Brendiranje maraštine hvalevrijedna je akcija koju su pokrenuli Udruga vinogradara i vinara Zadarske županije “Liburna” u suradnji sa Zadarskom županijom i UNDP-ovim projektom COAST, kako bi se to autohtono kvalitetno vino izvuklo iz zaborava i predstavilo kako odgovor zadarskog područja u kategoriji bijelih vina, za razliku od crnih u kojima su domaći vinari posljednjih godina daleko odmaknuli.
Ipak, prevladava mišljenje nekih proizvođača da se s brendiranjem maraštine zakasnilo, odnosno da je to – na zadarskom području već hvaljeno i omiljeno vino – zapravo već brendirano, odnosno prepoznato, te da se tu ne da učiniti puno više od onoga što se postiglo do sada.
Uostalom, Mladen Anić, iz čije je privatne vinarije “Figurica” u Smilčiću buteljirana “Maraština” već odavno krenula na tržište, ističe da mu s tim vinom već ide dobro, ne bajno, ali da je plasman toga vina sasvim normalan.
Brendirajmo neko domaće crno vino
– Ulaže se napor za nešto što je već brendirano, što već postoji na tržištu. Možda bi bilo potrebnije brendirati neko domaće crno vino, neki kotarski cuvee u kojem bi se našla i domaća plavina. Maraština je već obrađena, nju ljudi na našem području znaju i za zadarsko je tržište ima sasvim dovoljno. Nama u bijelim vinima nedostaje odgovor na graševinu i malvaziju koja se prodaje na zadarskom području.
– Treba nam vino koje će se “tući” s tim vinima, a maraština je kvalitetom i cijenom klasa iznad njih. To bi prije bila kombinacija debita i maraštine, nešto, uvjetno kazano, kao komercijalno vino jer je takvo stanje na tržištu. Traže se jeftinija kvalitetna vina i treba se prilagoditi tome – kaže Anić, dodajući da on sa svojom maraštinom ne planira nikakve dodatne plasmane.
Na nedavnom skupu u centru IMPACT istaknuto je da je maraština zasađena na samo 70-ak hektara, ograničenoga kapaciteta 20.000 potencijalnih litara, dok su tržišne mogućnosti pola milijuna litara. Naglašen je i problem nedostatka sadnica, kao i potreba zajedničkog djelovanja proizvođača zadarske maraštine i formiranje zajedničke etikete.
– To je dobro vino, prihvaćeno na zadarskom tržištu, a da bi se išlo u Zagreb, potrebne su veće količine, pa čak bi i tada bilo pitanje bi li se išta napravilo jer su tamo prisutni puno jači vinari u financijskom pogledu. Financijske mogućnosti ljudi su ograničene i tržište traži cjenovno prilagođenija vina. Tome se treba prilagoditi i okupiti oko takve ideje – mišljenje je Anića.