»S radošću se na završetku ovoga mojeg apostolskog putovanja susrećem s vama, predragi vjernici Zadarske nadbiskupije i susjednih područja, koji ste došli na ovaj Forum u sjeni stolnice svete Anastazije, srijemske mučenice. Okupili smo se ovdje na molitvu Šestoga časa. S ljubavlju vas pozdravljam u imenu Gospodnjem, sjećajući se nazočnosti u ovome vašem gradu mojega predhodnika pape Aleksandra trećega, koji se je u ožujku tisuću sto sedamdeset sedme zaustavio ovdje, pohodivši i neka druga nedaleka mjesta.«
Ovim riječima obratio se papa Ivan Pavao II. tog 9. lipnja 2003. godine Zadranima i cijelom puku, a bilo ih je oko 100 tisuća na Forumu, danas Poljani Pape Ivana Pavla II. Pozdravio je Papa tada zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu i nadbiskupa u miru Marijana Oblaka. Danas, 10 godina nakon tog povijesnog posjeta Pape Zadru, nijedan od njih više nije među nama, preselili su se k Ocu. On neka im udijeli vječnu radost.
»Luda« atmosfera na Forumu
A Zadrani, oni koji su toga dana bili na Forumu i danas se živo sjećaju Papinih riječi, one »lude« zadarske atmosfere kada je u, nekim trenucima, Forum nalikovao starim zadarskim Jazinama gdje se Papi klicalo riječima: »Papa, mi te volimo!«, »Mi smo Papini, Papa je naš!«, do zaziva »Javi se«. Svi se još sjećamo Papinog ozarenog izraza lica, iako već tada pritisnutog bolešću, Papa je u Zadru osjetio zadarsko bilo i shvatio je da je došao u grad neobičnih ljudi. Klicali su svi kao jedno. Pjevali, molili, plakali, sve odjednom i svi zajedno. Samo nas je Papa mogao tako okupiti i tako ujediniti. Atmosfera je na Forumu tog vrućeg lipanjskog dana prije 10 godina bila jedinstvena. Zadar je disao kao jedno.
Od ranih jutarnjih sati, dok je nad Zadrom vijugala magla, kolone ljudi u tišini su se slijevale prema Poluotoku. Mjesta u hladovini stabala na zadarskoj rivi bila su »najskuplja«. Zato su oni koji su htjeli gledati Papu iz hladovine došli prvi. Oni su došli još u prvim satima toga dana i čekali. U 10 sati Papa je sletio avionom u zadarsku Zračnu luku, a u 10.45 došao je na Forum gdje je uslijedilo slavlje Šestoga časa. Papin dolazak na Forum bio je veličanstven. Klicalo se, mahalo, pjevalo…, a Papa je iz papamobila, u kojem je bio i njegov domaćin nadbiskup Prenđa, samo laganim pokretima mahao okupljenom mnoštvu, s jedne i s druge strane. Svi koji su bili na tom susretu s Papom na Forumu znaju kakav je to bio osjećaj. Srce je bilo puno.
Papine riječi odzvanjaju i danas
Uslijedilo je slavlje s Papom, a najdojmljiviji od svega bio je ipak Papin govor zahvale Zadru. Papa Ivan Pavao II tada je rekao ove riječi:
»Hvala tebi ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se odražavaju u tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je, međutim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatska. Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!« Ove riječi i danas, 10 godina nakon što su izrečene na Forumu, odzvanjaju u dušama onih koji su htjeli razumjeti i osjetiti što nam to Papa poručuje. Bile su to riječi ohrabrenja koje je samo naš Papa mogao sročiti. Riječi koje mu je sam Duh Sveti prišapnuo. Trebale su nam tada te riječi, a i danas nam trebaju još i više. Blagoslov hrvatske mladeži kao da i danas odzvanja u kamenim ostacima staroga Foruma, njegovom Poljanom, tu kod Donata starog.