Zadarska riva jutros je bila sablasno prazna. Nigdje nikoga. Nakon jakog pljuska sve je stalo. Kiša se primirila, vjetar utihnuo.
A na gatu fešta galebova. Skupili se, igraju se, uživaju, dogovaraju…
Nakon dugotrajne potrage za parkingom i gužve na prometnicima koje izazove svaka malo jača kiša, ovaj prizor je bio terapija koju je valjalo uzeti po cijenu dodatnog kašnjenja na posao.
Stres će nas ionako sustići, zašto ne ugrabiti priliku i izbjeći ga kada se već nudi?
