Vjerujem Mireli Holy kad kaže da joj je “apsolutno nerazumljivo zbog čega Vlada ne kontrolira štetu smjenom pomoćnika (Branka Šegona)”. Njezin je dojam da Šegon nije toliko moćan u stranci, no vidi se da naslućuje pravi odgovor na pitanje zašto je Vlada paralizirana u ovoj aferi: “…možda nisam imala sve informacije o gospodinu Šegonu i njegovom političkom i financijskom utjecaju u stranci.”
M. Holy, premda je napustila tu stranku, i sama kaže da u vrhu partije, a ona je bila među prvih 20-ak SDP-ovaca, nisu svi znali o “financijskom utjecaju Šegona u stranci”. To je znao, dakle, samo uski krug ljudi. Čini se, naime, da je g. Šegon, osim za financijsku stabilnost svoje obitelji, prema tvrdnjama upućenih, bio i jedan od onih koji su se brinuli i za financijsku stabilnost SDP-a. Što ide u prilog toj tezi, osim Holyne da ne razumije zašto je stranka paralizirana.
“Šogun”
U SDP-ovim krugovima priča se kako je, prije nešto više od dvije godine, kada je partija slagala kadrovsku križaljku, Šegonu bio namijenjen puno značajniji sektor – ravnatelja Ureda za upravljanje državnom imovinom. No, izjave bolje informiranih da bi to “bilo kao da vuka pustiš u tor s ovcama” zaustavile su imenovanje, pa je ravnatelj postao Mladen Pejnović. Ako je pouzdana, ova priča dokazuje da su u užem vrhu SDP-a bili svjesni osobina B. Šegona, a da je toga bio svjestan i njegov šef Slavko Linić. Priča o financijskoj moći njegova pomoćnika svakodnevno dobiva nove obrise, kako se otkriva novi sloj Šegonove uključenosti u financijske transakcije (državnom) imovinom, a ona, kažu, seže i dalje od Korčule.
Šegona, inače, na tom otoku nazivaju “šogunom”, igrajući se sa sličnosti njegova prezimena imenu feudalnih japanskih moćnika, koji su ponekad imali i veće ovlasti od cara. Zanimljivo, pritom on uopće i nije s Korčule (Makarska). No, kakva god bila njegova stvarna uloga u partijskoj hijerarhiji SDP-a i u Linićevu kabinetu, može se s njom oprostiti. Čak i kada bi ga uspjeli potpuno zaštititi od neugodnog propitkivanja i istraga MUP-a i USKOK-a, Šegon je prokazan u javnosti i time je postao neupotrebljiv. Što se SDP-a tiče, ova afera imat će veliko značenje jer, simbolično, njome je SDP “izgubio nevinost”. Dokazuje da ni ova stranka – koja je izbore dobila isključivo jer su birači, nakon svinjarija koje su počinili Sanaderovi hadezeovci, povjerovali da će kukurikavci biti drukčiji – nije imuna na “zgrtanje” i da u njihovim redovima ima zgrtača koji “ni iz čega” u rekordnom vremenu postaju financijski bogati moćnici.
Jak udarac Liniću
Nadalje, istraga o Šegonu prijeti da bi mogla dati na kraju puno “dublje” rezultate. Novi je element da je afera jak udarac i Liniću, koji bi na njoj mogao polomiti zube, a već je izgubio od svoje vjerodostojnosti. No, najveći je problem i Šegona, i Linića, i SDP-a u cjelini to što će sada u njihove financijske dilove biti pojačano usmjerene tisuće očiju. Pritom se tu otvara i prostor za političku diskvalifikaciju kakav je oporba mogla samo poželjeti. Pa i Karamarkov HDZ koji, prema njihovim tvrdnjama, jest prošao katarzu, no javnost nikako da zaboravi nedaleku prošlost i njihove “zgrtače”. Za one koji prema aferi još imaju subjektivan pristup i traže opravdanja te imaju dvojbe oko odgovornosti aktera, evo prijedloga. Neka zamisle da Branko Šegon nije u SDP-u. Nek zamisle da je u (Sanaderovu) HDZ-u. Lakše?