Premda je bilo najavljivano da će se novi Zakon o prostornom uređenju na prvom čitanju naći već sredinom srpnja to se, evo, nije dogodilo. Po svemu sudeći, na Nacrt Zakona pristiglo je poprilično primjedaba pa je potrebno više vremena da se pripremi za prvo čitanje u Saboru. Niz je novosti u novom Zakonu (koji se, zapravo, dijeli na tri zakona – za planiranje, građenje, inspekcije…), ima tu i raznih naoko sitnih „zanimljivosti” kao što je to na primjer otvaranje „malih vrata” za izgradnju u Zaštićenom obalnom pojasu.
A ono što upada u oči je da, recimo, Zakon više ne predviđa davanje mišljenja županijskih Zavoda za prostorno planiranje i župana u postupku donošenja Prostornih planova u smislu usuglašavanja sa zakonima, propisima, aktima. Tu bi ulogu trebalo preuzeti Ministarstvo i to isključivo za područje Zaštićenog obalnog pojasa, što znači da bi administracija u Zagrebu davala suglasnosti bez prethodnog mišljenja i stava stručnjaka iz županijskih Zavoda o stvarima prostora na svim lokalnim i regionalnim razinama.
Investicije i loša klima
– Na nedavnom sastanku u Zadru svi ravnatelji jadranskih Zavoda imali su jedinstven stav da to nije dobro za prostor. Ministarstvo bi trebalo biti iznimno dobro ekipirano pa i tada, teško je očekivati da bi zaposlenici Ministarstva u Zagrebu imali bolju informaciju, uvid i stav o nekom prostoru od stručnjaka na terenu. Na taj se način ukida nadzor ili kontrola prije donošenja Prostornih planova, a država će reagirati tek kad se dogodi nešto zbog čega će biti potreban nadzor.
No, kad se neki Plan, kao podzakonski akt donese, onda je za štošta već kasno i državi je teže intervenirati. Jednostavno, mislimo da je sudjelovanje regionalnih jedinica i župana ne samo korisno, nego i prijeko potrebno u donošenju Prostornih planova za njihovo područje, i da Ministarstvo ne može kompenzirati njihov izostanak iz cijelog postupka – govori Damir Lučev, ravnatelj šibenskog Županijskog zavoda za prostorno planiranje.
Lučev smatra da je dobro što se opet uvode generalni urbanistički planovi i kad se pogleda unatrag, u vrijeme kad su postojali, mnoga su rješenja i danas kvalitetna i dobro postavljena.
– Stvorena je atmosfera po kojoj ispada da su planeri, odnosno regionalni Zavodi, odnosno nadležno Ministarstvo, odnosno cijela to područje od planiranja do donošenja dozvola vezanih za prostor, kočničar gospodarskog razvoja Hrvatske!?
– Ne bih se složio s tim, ali, ministri graditeljstva zaista su pod velikim pritiskom i to se, naravno, prenosi na cijelu naše područje djelovanja. Premda, svi pokazatelji govore da i tamo gdje je u regulativi sve spremno, i gdje postoji mogućnost dobivanja dozvole pa čak i kupljeno zemljište – investicija nema. Kažu da nema idealnije gospodarske zone od šibenskih Poda – praktički, izravan ulaz na autoput, u luku i željeznicu, itd itd… pa se ipak puni sporije od očekivanja! – govori Lučev.
U prostornim planovima ima niz naslijeđenih turističkih zona pa ipak – nijedna se nova dugo nije realizirala – investitori vide da uz poslovne uvjete koji u Hrvatskoj vladaju često nemaju šanse i to, a ne prostorno planska regulativa, osnovni je razlog njihova izostanka – tvrde mnogi.
U Hrvatskoj sve općine imaju prostorne planove, doneseni su deseci urbanističkih planova pa ipak – investicija nema pa se sad od svakog ministra u oblasti prostora očekuje da skrati procedure i po mogućnosti preko totalne liberalizacije privuče investitore.
U tom smislu i novi bi Zakon na gvantjeri trebao ponuditi neke resurse koji su u ovom trenutku praktički financijski bezvrijedni ali su „suho zlato” u smislu nacionalnih vrednota. Pa tako na primjer, nacrt Zakona o građenju u članku 43. koji govori o Ograničenju zahvata u Zaštićenom obalnom pojasu, zabranjuje u pojasu od tisuću metara obale i 300 metara mora od obalne crte, gradnju, ali u stavcima i podstavcima istog članka iznimno dozvoljava izgradnju kuće za gospodarske potrebe bruto površine 30 “kvadrata” na gospodarskoj parceli od tisuću “kvadrata”, po sadašnjemu, sto metara od mora. Je li to u skladu s EU direktivama o zaštiti obalnog pojasa?
Nove devastacije
Znači li to, zapravo, otvaranje novih građevinskih područja u Zaštićenom obalnom pojasu? Tko će odoliti a da ne proda didovinu koja je do jučer, zabranjena za svaku gradnju, bila bezvrijedna a sad, uz novi Zakon, skupocjena jer možeš napraviti kućicu od 30 kvadrata – a kakvi smo to će se pretvoriti u 130 pa i 230 kvadrata i eto nam nove bespravne gradnje pa onda i nove legalizacije – treće po redu!
Tko će tim novim gradnjama pripremiti i financirati infrastrukturu? I što li se to može raditi na tisuću “kvadrata”- običnoj pristojnoj parceli, a da bi bilo gospodarski propulzivno i opravdalo stavljanje građevinske šape na posljednje preostale neizgrađene prostore i to u Zaštićenom obalnom pojasu!?! Usvoji li se s novim Zakonom i mogućnost gradnje tih 30 “kvadrata” u Zaštićenom pojasu – eto nama nove devastacije obale!
Ova je generacija potrošila 4-5 puta obalnog prostora više nego u razdoblju od Rimskog Carstva do danas. Ova je generacija, očito, odlučila potrošiti – i sve što je preostalo.
Lučev: Nismo kočničari
-A onda… naravno da uvijek ima investitora koji upiru prstom i žele upravo onaj prostor koji u Prostornom planu nije predviđen za gradnju, pa smo opet mi kočničari!
Pitanja regulative okoliša su poseban problem jer moramo slijediti pravne stečevine EU-a no, siguran sam da bi se postupak mogao ubrzati, što ne ovisi o ovom Zakonu. Sad je u procesu planiranja na pr. potrebno donijeti Ocjenu o potrebi Strateške procjene utjecaja na okoliš… ili izraditi Stratešku procjenu, onda to zaista traje. Možda bi se tu dalo bar pokušati ubrzati stvari… – kaže Damir Lučev.