Kraj godine je već poslovično vrijeme da se prisjetimo ribolovne godine na izmaku i najavimo sljedeću ribolovnu 2013. Prije same analize 2012. godine prisjetimo se u kratko 2011. godine koja je po količinama (statistički), bila najuspješnija godina u povijesti domaćeg morskog ribarstva.
2011. je prije svega obilježio veliki rast ulova srdele od čak 72%, te je ukupan ulov po prvi put prešao 40000 tona (ukupno 46051 tonu). Time su premašene rekordne 1983. i 1987. godina. Istovremeno blagi rast od 5% zabilježio je ulov inćuna i dosegao također rekordnih 14382 tone. Ipak kad je ulov inćuna u pitanju, u 4 godine je udvostručen ribolovni napor, a ulov povećan za manje od 10%. U 2011. se nastavio pad prosječne veličine ulovljenih inćuna, što smo najavili da nas čeka i u 2012.
Spomenimo da je ukupni ulov morskih organizama u 2011. iznosio 70494 tone, a ulov i uzgoj zajedno 77729 tona. Veliki rast gotovo cjelokupnog sektora je pratio i početak velikog investicijskog ciklusa u pogone za preradu ribe.
Podbacio inćun
2012. godina je sa ulovima u mnogome podsjećala na ribolovnu 2011. Kod inćuna je već četvrtu godinu zaredom podbacio prvi dio ulovne sezone. Do 2007. travanj (te manje ožujak i svibanj) je donosio izdašne ulove najvećih inćuna. Podsjetimo se da je prosječna veličina ulovljenog inćuna tijekom travnja 2006. i 2007. iznosila oko 38 kom/kg, a znali smo bilježiti i ulove od primjerice 10 000 kg inćuna pecature 30.
Ljudi koji su se zadnjih nekoliko godine uključili u morsko ribarstvo sa nevjericom gledaju na te brojke. U cijeloj 2012. gotovo na prste ruke možemo izbrojiti ulove inćuna ispod 40 kom/kg. Uz to, u prvih nekoliko ulovnih mjeseci, značajno je podbacio i ukupni ulov inćuna. Dok se primjerice u travnju 2006. na zadarskom području solilo i do 200 tona inćuna dnevno, ove godine su prvi pravi ulovi inćuna započeli tek u lipnju (kao i zadnje 4 godine).
Tu moramo istaknuti jedno opaženje da svake godine dolazi do vrlo pravilne izmjene jata inćuna, različite veličine/pecature, ovisno o promjeni temperature mora. Primjerice najveći inćun se svake godine lovi kad površinska temperatura srednjeg jadrana iznosi 16-17ºC. Sa druge strane kad temperatura mora poraste na 21-22ºC dolazi do jakog pada veličine ulovljenih inćuna, ali svake godine na temperaturi mora od 22ºC počinju veliki ulovi inćuna. S obzirom da se u vrlo kratkom razdoblju bilježi veliki pad veličine ulovljenih inćuna (u suprotnosti sa uobičajenim biološkim trendovima) očigledno je da na lovištima dolazi do izmjene jata inćuna, koja je uvjetovana promjenama u temperaturi mora.
U proljeće 2012. lovio se u prosjeku inćun pecature 50, a ulovi su bili vrlo mali. Tek početkom lipnja je počela glavna ulovna sezona i veći ulovi – vrlo malog inćuna. Prosječna veličina ulovljenih inćuna je ponovno pala za još 5 brojeva. Tijekom ljeta se u prosjeku lovio inćun pecature oko 60, što je sama granica veličine na kojoj se inćun isplati soliti.
Uz pad veličine ulovljenih inćuna, bilježi se i pad ukupnog ulova inćuna. Iako su početkom ulovne sezone cijene inćuna otišle “u nebo”, tj. ovisno o klasi porasle oko 50%, zbog pad prosječne ulovne pecature inćuna, porast cijena ribari nisu znatnije osjetili. Tvornicama se posrećio veliki podbačaj u ulovu inćun na jugu Italije, tako da su se visoke otkupne cijene zadržale cijelu ulovnu sezonu. Zahvaljujući tome, ove godine bilježimo i visoke prodajne cijene slanog inćuna, a zbog manjka tražio se i slani inćun pecature preko 60. Do nove godine su gotovo svi riboprerađivači prodali svu svoju slanu ribu.
Ulov srdele sa druge strane je bio uspješan. Ove godine, pogotovo u jesenskom dijelu godine, malo se i oporavila i veličina ulovljene srdele te su se bilježili ulovi srdele prve klase (do 36 kom/kg). Ipak i prosječna veličina ulovljenje srdele je zadnjih godina nedvojbeno pala i više ne bilježimo velike ulove srdele pecature 26-30, što je do prije par godina bila praksa.
Veseli podatak da je zaustavljen pad prosječne veličine ulovljene srdele, a i ulovi su bili dobri (iako lošiji nego u 2011).
Kako smo i prije par godina najavili, očigledno je da slijedi još veći pad ukupnog ulova inćuna i prosječne veličine ulovljenog inćuna, a da slijede godine ulova srdele.
Razvoj prerade
Spomenimo da je i iza uzgajivača bijele ribe uspješna godina. Zbog nedostatka kvalitetne ribe iz ulova, cijena uzgojene ribe bilježi rast, što se pozitivno odražava na poslovanje uzgajivača ribe od kojih je uvjerljivo najveći zadarski Cromaris.
Cromaris je u ovoj godini, uz daljni rast u svim segmentima, realizirao i jednu od najvećih investicija u domaćem ribarstvu u 2012. U Gaženici je kupljen proizvodni pogon Tankerkomerca (Marituna-Plodovi mora) te je uređen u jedan u najmodernijih pogona za sortiranje i doradu uzgojene ribe na Mediteranu.
Osim ove investicije istaknimo i gradnju velikog pogona za smrzavanje i uskladištenje male plave ribe, ribarske zadruge Omege 3 iz Kali. Oni su u poslovnoj zoni Šopot u Benkovcu, na 3000 m2, izgradili moderan proizvodni pogon čiji su novoizgrađeni kapaciteti odigrali vrlu važnu ulogu u zbrinjavanju velikih ulova male plave ribe tijekom jesenskih mrakova.
Tijekom 2012. je u poslovnoj zoni Grabi u Poličniku, firma Marikomerc izgradili pogon za uskladištenje i doradu prvenstveno uvoznih smrznutih morskih organizama. Firma Marikomerc i njihov proizvodni pogon igraju vrlu važnu ulogu u podizanju ribljeg dijela gastronomske ponude tijekom turističke sezone.
Kraj 2012. je donio preuzimanje Adrie Zadar, od strane Adrie Zadar 1 i zadarskih poduzetnika Nevena Badurine (Ostrea) i Jadranka Lisice. Zadarska Adrija je najvećih domaći prerađivač ribljih konzervi, koji bi u sinergiji sa Ostreom trebao biti nositelj prerade ribe na našem području ali i šire. Za očekivati je da se i Adrija uskoro uključi u velike investicijske projekte koji su u tijeku u domaćem ribarstvu.
Spomenimo i nekoliko velikih investicija u domaćem ribarstvu koje su se dogodile izvan zadarske Županije. Firma Conex Trade je u poslovnoj zoni Čaporice u Trilju, nakon 40-tak godina izgradili prvu novu tvornicu ribljih konzervi. Nakon desetljeća propadanja i gašenja tvornica ribljih konzervi, radi se o svakako vrlo važnom događaju za cjelokupno domaće ribarstvo.
Novi investicijski val
U Labinu, zadarska “ekipa” koja vodi vrlu uspješnu firmu Arbacommerce je izgradila novi proizvodno-skladišni pogon kojim je povećala svoj proizvodne kapacite. Spomeninom da su u izgradnji i novi veliki pogoni za proizvodnju ribljih konzervi (ali i ostale oblike prerade) firme Sardina Postira u Postirama na Braču, te veliki pogon za smrzavanje, soljenje i mariniranje ribe firme S.I.C. kod Poreča. U slijedećoj godini na zadarskom području očekujemu gradnju 3 nova pogona za preradu ribe firmi: Teši Tunolov (Poličnik Grabi), Mišlov (Poličnik Grabi) i ribarske zadruge Ribarske Sloge iz Kali (Lamjana).
Kad sve zbrojimo iza nas je vrlo važna godina u domaćem ribarstvu koju su obilježile brojne investicije u prerađivačkom sektoru. Slijedeću godinu će također obilježiti nastavak ovog investicijskog ciklusa, ali i daljni pad veličine i ukupnog ulova inćuna te stabilni ulovi srdele.
Glavne promjene će se dogoditi ulaskom u EU kad će doći do ukidanja direktnih poticaja, ali i najvjerovatnije obaveza smanjivanja visine mreža plivarica, što će donijeti pravu “buru” u sektoru. Ribarstvo je jedan od rijetkih sektora, koji je u potpunosti opravdao uložene potpore i kroz porast prihoda i investicije, državi višestruko vratio uloženo. Ipak druga polovica 2013., će donijeti vrlo važne promjene u cjelokupnom sektoru (poticaji, visina mreža…) i ukoliko država ne donose mehanizme zaštite sektora u 2014. će se dio sektora naći u većim problemima.
ZLATNA GODINA ZA TUNAŠE
Iza uzgajivača tune je zlatna godina. Otkupne cijene tune su otišle u nebo te su tunari ponovno perjanice domaćeg ribarstva. Svi su domaći prerađivači tune u ovoj godini bili u velikim investicijama. Kali tuna je povećala skladišne kapacitete i ribolovnu flotu. U znatno povećanje kapaciteta uskladištenja i smrzavanja je investirala i Jadran tuna. Sardina Postira je pak u gradnji najveće domaće tvornice za preradu ribe. Za očekivati je da i u slijedećim godinama uzgajivači tune ostanu najuspješnije proizvodne tvrke duž cjelokupnog priobalja.
UVOZ INĆUNA IZ ŠPANJOLSKE
Moramo istaknuti veliki pad prerade inćuna na Zadarskom području. Poslovično, najveća je bila Ostrea, a za njom su slijedili, Noclerius, Mardešić, Tajer, Adria i Ribarska Sloga. Ipak, procjenjujemo da je ove godine na Zadarskom području posoljeno tek oko 3000 tona inćuna (svi prerađivači zajedno). Prisjetimo se primjerice 2006. kad je na Zadarskom području soljeno preko 8000 tona inćuna, a sama Ostrea je preradila 3500 tona.
U 2012. smo uz pad ukupnog ulova inćuna zabilježili još jaču disperziju ulova diljem priobalja (novi pogoni), što se najjače osjetilo na zadarskom području. Manjak inćuna najbolje potvrđuje podatak da se nekoliko hrvatskih riboprerađivača ove godine odlučilo na uvoz svježeg inćuna iz Španjolske, te se solilo i njega.
