Sabor raspravlja o prijedlogu novoga zakona o socijalnoj skrbi. Prema riječima potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, dosadašnje četiri socijalne naknade bit će spojene u jednu, koja bi se zvala “zajamčena minimalna naknada” i mogla bi iznositi najviše 2900 kuna, koliko je minimalna bruto plaća.
Minimalna naknada značit će pravedniju raspodjelu socijalnih transfera, jer će pripasti svakoj osobi koja nema dostatne prihode za život, a ne može ih ostvariti ni prodajom svoje imovine ni stavljanjem te imovine u neku funkciju, rekla je Opačić upozoravajući kako su provjere pokazale da su do sada pravo na socijalnu pomoć ostvarivali i ljudi sa znatnijom imovinom.
Miješa li se država u obitelj, u odgoj i prava roditelja, pitanje je koje je podijelilo saborsku većinu i oporbu. Današnja vlast se miješa u obitelj i prava roditelja, nameće odgoj koji je daleko od onoga što mnogi roditelji žele prenijeti svojoj djeci, tvrdi Branka Juričev Martničev (HDZ), argumentirajući to uvođenjem zdravstvenoga odgoja.
Zar itko brani roditeljima da odgajaju svoju djecu, upitala je SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević Marinović i dodala kako je pravo na zdravstveni i spolni odgoj pravo djece, a državi je dužnost da im to omogući.
Ako gledate inicijativu ‘U ime obitelji’, ne začuđuje činjenica da se svaki treći brak raspada, izjavio je laburist Branko Vukšić, ocijenivši kako će malo tko imati želju za brakom nakon što vidi nasrtljivost i isključivost prisutnu u hrvatskom društvu.
Zastupnici, u načelu, podržavaju nakanu da se novim zakonom osigura pravedniji i administrativno jednostavniji sustav skrbi. No, dok većinski klubovi drže da novi zakon sustav približava korisnicima, a pomoć usmjerava najpotrebnijima, oporba tvrdi da će pogoditi socijalno najosjetljivije, obitelji s više djece.
Zakonom bi se bolje zaštitili samci i samohrani roditelji, te potaknulo uključivanje radno sposobnih korisnika u svijet rada.
Što se tiče onih koji žive samo od socijalne pomoći i teško se radno aktiviraju, Vlada za takve radno sposobne primatelje socijalne pomoći predviđa priznavanje socijalne naknade najdulje dvije godine, kako bi ih se prisililo da potraže posao.
Zakonom se predlaže i prijelazni mehanizam za one koji se boje ući u svijet rada jer bi mogli ostati bez posla i socijalne naknade. Prijelazno razdoblje bilo bi tri mjeseca, a u njemu bi se umanjivala socijalna naknada za onoliko koliko je osoba zaradila.