Sindikat “Akademska solidarnost” smatra da prihvaćanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za hrvatska sveučilišta i znanstvene institute počinje novo razdoblje, ali i ističe kako želi sada, “kada je tragikomedija napokon završena”, još jednom podsjetiti zainteresiranu akademsku i širu javnost na izvedbu, smjer, vrijednosti i posljedice toga zakona.
Kako navodi u današnjem priopćenju, Sindikat, pritom, želi biti posve jasan i ocjenjuje da “sve partitokratske strukture gledaju sustav znanosti i visokog obrazovanja na potpuno jednak način”. Stajalište potkrepljuju mandatima HDZ-ova ministra Radovana Fuchsa i SDP-ova Željka Jovanovića i to, dodaju, bez obzira na to što su prije dvije godine i danas u formalno suprotstavljenim ulogama vlasti i opozicije.
Međutim, Sindikat napominje da, “dok je Fuchs u svoju ‘reformu’ krenuo frontalno i otvoreno (na čemu bi mu, nakon svježih iskustava, možda trebalo čestitati) i iz nje se povukao hametice poražen, Jovanović i njegovi činovnici ‘reformu’ su doslovno podvalili nezainteresiranoj i otupjeloj javnosti”.
Ističe se kako nije dobio ni priliku načelni konsenzus o principu “najprije strategija znanosti i visokog obrazovanja, a zatim legislativa”, i to uz široku i demokratsku javnu raspravu, uspostavljen 2011. odbacivanjem prijedloga “Fuchsovih zakona”.
Umjesto toga, navodi se, “u MZOS-u su, nakon razorne kritike njihovih prvih i ishitrenih poteza na početku mandata, odlučili disciplinirati akademsku zajednicu i provesti zamišljeno bez obzira i po svaku cijenu, koristeći obilno medijsku pomoć Jutarnjeg lista u funkciji resornog biltena.
“Svi ‘uspjesi’ MZOS-ove politike posljedica su iznuđenih pregovora, prisile i ucjene. Ministar i njegovi trabanti ponudili su akademskoj javnosti mrvice u obliku rasprave o Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, što je zapravo problem bitno manje specifične težine u odnosu na zakonske izmjene i dalekosežnu promjenu sustava financiranja tzv. pilot-projektom programskih ugovora”, stoji u priopćenju.
Dok su Jovanovićevi oponenti opravdano prosvjedovali zbog ponuđenih kriterija izbora te prokazivali institucionalne i izvaninstitucionalne centre moći, glatko su prolazile i naposljetku prošle zakonske izmjene, kao i novi model financiranja sveučilišta i znanstvenih instituta.
Sindikat ponavlja kako je visokoškolskom i znanstvenom sustavu prijeko potrebna temeljita reforma, kao što mu je nužan i nov legislativni okvir.
Ali, ističe se, “smjer koji su izabrali Vlada, nadležno ministarstvo i s njim povezane interesne grupe i raznorazni karijerni klimavci (a posredno i uglavnom inertna akademska zajednica), vodi isključivo i jedino dokidanju visokog obrazovanja i znanosti kao javnih dobara usmjerenih na dobrobit zajednice, kao i nestanku javno financiranog visokoškolskog obrazovanja”.
Produbljenje društvenih razlika, povećanje neravnopravnosti i jačanje svih oblika socijalne zakinutosti bit će ubrzo najuočljivije posljedice Jovanovićeve “reforme”, zaključio je sindikat “Akademska solidarnost”.
