Hrvatska je zauzela treće mjesto na svjetskoj ljestvici poreznog opterećenja primanja zaposlenih, prema kojem porezi i doprinosi čine 46,1 posto bruto plaće. Tako je novo istraživanje konzultantske kuće KPMG, koje se temeljilo na godišnjim primanjima od 100 tisuća dolara, još jednom potvrdilo kako Hrvatska ima jedno od najvećih poreznih opterećenja rada u svijetu, kada se na neto plaću pribroje porezi, te zdravstveni i mirovinski doprinos.
Prema istraživanju KPMG-a udjel poreza u hrvatskoj bruto plaći iznosi 26,6 posto, a doprinosa 19,5 posto. Porez na dohodak se plaća na način da je 2200 kuna neoporezivo, na dohodak od 2200 do 4400 kuna se plaća porez po stopi od 12 posto, na dohodak od 4400 do 8800 se plaća porez po stopi od 25 posto, a na iznos preko 8800 kuna iznosi 40 posto.
Uz to se plaća, ako tako odredi jedinica lokalne uprave, i prirez na porez koji u općini može iznositi najviše 10 posto, u gradovima do 15 posto, a u Gradu Zagrebu do 30 posto. Od doprinosa u okviru takozvane “bruto 1” plaće izdvaja se 15 posto u prvi mirovinski stup i pet posto u drugi mirovinski stup, dok se u okviru takozvane “bruto 2” plaće izdvaja još 13 posto za doprinos za zdravstvo.
Sve to kad se zbroji iznosi, prema KPMG-u, 46,1 posto bruto plaće. Treba kazati i kako bi rezultat možda bio povoljniji za Hrvatsku ako bi se, umjesto godišnjih primanja od 100 tisuća dolara, za ukupno godišnje primanje uzeo iznos od 100 tisuća kuna, što je negdje oko godišnjeg prosjeka bruto plaće hrvatskih radnika.
No, i pri ovakvoj metodološkoj računici jasno je kako smo pri vrhu kada je riječ o poreznom opterećenju rada. Međutim, problem je, među ostalim, što Hrvatska i sada ima oko 18 milijardi kuna “kroničnog” manjka prihoda od mirovinskih doprinosa u odnosu na ukupno isplaćene mirovine.
Ipak, i tu postoji “kvaka”, jer se u ukupan iznos isplaćenh mirovina ubrajaju i povlaštene mirovine koje nisu nastale iz rada, a koje iznose oko 7 milijardi kuna, a i pet posto doprinosa se uplaćuje na individualizirane račune, što iznosi oko pet milijardi kuna godišnje. Dakle, realna mirovinska “rupa” na godišnjoj razini iznosi oko 5 milijardi kuna, što je opet previše u odnosu na mirovinska izdvajanja. A najjadnije je, kad smo već kod toga, što prosječna mirovina iznosi oko 2350 kuna.
Analitičari ističu kako je jedini način da Hrvatska sanira mirovinski sustav veće zapošljavanje, a ne smanjivanje doprinosa za mirovine. Hrvatska, naime, ima jedan od najmanjih omjera zaposlenih i radno sposobnih stanovnika i dok se taj omjer ne promijeni, odnosno dok se ukupni broj zaposlenih ne poveća, nema spasa ni mirovinskom sustavu, ni bilo kojim proračunskim problemima.
Kada je u pitanju doprinos za zdravstvo, ova Vlada počela je njegovo smanjivanje u 2012. godini – ove godine taj je proces “zamrznut”, dok bi tijekom iduće dvije godine doprinos za zdravstvo trebao pasti s 13 na sedam posto. Taj će plan biti vrlo teško postići, jer je manjak prihoda od doprinosa za zdravstvo u 2012. nadomješten većom stopom PDV-a, a u iduće dvije godine eventualni veći gospodarski rast neće biti dovoljan da pokrije manje proračunske prihode nastale mogućim smanjenjem zdravstvenog doprinosa, i to zbog rasta određenih proračunskih rashoda.
