Ribarska zadruga “Omega 3” Kali (kod Zadra) u godini osnivanja (2008.) ostvarila je ukupan ulov od 5700 tona, od čega je 97 posto bilo sitne plave ribe, da bi se u 2012. godini ulov povećao na 12 tisuća tona, uz godišnji prihod od 43 milijuna kuna. Pri tome oko 70-80 posto izlova ide u izvoz.
To su bili neki od razloga zbog kojih je ta zadruga dobila priznanje za najbolju hrvatsku zadrugu na 17. nacionalnom savjetovanju poduzetnika u organizaciji Ministarstva poduzetništva i obrta, priređenom ovog vikenda. Šimu Kosora, direktora Zadruge, najavio je planove Omege 3
Cilj nam je da od 12 tisuća tona, oko četiri tisuće tona ide „u hladnjaču”, a ostatak da prodamo izravno prerađivačima, s kojima izvrsno surađujemo, ili potrošačima svježe ribe. Inače, hladnjaču smo izgradili na zemljištu veličine oko 11.500 metara kvadratnih u rujnu 2009. u poslovno-gospodarskoj zoni Šopot pokraj Benkovca. Ta se lokacija pokazala idealnom, jer je sitna plava riba (srdele, inćuni) migrativna i seli se od sjevernog do južnog Jadrana, pa se ova lokacija negdje na sredini pokazala izvrsnom.
Koji su glavni problemi s kojim se suočavate?
– Pa, moram priznati da smo mi zadruga koja većinom nema problema s birokracijom, dapače, i resorno ministarstvo i HBOR puno su nam pomogli, ali postoje dva problema koja su jako važna i koja bi trebalo riješiti. Prvi je problem nekoordinacije između Ministarstva financija i Ministarstva poljoprivrede, jer zbog toga što kasni neka isplata poticaja iz Ministarstva poljoprivrede nekada imamo teškoća s plaćanjem PDV-a Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi. Mislim da se to može relativno lako riješiti boljom koordinacijom između državnih tijela.
Drugi problem je to što nam veliki broj tuna na Jadranu jako ometa ulov, jer nam prilikom izlova sitne plave ribe često tune paraju mreže ili jednostavno pojedu sitnu plavu ribu. Radi se o tome da je na Jadranu odlukom Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT) godišnja kvota izlova tune smanjena s 1000 tona na manje od 400, što je imalo za posljedicu naglo povećanje broja tune na našim ribolovnim područjima, pa se stvorila neravnoteža u ribljem fondu.
Smatramo da bi država trebala imati više volje u rješavanju tog pitanja, iako znamo da je Hrvatska premala zemlja da bi mogla imati jači utjecaj na međunarodnu ribarsku politiku.
Kako bi država mogla kvalitetnije reagirati u tom smislu?
– Trebala bi financirati znanstvena istraživanja o populaciji tune i drugih vrsta ribe u Jadranskome moru i tako znanstvenim činjenicama upućivati na realne probleme koji su prisutni. Ne možete doći na neki skup i reći da nešto želite ako nemate jake argumente, a danas na mnogim područjima samo znanost donosi takve argumente. Dakle, treba više novca uložiti u financiranje takvih primijenjenih znanstvenih projekata i mislim da bi to bilo jako učinkovito, odnosno tako rade sve druge jače ribarske zemlje.
– Okupljamo 24 zadrugara, odnosno 33 broda, od čega 27 plivarica, 3 koćarice i jedan manji brod koji se bavi raznim manjim ribarskim alatima, parangalima, vršama, mrežama stajaćicama. Većina brodova okupljenih u zadruzi bavi se dakle ulovom sitne plave ribe, stoga smo za našu zadrugu i odabrali ime “Omega 3” sugerirajući na omega-3 masne kiseline: u ljudskoj prehrani iznimno zdrave masne kiseline kojih najviše ima upravo u sitnoj plavoj ribi. Dakle, ukupno je udruženo 300 ribara i još 30 ljudi je stalno zaposleno u pogonu hladnjače, a nekoliko radnika tijekom godine zaposlimo na određeno vrijeme.
Ribarska zadruga “Omega 3” Kali (kod Zadra) u godini osnivanja (2008.) ostvarila je ukupan ulov od 5700 tona, od čega je 97 posto bilo sitne plave ribe, da bi se u 2012. godini ulov povećao na 12 tisuća tona, uz godišnji prihod od 43 milijuna kuna. Pri tome oko 70-80 posto izlova ide u izvoz.
To su bili neki od razloga zbog kojih je ta zadruga dobila priznanje za najbolju hrvatsku zadrugu na 17. nacionalnom savjetovanju poduzetnika u organizaciji Ministarstva poduzetništva i obrta, priređenom ovog vikenda. Šimu Kosora, direktora Zadruge, najavio je planove Omege 3
Cilj nam je da od 12 tisuća tona, oko četiri tisuće tona ide „u hladnjaču”, a ostatak da prodamo izravno prerađivačima, s kojima izvrsno surađujemo, ili potrošačima svježe ribe. Inače, hladnjaču smo izgradili na zemljištu veličine oko 11.500 metara kvadratnih u rujnu 2009. u poslovno-gospodarskoj zoni Šopot pokraj Benkovca. Ta se lokacija pokazala idealnom, jer je sitna plava riba (srdele, inćuni) migrativna i seli se od sjevernog do južnog Jadrana, pa se ova lokacija negdje na sredini pokazala izvrsnom.
Koji su glavni problemi s kojim se suočavate?
– Pa, moram priznati da smo mi zadruga koja većinom nema problema s birokracijom, dapače, i resorno ministarstvo i HBOR puno su nam pomogli, ali postoje dva problema koja su jako važna i koja bi trebalo riješiti. Prvi je problem nekoordinacije između Ministarstva financija i Ministarstva poljoprivrede, jer zbog toga što kasni neka isplata poticaja iz Ministarstva poljoprivrede nekada imamo teškoća s plaćanjem PDV-a Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi. Mislim da se to može relativno lako riješiti boljom koordinacijom između državnih tijela.
Drugi problem je to što nam veliki broj tuna na Jadranu jako ometa ulov, jer nam prilikom izlova sitne plave ribe često tune paraju mreže ili jednostavno pojedu sitnu plavu ribu. Radi se o tome da je na Jadranu odlukom Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT) godišnja kvota izlova tune smanjena s 1000 tona na manje od 400, što je imalo za posljedicu naglo povećanje broja tune na našim ribolovnim područjima, pa se stvorila neravnoteža u ribljem fondu.
Smatramo da bi država trebala imati više volje u rješavanju tog pitanja, iako znamo da je Hrvatska premala zemlja da bi mogla imati jači utjecaj na međunarodnu ribarsku politiku.
Kako bi država mogla kvalitetnije reagirati u tom smislu?
– Trebala bi financirati znanstvena istraživanja o populaciji tune i drugih vrsta ribe u Jadranskome moru i tako znanstvenim činjenicama upućivati na realne probleme koji su prisutni. Ne možete doći na neki skup i reći da nešto želite ako nemate jake argumente, a danas na mnogim područjima samo znanost donosi takve argumente. Dakle, treba više novca uložiti u financiranje takvih primijenjenih znanstvenih projekata i mislim da bi to bilo jako učinkovito, odnosno tako rade sve druge jače ribarske zemlje.
– Okupljamo 24 zadrugara, odnosno 33 broda, od čega 27 plivarica, 3 koćarice i jedan manji brod koji se bavi raznim manjim ribarskim alatima, parangalima, vršama, mrežama stajaćicama. Većina brodova okupljenih u zadruzi bavi se dakle ulovom sitne plave ribe, stoga smo za našu zadrugu i odabrali ime “Omega 3” sugerirajući na omega-3 masne kiseline: u ljudskoj prehrani iznimno zdrave masne kiseline kojih najviše ima upravo u sitnoj plavoj ribi. Dakle, ukupno je udruženo 300 ribara i još 30 ljudi je stalno zaposleno u pogonu hladnjače, a nekoliko radnika tijekom godine zaposlimo na određeno vrijeme.
