Zvono opet zvoni na uzbunu – iz mora srednje Dalmacije ovog ljeta nestala je spužva! Profesionalni spužvari su prvi primijetili kako se nešto čudno događa, mlade nema ni za lijek, a ona starija, taman dozrela za branje, već u moru i na najmanji dodir puca kao da je građena od krtog šećera. Kažu nam ribari i spužvari iz prve ruke kako je situacija alarmantna; nakon prorjeđenja, pa i nestanka nekih ribljih vrsta te dolaska i udomaćenja novih, iz stranih, toplijih mora, ovaj dio Jadrana je snašla nova nepogoda.
Morska kuga
I kako to obično biva, nevolja nikada ne dolazi sama. Kao da je točno birala najcjenjeniju vrstu u našem spužvarskom svijetu – takozvanu finu dalmatinsku, dalmatu, po latinski Spongia officinalis. Napala je ova pošast i spužvu Ircinia variabilis, no spužvare taj dio pojave ne brine. Ircinia nema uporabnu ulogu, ali dalmata je nešto posebno. Od njezina se vađenja dobro dalo živjeti i nije bilo stranca, posebice Talijana, koji se za nju ne bi mašio dočim bi je ugledao na pultu za prodaju. Oni koji se još nisu s njom susreli, lako bi mogli dugo za njom tragati. Dalmata ugiba kao da ju je napala morska kuga. Nestaje pred očima u pomoru koji se od srednje Dalmacije počeo širiti prema sjeveru.
– Pošast je već stigla do Pašmana. A počela se širiti na jugu oko Ploča i evo već za ljeta je došla tako visoko. To je nešto strašno, alarmantno, gotovo 50 posto Spongije officinalis je uginulo – kaže Goran Radotić, profesionalni spužvar i ronilac, direktor samoborske tvrtke “Volo”.
Istu nam priču potvrđuju i braća Ivica i Slobodan Caglević iz Supetra, jedini brački spužvari. I njih je šokirala spoznaja da su postaje koje su lanjske godine sačuvali kako bi za ovu imali žetvu, devastirane nekom čudnom spužvarskom bolešću. Obišli su sve svoje pošte od zapada Brača, prema sjeveru otoka, išli su i zapadno do susjednog otočja i dolje put Hvara. I svuda ista slika. Dalmatu je nešto nagrizlo do kosti, uništilo njezinu karakterističnu kožnatu strukturu. Ono što je od nje ostalo jest skelet koji se mrvi, trvi, otpada. Gdje su god došli, naišli bi na groblje puno mrtvih spužvi ili onih koje takva sudba uskoro čeka.
– Finita, basta, the end, doviđenja, nema spužve ni za lik. Lanjskih godina bi po 200 kili spužava uvatili u nekoliko dana. A ove u isto vrime niti jednu. Ono što je ostalo je bolesno, nikakvo, raspadajuće. Ako nije umrlo, uskoro će. Žali bože zarona i truda. Nema ničega. Šta dalje, pitamo se mi sada – kažu Caglevići.
Što se događa? Što je uzrokovalo pomor? Puno pitanja i još više dojava stiglo je na adresu splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Njihov stručnjak za spužve dr. sc. Ivan Cvitković izišao je na lice mjesta, u podmorje Rogoznice. I odmah se suočio s problemom. No na pravo groblje spužava naletio je nešto južnije od Splita, na pošti s južne strane Čiova. Priznaje kako to nije nimalo lijep prizor.
– Na stjenovitom dnu koje se strmo spušta do dubine od 30-ak metara prethodnih godina je bila brojna i zdrava populacija spužava. Na tom području je ovo ljeto zabilježeno masovno ugibanje te populacije, spužve su se lako lomile, bile su u stanju raspadanja ili su se već potpuno raspale. I na najnježniji dodir bi se odvajale od podloge. Ružan prizor – kaže taj morski stručnjak.
Pokazatelj čistoće
Dr. Cvitković ne skriva kako su dojave o pomoru dalmate dolazile sa svih strana, Pelješca, Šibenika, Zadra, Biševa, Visa… I u luci Ploče našlo se raspadnutih oblika. Posljedica je tu, a uzroci mogu biti različiti. Sumnja se na mnogo toga, razne promjene u okolišu, porast temperature, virusnu bolest, ali ipak najvjerojatnije na bakterijsku infekciju koja se počela nekontrolirano širiti. U stručnoj literaturi, kaže, evidentirano je da su se poslije nekoliko godina, nekih četiri do pet, spužve opet regenerirale na svojim uobičajenim staništima. Spužvar Radotić je drukčijeg mišljenja.
– Skloniji sam mišljenju da je pomoru spužava uzročnik onečišćenje mora. Spužve su inače pokazatelj čistoće, ako tu dođe do promjena, one automatski reagiraju. Poznato je, primjerice, kako su vrlo osjetljive na deterdžent. Zanimljivo je kako su nestale na nalazištima ispred velikih gradova, Makarske, Splita, Metkovića, Zadra… Sve su to turistička područja izložena velikom onečišćenju, kolektorima odlazi podosta otpadnih voda u more. Mislim da je to izazvalo pomor. Znam da se nakon nekoliko godina oporave i opet vrate na svoja područja. No bojim se da se to neće dogoditi ako se zagađenje ne smanji – kaže taj poznati lovac na spužve.
