Žalbeno vijeće Haškog suda djelomično je uvažilo žalbu Tužiteljstva te odlučilo da će se Radovanu Karadžiću suditi i za genocid. Odluka je donesena na Europski dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici gdje su danas pokopani ostaci čak 409 srebreničkih žrtava od kojih je najmlađa bila tek rođena djevojčica.
U Žalbenom vijeću bili su suci: Patrick Robinson, Liu Daqun, Khalida Rachid Khan, Bakhtiyar Tuzmukhamedov te predsjedavajući Theodor Meron. Odluku su donijeli jednoglasno.
“Žalbeno vijeće djelomično odobrava prvi, drugi i treći žalbeni argument Tužiteljstva, poništava odluku Pretresnog vijeća kojom se optuženik oslobađa za genocid u navedenim općinama i vraća na snagu optužbe za koje se tereti pod točkom 1. optužbe. Predmet se vraća Pretresnom vijeću na daljnje postupanje”, rekao je sudac Meron i zaključio ročište.
Prema tom dijelu optužnice protiv Karadžića, snage bosanskih Srba su u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik pokušale tamošnje Bošnjake i Hrvate “uništiti u potpunosti ili djelomično kao etničke skupine”.
“Priloženi dokazi su uvjerljivi, Pretresno vijeće je pogriješilo”
Žalbeno je vijeće zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo zaključivši da nema dokaza da bi razuman presuditelj o činjenicama mogao zaključiti da se dogodila radnja u osnovi djela genocida te hotimičnog nametanja uvjeta smišljenih da izazovu duševno uništenje žrtava.
Također smatra da su priloženi dokazi uvjerljivi i da ni jedan razumni presuditelj o činjenicama ne bi mogao donijeti odluku da ne postoje dokazi da su Karadžić i drugi članovi udruženog zločinačkog imali genocidnu namjeru. Sudac Meron rekao je da bi dokazi u spisima mogli pokazivati da je Karadžić imao genocidnu namjeru te dodao da se to odnosi i na druge sudionike zločinačkog pothvata.
Predstavnik žrtava: Ovo nam vraća nadu u pravdu
Ubrzo je uslijedila i reakcija žrtava. Edin Ramulić, čelni čovjek Udruženja žrtava rata “Izvor” iz Prijedora rekao je za agenciju Anadolija da je ovo “vijest koja je unijela malo radosti na jedan ovako tužan dan kada se sjećamo svih genocida u Srebrenici”.
“Ovo nam samo daje pomalo nade da ćemo i u drugim općinama gdje je također počinjen genocid dobiti tu sudsku istinu koja je nažalost postala neophodna u borbi protiv negiranja zločina uopće, a pogotovo genocida”, istaknuo je.
On je također pohvalio Haško tužiteljstvo i dodao da su oni u takvoj poziciji da uvijek moraju vjerovati sudskim vijećima.
“U ovom slučaju moramo pohvaliti Haško tužiteljstvo koje je osiguralo brojne dokaze i dokazali su da je prvostupanjsko vijeće bilo u krivu kada je skinulo jednu od točaka optužnice protiv Karadžića. Mi nikada nismo prestajali vjerovati u pravdu, čak ni kada smo imali one potpuno nerazumne, nepravedne presude koje smo imali u nekoliko slučajeva”, istakao je Ramulić.
“Moramo vjerovati u instituciju Suda i žrtve koje se nadaju u sudsku pravdu sasvim sigurno nisu izgubile tu vjeru. Ovo nam ponovno vraća nadu da će Sud ipak otići u povijest kao jedan častan sud, a ne kao sud na koji se mogu vršiti pritisci”, rekao je Ramulić.
2012. odlučeno da “nema dokaza koji bi mogli podržati osudu za genocid nad muslimanima i Hrvatima u BiH od 31. ožujka 1992. do 31. prosinca 1992.
Podsjećamo, Karadžić je 11. lipnja podnio zahtjev za izricanjem oslobađajuće presude po svim točkama optužnice u skladu s pravilom 98bis Pravilnika. Na ročištu održanom 28. lipnja 2012. Vijeće je izreklo oslobađajuću presudu po točki 1 Optužnice u kojoj se navodi da je Karadžić sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu s drugim članovima vodstva Srbije i bosanskih Srba koji su imali za cilj trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata iz općina Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 31. ožujka 1992. do 31. prosinca 1992. provođenjem kampanje progona, koja je uključivala ponašanje na osnovu kojeg se vidjela namjera počinjenje genocida.
U tom pogledu, Vijeće je zaključilo da nema “dokaza, čak i ako bi bili u potpunosti prihvaćeni, koji bi mogli podržati osudu za genocid u tim općinama prema članu 4(3) Statuta”.
Tužiteljstvo je 25. rujna 2012. uložilo žalbu na oslobađajuću presudu, nakon čega je Žalbeno vijeće saslušalo usmene podneske u vezi sa žalbom 17. travnja ove godine.
Bivši predsjednik Republike Srpske, vođa Srpske demokratske stranke (SDS) i vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona ili običaja ratovanja počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Žalbeno vijeće Haškog suda djelomično je uvažilo žalbu Tužiteljstva te odlučilo da će se Radovanu Karadžiću suditi i za genocid. Odluka je donesena na Europski dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici gdje su danas pokopani ostaci čak 409 srebreničkih žrtava od kojih je najmlađa bila tek rođena djevojčica.
U Žalbenom vijeću bili su suci: Patrick Robinson, Liu Daqun, Khalida Rachid Khan, Bakhtiyar Tuzmukhamedov te predsjedavajući Theodor Meron. Odluku su donijeli jednoglasno.
“Žalbeno vijeće djelomično odobrava prvi, drugi i treći žalbeni argument Tužiteljstva, poništava odluku Pretresnog vijeća kojom se optuženik oslobađa za genocid u navedenim općinama i vraća na snagu optužbe za koje se tereti pod točkom 1. optužbe. Predmet se vraća Pretresnom vijeću na daljnje postupanje”, rekao je sudac Meron i zaključio ročište.
Prema tom dijelu optužnice protiv Karadžića, snage bosanskih Srba su u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik pokušale tamošnje Bošnjake i Hrvate “uništiti u potpunosti ili djelomično kao etničke skupine”.
“Priloženi dokazi su uvjerljivi, Pretresno vijeće je pogriješilo”
Žalbeno je vijeće zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo zaključivši da nema dokaza da bi razuman presuditelj o činjenicama mogao zaključiti da se dogodila radnja u osnovi djela genocida te hotimičnog nametanja uvjeta smišljenih da izazovu duševno uništenje žrtava.
Također smatra da su priloženi dokazi uvjerljivi i da ni jedan razumni presuditelj o činjenicama ne bi mogao donijeti odluku da ne postoje dokazi da su Karadžić i drugi članovi udruženog zločinačkog imali genocidnu namjeru. Sudac Meron rekao je da bi dokazi u spisima mogli pokazivati da je Karadžić imao genocidnu namjeru te dodao da se to odnosi i na druge sudionike zločinačkog pothvata.
Predstavnik žrtava: Ovo nam vraća nadu u pravdu
Ubrzo je uslijedila i reakcija žrtava. Edin Ramulić, čelni čovjek Udruženja žrtava rata “Izvor” iz Prijedora rekao je za agenciju Anadolija da je ovo “vijest koja je unijela malo radosti na jedan ovako tužan dan kada se sjećamo svih genocida u Srebrenici”.
“Ovo nam samo daje pomalo nade da ćemo i u drugim općinama gdje je također počinjen genocid dobiti tu sudsku istinu koja je nažalost postala neophodna u borbi protiv negiranja zločina uopće, a pogotovo genocida”, istaknuo je.
On je također pohvalio Haško tužiteljstvo i dodao da su oni u takvoj poziciji da uvijek moraju vjerovati sudskim vijećima.
“U ovom slučaju moramo pohvaliti Haško tužiteljstvo koje je osiguralo brojne dokaze i dokazali su da je prvostupanjsko vijeće bilo u krivu kada je skinulo jednu od točaka optužnice protiv Karadžića. Mi nikada nismo prestajali vjerovati u pravdu, čak ni kada smo imali one potpuno nerazumne, nepravedne presude koje smo imali u nekoliko slučajeva”, istakao je Ramulić.
“Moramo vjerovati u instituciju Suda i žrtve koje se nadaju u sudsku pravdu sasvim sigurno nisu izgubile tu vjeru. Ovo nam ponovno vraća nadu da će Sud ipak otići u povijest kao jedan častan sud, a ne kao sud na koji se mogu vršiti pritisci”, rekao je Ramulić.
2012. odlučeno da “nema dokaza koji bi mogli podržati osudu za genocid nad muslimanima i Hrvatima u BiH od 31. ožujka 1992. do 31. prosinca 1992.
Podsjećamo, Karadžić je 11. lipnja podnio zahtjev za izricanjem oslobađajuće presude po svim točkama optužnice u skladu s pravilom 98bis Pravilnika. Na ročištu održanom 28. lipnja 2012. Vijeće je izreklo oslobađajuću presudu po točki 1 Optužnice u kojoj se navodi da je Karadžić sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu s drugim članovima vodstva Srbije i bosanskih Srba koji su imali za cilj trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata iz općina Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 31. ožujka 1992. do 31. prosinca 1992. provođenjem kampanje progona, koja je uključivala ponašanje na osnovu kojeg se vidjela namjera počinjenje genocida.
U tom pogledu, Vijeće je zaključilo da nema “dokaza, čak i ako bi bili u potpunosti prihvaćeni, koji bi mogli podržati osudu za genocid u tim općinama prema članu 4(3) Statuta”.
Tužiteljstvo je 25. rujna 2012. uložilo žalbu na oslobađajuću presudu, nakon čega je Žalbeno vijeće saslušalo usmene podneske u vezi sa žalbom 17. travnja ove godine.
Bivši predsjednik Republike Srpske, vođa Srpske demokratske stranke (SDS) i vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona ili običaja ratovanja počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
