Naš Valentino, učenik prvog razreda, objašnjava profesorima i studentima zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva kako se izrađuje električni automobil, pokazuje im rješenja. I naši profesori u školi, diplomirani inženjeri, od Valentina pitaju savjet kako da nešto naprave.
On je jednostavno genij – tim je riječima Tihomir Tomčić, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića iz Zadra, opisao Valentina Raspovića, učenika prvog razreda u usmjerenju autolimara.
Dobio treću priliku
Da može, škola bi malom genijalcu već dala maturalne svjedodžbe, jer sve zna, i to svjedodžbe za tri usmjerenja. Osim u autolimariji, briljantan je u automehatronici i elektroinstalacijama. U školi, jednoj od najopremljenijih u Hrvatskoj, radio je na prvom električnom automobilu, a nedavno su predstavili i prvi solarni automobil.
“Slava” je Valentinu čudna. Njega su, naime, svi “otpisali” već u osnovnoj školi, kad je pao sedmi razred, i ubrzo u srednjoj, jer je ponavljao i prvi razred. Nakon što je iz šest predmeta pao prvi razred u srednjoj školi u Biogradu, upisao se u strukovnu školu u Zadru.
Roditelji su i to jedva dopustili. Valentino živi u Debeljaku, mjestu 15-ak kilometara udaljenom od Zadra, ima dva mlađa brata i mlađu sestru, a školovanje u Zadru treba plaćati.
– Ipak su me pustili, dali su mi treću priliku. Zaista, u osnovnoj školi u Sukošanu mi baš nije išlo, više sam volio raditi nešto nego držati knjigu u ruci. Tako sam iz četiri predmeta pao sedmi razred. Ipak, znao sam što želim: upisati usmjerenje mehatroničara u Zadru. No, na kraju osmog razreda morao sam na popravni iz engleskog i poslije više nije bilo mjesta za upis u mehatroničare. Tako sam srednju školu upisao u Biogradu, usmjerenje plinoinstalater – priča Valentino.
Njegov otac u Debeljaku ima servis za popravak brodova, pa Valentino od malih nogu nije izlazio iz radionice i u školovanju se samo htio “dočepati” posla u radionici. Mislio je da je u Biogradu konačno dobio priliku.
Da im to propisi dopuštaju, u školi bi već izdali maturalnu svjedodžbu prvašu Raspoviću
– Bili smo plinoinstalateri, ali nije bilo nikakvih projekata za rad u radionici. Dali bi nam da radimo ogradu za školu, ili komad željeza i pilu. Ništa. Bio sam razočaran, a roditelji su mi govorili da sam lijen i da ne znaju što će sa mnom – priča Valentino, koji je taj razred ponavljao.
Ponovno je krenuo u prvi srednje, ovog puta u Zadar, u autolimare u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića. U mehatroničarima nije bilo mjesta za nekoga s njegovim ocjenama.
– Ovdje su radionice opremljene i puno radimo. No, najzahvalniji sam profesoru Filipu Torbarini, on je bio oduševljen onim što sam u radionici pokazao da znam, nekim mojim idejama, rješenjima… On me “uvukao” u projekt izrade električnog automobila i povjeravao mi poslove. Znam da mogu, valjda je falila prava prilika – kaže Valentino Raspović, koji je u dobi od 11 godina konstruirao automobil na tri kotača. U školi je sada briljantan.
Dvostruki ponavljač sada daje savjete svojim profesorima.
Takvoj djeci treba dati priliku da se razvijaju, uočiti njihove talente. Upravo je njegova priča primjer kakav treba biti model strukovnog obrazovanja – kaže ravnatelj Tomčić.
Naš Valentino, učenik prvog razreda, objašnjava profesorima i studentima zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva kako se izrađuje električni automobil, pokazuje im rješenja. I naši profesori u školi, diplomirani inženjeri, od Valentina pitaju savjet kako da nešto naprave.
On je jednostavno genij – tim je riječima Tihomir Tomčić, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića iz Zadra, opisao Valentina Raspovića, učenika prvog razreda u usmjerenju autolimara.
Dobio treću priliku
Da može, škola bi malom genijalcu već dala maturalne svjedodžbe, jer sve zna, i to svjedodžbe za tri usmjerenja. Osim u autolimariji, briljantan je u automehatronici i elektroinstalacijama. U školi, jednoj od najopremljenijih u Hrvatskoj, radio je na prvom električnom automobilu, a nedavno su predstavili i prvi solarni automobil.
“Slava” je Valentinu čudna. Njega su, naime, svi “otpisali” već u osnovnoj školi, kad je pao sedmi razred, i ubrzo u srednjoj, jer je ponavljao i prvi razred. Nakon što je iz šest predmeta pao prvi razred u srednjoj školi u Biogradu, upisao se u strukovnu školu u Zadru.
Roditelji su i to jedva dopustili. Valentino živi u Debeljaku, mjestu 15-ak kilometara udaljenom od Zadra, ima dva mlađa brata i mlađu sestru, a školovanje u Zadru treba plaćati.
– Ipak su me pustili, dali su mi treću priliku. Zaista, u osnovnoj školi u Sukošanu mi baš nije išlo, više sam volio raditi nešto nego držati knjigu u ruci. Tako sam iz četiri predmeta pao sedmi razred. Ipak, znao sam što želim: upisati usmjerenje mehatroničara u Zadru. No, na kraju osmog razreda morao sam na popravni iz engleskog i poslije više nije bilo mjesta za upis u mehatroničare. Tako sam srednju školu upisao u Biogradu, usmjerenje plinoinstalater – priča Valentino.
Njegov otac u Debeljaku ima servis za popravak brodova, pa Valentino od malih nogu nije izlazio iz radionice i u školovanju se samo htio “dočepati” posla u radionici. Mislio je da je u Biogradu konačno dobio priliku.
Da im to propisi dopuštaju, u školi bi već izdali maturalnu svjedodžbu prvašu Raspoviću
– Bili smo plinoinstalateri, ali nije bilo nikakvih projekata za rad u radionici. Dali bi nam da radimo ogradu za školu, ili komad željeza i pilu. Ništa. Bio sam razočaran, a roditelji su mi govorili da sam lijen i da ne znaju što će sa mnom – priča Valentino, koji je taj razred ponavljao.
Ponovno je krenuo u prvi srednje, ovog puta u Zadar, u autolimare u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića. U mehatroničarima nije bilo mjesta za nekoga s njegovim ocjenama.
– Ovdje su radionice opremljene i puno radimo. No, najzahvalniji sam profesoru Filipu Torbarini, on je bio oduševljen onim što sam u radionici pokazao da znam, nekim mojim idejama, rješenjima… On me “uvukao” u projekt izrade električnog automobila i povjeravao mi poslove. Znam da mogu, valjda je falila prava prilika – kaže Valentino Raspović, koji je u dobi od 11 godina konstruirao automobil na tri kotača. U školi je sada briljantan.
Dvostruki ponavljač sada daje savjete svojim profesorima.
Takvoj djeci treba dati priliku da se razvijaju, uočiti njihove talente. Upravo je njegova priča primjer kakav treba biti model strukovnog obrazovanja – kaže ravnatelj Tomčić.
