Nije željela medijsku pozornost jer ju stid. Stid ju je iako nije kriva što joj je život dodjelio tako “loše karte”.
Marija Janković teško bolesna i teško pokretna 72-godišnjakinja, u 21. stoljeću, usred grada u stanu na prvom katu na predjelu zadarskog Bulevara već 13 godina spava u praznoj prostoriji bez svjetla i grijanja i na improviziranom krevetu kojeg je sama napravila od jednih starih vrata ispod koje su dvije velike, prazne kante “jupola” koje je netko odbacio. Nema posteljine, već samo deku kojom se pokriva, a umjesto jastuka služi joj spužva.
Ima i dvoje teško bolesne djece. Sin ima 48 godina i ima tumor na mozgu, a liječnici mu ne mogu pomoći jer tumor nije operabilan pa on gubi ravnotežu i zna trpjeti nesnosne bolove, a dvije godine mlađa kći je psihički bolesna. Rijetko izlazi iz svoje sobe i ne želi s nikom komunicirati pa ponekad čak i sa svojom majkom.
– Mi nemamo nikoga od obitelji u Zadru. Sami smo. Suprug je bio vojno lice 1977. godine smo se doselili u Zadar. No, on je umro 1980. godine od teške bolesti. Ja sam naslijedila njegovu mirovinu od dvije tisuće kuna i nekako smo živjeli. I djeca su radila prije rata. Kći je frizerka pa je radila i u struci i van struke, a sin je radio u Metalmontu kao glodač te kasnije u bivšoj tvornici Otočanka. U ratu mi se kćer psihički razboljela, a jedno jutro kad smo se vratili iz podruma, vidjeli smo da smo opljačkani. Nestao je sav namještaj iz dnevne sobe. Zapravo, odnijeli su nam sve što je vrijedilo u stanu – priča Marija dodajući kako kći više nije mogla raditi, a sin se razbolio u kolovozu prošle godine.
Sve ove godine posve sama živi svoju bol i stoički podnosi sve što joj je život nemilosrdno servirao. Nikada ni od koga nije tražila pomoć, jedino je prije osam godina otišla u Caritas zadarske nadbiskupije kako bi se ona i njezina djeca mogli hraniti u Pučkoj kuhinji.
Zajedničkim snagama humanitarnu akciju dva puta su lani u prosincu, organizirali Dom za odrasle osobe Sveti Frane, Caritas Zadarske nadbiskupije, zadarski Volonterski centar, Dom za starije i nemoćne osobe u Zadru, Dom za odrasle osobe iz Zemunika, Dom za odgoj djece i mladeži, Hotelijersko turistička i ugostiteljska škola s mentorom Renatom Kraljevim te Poljoprivredna, prehrambena i veterinarska škola Stanka Ožanića. Učenici Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole. Pekli su fritule čija se porcija prodavala za deset kuna. Fritulijada je održana i prošle godine, kad su prikupljena sredstva za kupovinu kotla za Pučku kuhinju zadarskog Caritasa.
KAKO IM POMOĆI?
Nakon objave priče u tiskanom izdanju Zadarskog lista mnogi su zvali u redakciju i raspitivali se kako mogu pomoći. Sve što želite donirati ovoj zadarskoj obitelji bilo da je riječ o odjeći, obući, hrani ili pak, novcu, možete poslati ili osobno donijeti u prostorije zadarskog Caritasa na adresi Franje Tuđmana 24 O s posebnom naznakom – ZA POMOĆ OBITELJI JANKOVIĆ.
Novac se može uplatiti na broj žiro računa HR2224070001100041058
također s naznakom – ZA POMOĆ OBITELJI JANKOVIĆ.
