena za nekog bogatog mladog sumještanina, no poslije čudesnog ozdravljenja svoje majke, odlučila je svoj život posvetiti kršćanskoj vjeri.
Ta se Lucijina odluka nikako nije svidjela njezinom zaručniku koji je, uvidjevši da je Lucija ustrajna u svome naumu, odlučio prijaviti ju rimskim vlastima. Naime, tada je kršćanska vjera bila zabranjena te je Lucija, prema predaji, mučena i na koncu ubijena, a Lucija je (p)ostala uzor dosljednog pristajanja uz učenje katoličke vjere.