Malo je hrane tako zdravo i ukusno kao med. Pa ipak, zbog skandala o lažnom i filtriranom medu, mnogi se ustručavaju kupovati ga.
O medu ipak trebate znati neke važne činjenice:
1. Med koji ne sadrži pelud ne mora nužno biti jako filtriran (glavni razlog filtriranja meda je uklanjanje peludi jer na taj način nije moguće utvrditi porijeklo određenog meda).
2. Kristalizacija meda nije negativna nego pozitivna pojava, no zbog ukusa potrošača, mnogi proizvođači filtriraju i prerađuju med kako bi on ostao u tekućem stanju. Med koji se kristalizira je zapravo prirodni med.
3. Uobičajeni oblik industrijske filtracije je dodavanje diatomne zemlje, tj. praha sedimentne stijene. Zatim se iz meda filtrira i ovaj prah i druge čestice, poput pčelinjih krila, voska i prašine. Cilj postupka je dobiti bistri tekući med koji potrošači vole.
4. Samo zato što med dolazi iz Kine ne mora značiti da je loše kvalitete.
5. Pa ipak, najbolje je kupovati med od pčelara koji je iz vašeg kraja. Lokalno proizveden, organski med najbolji je izbor. Ovakav kvalitetan nepasterizirani med je pun vitamina B, raznih minerala i antioksidansa, te korisnih enzima.
6. Za razliku od mlijeka i prirodnog soka, med nije potrebno pasterizirati da bi bio siguran za prehranu ljudi. U industrijskom načinu punjenja pasterizacija se koristi jer smanjuje mogućnost fermentacije i zaustavlja postupak kristalizacije/granulacije.
‘Da bi se med pasterizirao mora proći zagrijavanje na temperaturama do 71°C i postupak nakon punjenja brzog/ubrzanog hlađenja. Ako znamo da med nije preporučljivo zagrijavati, ali nije ni dozvoljeno Zakonom RH i EU, da se pri dekristalizaciji med ne zagrijava na temperaturu višu od 40°C, a oni koji preporučuju 45°C ili više trebali bi proučiti svojstva meda i pravilnik o kakvoći meda’, upozoravaju stručnjaci na stranicama pcelarstvo.hr.
7. Med ima blaga antibakterijska i antibiotička svojstva zahvaljujući jednom enzimu koji pčele izlučuju i ‘žvaču’ s nektarom. Ovaj enzim stvara vodikov peroksid, koji uništava štetne bakterije (u pasteriziranom medu ovaj enzim više nije prisutan). Zato se med zna stavljati na ozljede i mjesta upale.
8. Dojenčadi (djeci do 14 mjeseci života), koja još nema razvijen imunitet, ne bi trebalo davati med jer u njihovom organizmu zbog mogućnosti prisustva bakterija može izazvati botulizam. Pasteriziran med nije, što se tiče sigurnosti prehrane dojenčadi, ništa sigurniji od nepasteriziranog.
