Poznati zadarski fotoreporter Dino Stanin i Maja Draganić ponosni su roditelji prelijepe bebice Lore, rođene tek prije nešto više od pola godine. Još prije njezina rođenja, Dino i Maja donijeli su vrlo važnu odluku za njezin život – neće je cijepiti. Zbog toga su prije dva dana pozvani pred Prekršajni sud u Zadru.
Iako im je prijetila novčana kazna od dvije tisuće kuna, sutkinja im je izrekla samo opomenu, ali su ipak proglašeni krivima i to zbog kršenja obvezne imunizacije propisane Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U Hrvatskoj roditelji ne odlučuju o cijepljenju djeteta, već o tome za njih odlučuje država.
Dino i Maja smatraju da to nije u redu, jer su još za vrijeme Majine trudnoće naišli na teme koje otvaraju dvojbe o učinkovitosti obveznog cijepljenja. Iako se ono provodi u Hrvatskoj, o tome nije bilo javne rasprave niti je roditeljima ostavljena mogućnost da svoje dijete ne cijepe ako misle da je to ispravno.
‘Jesmo li mi normalni?’
– Naša promjena stava o tome nije došla preko noći, već su prethodili mjeseci promišljanja. Bilo je odmahivanja rukom, pomisli da možda potpadaš pod utjecaje nekakvih teorija zavjere jer se kao roditelj zbuniš količinom informacija o toj temi pa sve do faze kada se zapitaš: pa jesam li ja normalan da ne želim cijepiti svoje dijete? Što ako ga na taj način ugrožavam? Nitko ne želi ugroziti svoje dijete, ali nakon par mjeseci detaljnog istraživanja i filtriranja svega suvišnog o toj temi, došli smo do jasnog saznanja da cijepljenje ima više štete nego koristi za naše dijete i da ne želimo dopustiti da se svakojaki otrovi ubrizgavaju u njega. Odmah smo se suočili s pravnom stranom toga pitanja koje je, prema našemu mišljenju, osnovni problem, a to je imamo li kao roditelji pravo ne cijepiti dijete? – kažu Maja i Dino.
Prema zakonskoj odredbi o obveznoj imunizaciji, dijete se cijepi odmah nakon rođenja, pa za nekoliko dana, prije izlaska iz bolnice, pa nakon mjesec dana, tri mjeseca, godinu, tri godine, zatim u školi…
– U rodilištu smo odmah rekli da ne želimo cijepiti dijete i prvo što su nas pitali bilo je: nije li vas strah da ne cijepite svoje dijete, što ako oboli? Ali nisu nam rekli da je većina tih cjepiva zapravo nepotrebna. Nema mogućnosti da dijete u rodilištu oboli od hepatitisa B u prvih nekoliko sati, ili od TBC-a prije izlaska iz bolnice. Broj tih cjepiva u neprestanom je porastu, mijenja se i kalendar cijepljenja, stvaraju se stalno novi kokteli više cjepiva, mada nema pouzdanih istraživanja o tome koliko su ona učinkovita, osim istraživanja koje su provodili sami proizvođači cjepiva. Osnovni problem nije medicinski aspekt cijepljenja jer postoje mnogi argumenti za i protiv, već pravni. U Hrvatskoj država odlučuje o vašem djetetu umjesto vas i čim se suprotstavite, vi ste s druge strane zakona – ističe Dino.
Iznuda krivnje
Čim su odbili cijepljenje djeteta, u bolnici su se suočili sa – kako su ga nazvali – iznudom krivnje, pa čak i posprdnim kvalifikacijama da su još jedni „internet mama i internet tata” te da su podlegli teoretičarima zavjera „o kontroli ljudske rase”…
– Ako sve to prebrodite, onda vam ponude na potpis jedan već unaprijed tiskani i pripremljeni obrazac Ministarstva zdravlja u kojemu vam se izravno nameće krivnja jer niste cijepili svoje dijete. Mi smo odbili potpisati taj dokument, ali smo se i sami pripremili: donijeli smo svoju pisanu izjavu da odbijamo cijepljenje. Na prvom pregledu djeteta kod naše pedijatrice također smo donijeli izjavu da odbijamo cijepljenje. Naša nam je pedijatrica rekla da nam je dužna objasniti posljedice te odluke, te da je također dužna prijaviti slučaj sanitarnom inspektoru pri Ministarstvu zdravlja.
Naime, bez obzira na osobno mišljenje, svaki pedijatar mora također provoditi obveznu imunizaciju i ako ga zapitate da li cijepiti dijete, on vam to mora preporučiti jer inače dovodi u pitanje svoje zvanje. U zadnje vrijeme procedura se promijenila pa će vas pedijatar nakon odbijanja cijepljenja uputiti prvo epidemiologu koji će vas pokušati „urazumiti”, pa tek onda sanitarnom inspektoru – kažu Maja i Dino.
Interes farmaceutskih tvrtki
– Nakon otprilike mjesec i pol stiglo je rješenje i kazna sanitarnog inspektora od 2000 kuna zbog nepoštivanja zakonskih odredbi o obveznoj imunizaciji. Mi smo uložili prigovor Ministarstvu zdravlja na rješenje i upućeni smo na Prekršajni sud. Tamo smo se pozvali na Zakon o zaštiti prava pacijenata temeljem kojega možete odbiti bilo koji medicinski terapijski ili dijagnostički tretman ako se ne slažete s njim, ali nas je sutkinja proglasiva krivima objasnivši nam da bi za pobijanje krivnje trebalo provesti medicinsko vještačenje naših tvrdnji, što je vrlo komplicirano. Nije nas novčano kaznila, ali je izrekla opomenu i nalog za plaćanje sto kuna sudskih troškova. To, međutim, ne mora značiti kraj slučaja, jer svako novo cijepljenje može značiti i novu prijavu, a u drastičnom ishodu čak i dolazak socijalne službe kući zbog zanemiravanja djeteta – kažu Lorini roditelji.
– Možda bi se hrvatski građani trebali zapitati zašto je u osamnaest država, uglavnom zapadnoeuropskih, cijepljenje djece dobrovoljno, dok se situacija drastično mijenja u jugoistočnoj Europi, pogotovo od Slovenije prema Balkanu, gdje u pravilu država odlučuje umjesto građana? Jedan pedijatar u mirovini dao nam je svoje objašnjenje toga fenomena: ili je hrvatski narod „glup” pa ne zna odlučiti u svoje ime, ili je druga teorija interes profita farmaceutskih tvrtki.
Udruga za zaštitu prava pacijenata Hrvatske, čija je predsjednica mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med. i specijalistica opće kirurgije, stala je na stranu nas roditelja i zatražila da se preispita zakon i provede javna rasprava o toj temi, pa tek onda odluči o tome treba li cijepljenje biti obvezno ili ne. Mi tražimo pravo da o tome odlučujemo bez prisile, kao i da nam naši pedijatri mogu reći svoje slobodno mišljenje, a ne ono na koje su obvezni prema zakonu – zaključuju Dino Stanin i Maja Draganić.
‘Više je štete nego koristi’
Mišljenje da cijepljenje djeci više šteti nego koristi donijeli smo temeljem saznanja o ozbiljnim nuspojavama koje se mogu pojavljivati kroz čitavi kasniji život kroz bolesti kao što su autizam, meningitis, multipla skleroza… Mnoge se nuspojave cijepljenja ne prijavljuju ili se roditelje unaprijed pripremi na to da će dijete imati povišenu temperaturu, razne osipe, a reagira se tek ako nuspojave prerastu u ozbiljnije. Ili vam se sugerira da u ljekarni kupite “pročišćeno” cjepivo s manjim nuspojavama, sve to bez upoznavanja sa sastavom cjepiva i njegovim utjecajem na zdravlje djeteta. Jedan od argumenata cijepljenja je ugrožavanje zdravlja druge djece i stvaranje kolektivnog imuniteta, pri čemu 95 posto populacije mora biti cijepljeno kako bi se zaštitilo i onih pet posto koje se zbog raznih razloga ne smije cijepiti, što je samo po sebi kontradiktorno jer kako može necijepljeno dijete ugroziti drugo dijete, ako je ono već cijepljeno? Razlog je taj
Odvjetnik Pavlović: Roditelji nisu u pravu
Kad se radi o zdravlju čovjeka, ne dolazi u obzir primjena Zakona o pravu pacijenata, već isključivo Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti – jasan je ugledni zadarski odvjetnik Šime Pavlović, kojemu je i sama ideja da se dijete ne cijepi protiv zaraznih bolesti zazvučala neuobičajeno, čak pomalo “primitivno”.
– Zadatak i obveza države je da štiti zdravlje svojih stanovnika. Primarno je dakle čuvati zdravlje, a ne pravo pojedinca da od liječnika traži da ne čini ništa. Uostalom, i u našem Ustavu navedeno je da je država dužna brinuti o zdravlju svojih građana, a iz toga proizlaze i ove druge zakonske obveze – kazao je odvjetnik Pavlović. I. N.
Dr. Gajski: Ukinuti zakonsku obvezu i otvoriti stručnu raspravu
Dr. Lidija Gajski, liječnica specijalistica interne medicine iz Zagreba, vodeći je kritičar suvremene medicine u nas, a o pravu roditelja na cijepljenje djece kaže kako se radi o kontroverznoj temi, koja je dovoljno kontroverzna da bi u ovoj fazi opravdala zahtjev za slobodnim izborom.
– Nisam uvijek čvrsti pobornik slobodnog izbora u medicini, jer se u medicini traže kompetencija, racionalnost i objektivnost, što pacijenti nekad teško mogu postići, ali ovu sam temu proučila sa stručnog stajališta i zaključila da se radi o kontroverzi u pitanju djelotvornosti i sigurnosti i da bi bila neophodna stručna rasprava u koju bi bila uključena i javnost. Tijekom stručne rasprave razmotrilo bi se svako pojedino cjepivo u pitanju sigurnosti i djelotvornosti i temeljem toga odlučilo o tome je li to konkretno cjepivo ostaje u kalendaru obveznog cjepiva ili nije potrebno.
Svjedoci smo da se svakih par godina dodaju nova i nova cjepiva, a stara se ne isključuje. Dolazimo do apsurdne situacije u kojoj cijepimo u Hrvatskoj protiv deset bolesti s četrdeset doza u kombinacijama tri u jedan, pet u jedan… Dokle tako, i to za bolesti koje odavno više ne viđamo? Potrebna nam je stručna rasprava o tome koja cjepiva ostaju, a koja ćemo isključiti jer ovakva situacija s nadograđivanjem postaje apsurdna, a imamo podatke i o škodljivosti.
Budući da trenutačno ne postoje uvjeti za provođenje stručne rasprave jer nemate disonantnih tonova u struci sve dok je zakonska obveza na snazi, da bi se uopće otvorila stručna rasprava – treba skinuti tu obvezu, jer će onda i pedijatri moći slobodnije govoriti. To bi bilo prijelazno rješenje, nužno i za one roditelje koji su doista uvjereni da ne žele cijepiti, da im damo tu mogućnost – kaže dr. Gajski.
