Hrvatska populacija u prosjeku je stara 42 godine; broj stanovnika se smanjuje, no broj onih iznad 65 godina raste. Nastave li se sadašnji trendovi, oko 2030. godine broj stanovnika u Hrvatskoj past će ispod četiri milijuna.
To je samo mali dio podataka novog razvojnoistraživačkog projekta “Ekonomika starenja u Hrvatskoj”. Istraživanje, čiji su prvi rezultati nedavno predstavljeni na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, proveo je tim demografa i ekonomista sa Sveučilišta u Zagrebu, koje je i glavni financijski pokrovitelj projekta. Ispitanici su bile osobe starije od 50 godina, te njihovi partneri, bez obzira na dob – njih sveukupno 1190 , a kako bi se pratile promjene u životu pojedinca tijekom razdoblja pripreme za umirovljenje, samog umirovljenja, te života nakon umirovljenja, istraživanje će se, među istim ispitanicima, ponavljati svake dvije godine.
Rezultati istraživanja, s jedne strane, ne iznenađuju, jer je već Popis stanovništva iz 2011. godine pokazao da Hrvatska ima staru dobnu strukturu stanovništva koja nas smješta među deset najstarijih zemalja u svijetu. S druge strane, izneseni podaci ukazuju na mnoge važne teme koje bi trebalo otvoriti. Sami autori istraživanja, recimo, iznoseći podatak da će oko 2030. godine broj stanovnika u Hrvatskoj pasti ispod četiri milijuna “ako se nastave sadašnji trendovi i ne useli se više ljudi”, sugeriraju u kojem bi pravcu možda trebalo razvijati strategiju “pomlađivanja” zemlje, što je, svakako vrlo ozbiljna tema.
Glas starijih ljudi
Neke od rezultata istraživanja prokomentirali su nam doc. dr. sc. Ivan Čipin, te dr. sc. Šime Smolić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, sudionici stručnog tima koji je – uz voditelja, prof. dr. sc. Anđelka Akrapa – proveo istraživanje, te urednici javnosti nedavno predstavljene publikacije s rezultatima istraživanja. Izdvajajući najvažnija pitanja, odnosno probleme na koje ukazuje ova nacionalno reprezentativna anketa o životu stanovnika Hrvatske u dobi od 50 i više godina, dr. Čipin kaže kako se anketom prikazuje slika njihova zdravlja, njihovih obitelji i socijalnih mreža, njihove ekonomske situacije, sreće i mnogih drugih aspekata života starijeg dijela hrvatske populacije. – Demografsko starenje je tematika od velikog javnog interesa i ovo istraživanje omogućit će da se jasnije čuje glas starijih ljudi.
U Hrvatskoj nedostaju kvalitetni podaci kako bi se bolje mogao razumjeti proces starenja i s kojima će se potaknuti nova multidisciplinarna i interdisciplinarna istraživanja, te informirati i savjetovati politika. Uspostava dugoročne longitudinalne studije o starenju značajno će pridonijeti znanstvenim spoznajama oko procesa starenja općenito i naglašavanju učinaka javnih politika u Hrvatskoj na sve domene života starijih. Jer društvo u kojem je dobro ostarjeti, bolje je društvo za sve generacije. U svakom slučaju, smanjivanje indeksa starenja ispod 100 nije izgledno i ne očekuje se, navode autori istraživanja. Indeks starenja – omjer stanovnika od 65 i više godina i onih do 14 godina – veći je od 100 od sredine prošlog desetljeća.
Starija skupina je za više od 100.000 brojnija od one koju čine djeca ispod petnaeste. Iako je životni vijek hrvatske populacije sve dulji, očekivano trajanje života u 2011. godini bilo je za oko tri godine niže od prosjeka u zemljama Europske unije (a u odnosu na zemlje s najdužim životnim vijekom i do šest godina). Pedesetogodišnji muškarci mogu očekivati još 26,4 godine trajanja života, od čega 15,4 zdravih, dok žene stare 50 godina mogu očekivati još 31,7 godinu, od čega 16,3 trajanje zdravog života. Podaci vezani uz ekonomski aspekt starenja pokazuju da se broj zaposlenih radnika na jednog umirovljenika smanjio s 2,7 u 1989., na 1,17 u 2011. godini (kad je za mirovine izdvojeno 35 milijardi kuna), te da je godišnji prirast broja umirovljenika posljednjih godina – desetak tisuća. Nastave li se sadašnji trendovi, broj zaposlenih i umirovljenih mogao bi se izjednačiti već za desetak godina.
Što bi to izjednačavanje značilo za hrvatsko gospodarstvo? – Hrvatsko gospodarstvo – kaže dr. Smolić – već godinama samo prividno kontrolira problem približavanja broja zaposlenih ukupnom broju umirovljenika. Bez značajnih promjena u zaposlenosti možemo očekivati daljnje smanjenje, ili u najboljem slučaju stagnaciju životnog standarda umirovljenika. Trenutno zaposlene stavlja u položaj neizvjesnosti oko njihovih budućih mirovina jer će se i one zasigurno jednim dijelom financirati budućim zaduživanjem države, a ako ekonomija ne profunkcionira pitanje je hoće li i to biti moguće!?
Problemi zdravstvenog sustava
Zdravstveni sustav pogođen je dvostruko – i porastom broja starijih osoba, odnosno rastom zdravstvene potrošnje, i padom broja zaposlenih iz čijih se plaća izdvaja doprinos za zdravstveno osiguranje. Hrvatska, inače, za zdravstvo izdvaja oko osam posto BDP-a; na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog oiguranja 2011. Godine potrošeno je 18 milijardi kuna, naviše na bolničko liječenje i lijekove. Što se “zdravstvenog kartona” tiče, svakoj drugoj osobi starijoj od 50 godina dijagnosticirane su barem dvije kronične bolesti.
Rezultati su pokazali da je lošije zdravstveno stanje pripadnika ispitivane dobne skupine povezano s lošijom financijskom situacijom kućanstva, te da je u kućanstvima koja jedva “spajaju kraj s krajem” otprilike pola osoba lošeg ili vrlo lošeg zdravlja. Samo je pet od stotinu pojedinaca iz takvih kućanstava vrlo dobrog zdravlja, dok ih je u dobrome zdravlju čak 34 u kućanstvima bez financijskih teškoća. Također, samo jedna od deset zaposlenih osoba u dobi od 50 do 64 godine ocjenjuje svoje zdravstveno stanje lošim ili vrlo lošim, za razliku od svake treće osobe te dobi koja je u nekoj vrsti mirovine. Stoga dr. Šime Smolić napominje da bi obrazovanje bi u Hrvatskoj trebalo staviti na vrh liste nacionalnih prioriteta.
– U svim se istraživanjima pokazalo kako su obrazovanije osobe ujedno i zdravije. Obrazovaniji pojedinci u pravilu ostvaruju veće dohotke, a upravo je veći dohodak ili bolja financijska situacija povezana s boljim zdravljem pojedinaca. I naše je istraživanje pokazalo kako u kućanstvima koja imaju financijskih poteškoća češće nailazimo na osobe lošeg ili vrlo lošeg zdravlja. Isto se pokazalo i s varijablom obrazovanja, udio pojedinaca u dobi od 50+ lošeg ili vrlo lošeg zdravlja veći je među populacijom s osnovnom školom ili bez škole. Manje obrazovani i oni s nižim dohocima skloniji su rizičnim ponašanjima – na primjer, više puše i lošije se hrane, iz čega proizlazi niz zdravstvenih problema koji utječu rast potražnje za zdravstvenom skrbi.
Čežnja za umirovljenjem
Prema podacima predstavljenima u istraživanju “Ekonomika starenja u Hrvatskoj” participacija starijih radnika na domaćem tržištu rada jedna je od najnižih u Europi. I premda se to danas ne čini tako, kažu autori istraživanja, u Hrvatskoj će u budućnosti nedostajati radne snage, stoga će stopu zaposlenosti starijih radnika trebati povećati s današnjih razina u kojima je zaposleno manje od pola stanovništva u dobnoj skupini od 50 do 64 godine. Upitani za mišljenje o izgledima da Vlada smanji mirovine prije njihova umirovljenja, više od pola ispitanika odgovorilo je da su izgledi za to najmanje 70 posto.
Ranije umirovljenje želi više od 40 posto zaposlenih, muškarci nešto više nego žene, i više oni slabijeg obrazovanja i lošijeg zdravlja. Za odgovor na pitanje čime se može objasniti toliko snažna želja za umirovljenjem trebalo bi, kaže dr. Čipin, napraviti detaljnije analize i puno kvalitetniji odgovor će biti moguć tek kada se naprave nove runde istraživanja, no na temelju osnovnih nalaza može se donijeti kratki zaključak da su najvažniji činitelji prijevremenog umirovljenja zdravstveni status pojedinca, radni uvjeti, obiteljske i ekonomske okolnosti.
Ljudi koji su lošijeg zdravlja, koji rade fizički zahtjevnije poslove, koji se moraju skrbiti o ovisnim članovima svoje obitelji često žele ranije u mirovinu. U Hrvatskoj veliku ulogu igraju i neizvjesni ekonomski uvjeti, mogućnost dobivanja otpremnina, pokušaj hvatanja onoga što se da uhvatiti prije promjena zakonskih propisa u tom području, i naravno puno toga ovdje nespomenutoga što je još potrebno istražiti. Može li sustav zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj, ovakav kakav jest, uopće još dugo izdržati ovakvo stanje? Na koji bi ga način trebalo organizirati da bi mogao pratiti opterećenje nastalo starenjem populacije, budući da je teško očekivati da će se trendovi obrnuti?
I sve ćemo preživit …
Prema riječima dr. Smolića, prije svega sustav zdravstvenog osiguranja mora izdržati jer bi njegov financijski kolaps značio i moralni udar na naše društvo. Dugovi će se nekako pokriti, ali nažalost ista će se situacija ponavljati i u budućnosti. Zdravstveni sustav je bio i u težim okolnostima, primjerice za vrijeme agresije na Hrvatsku, pa je izdržao. Sustav je to s dugom i ipak svijetlom tradicijom u našoj povijesti. Organizacijski ga treba postaviti na održive temelje, primarna zdravstvena zaštita i prevencija trebaju biti na prvom mjestu, tu se uz znatno niže troškove mogu postići veliki rezultati.
Treba dakle smanjiti “propusnost” primarne zdravstvene zaštite jer veliki broj slučajeva završava na višim i skupljim razinama zdravstvene skrbi, na primjer bolničkoj. Nužno je potpuno funkcioniranje e-zdravstva kako bi u realnom vremenu mogli pratiti što se događa u sustavu koji godišnje apsorbira oko 25 milijardi kuna. Velike promjene trebale bi zahvatiti i područje potrošnje lijekova, a pod hitno treba početi razmišljati o dugoročnoj zdravstvenoj skrbi za starije i nemoćne osobe. Tu je zatim i izazov povećanja broja i kvalitete zdravstvenih radnika koji nam trenutno nedostaju. Prošlo je vrijeme kad su se mjere donosile na temelju mišljenja, stavova ili jednostavnih statističkih analiza – danas su u razvijenim zemljama u koje se Hrvatska želi svrstati, mjere zdravstvene, mirovinske i drugih politika utemeljene na dokazima.
