O staroj hrvatskoj državi do 1 102.godine malo je sačuvanih pisanih spisa. Sva ta pisana građa mogla bi stati u jednu knjigu.
Od te jedine knjige, najmanje polovica materijala je iz Zadra. Možete li zamisliti da Zadar nije na blagdan Svih Svetih 1944. vraćen matici zemlje, a zatim da 1995. nije obranjen od jugočetničkog napada. Da Hrvatska nema svog povijesnog vrela (Zadra), dobar dio hrvatske povijesti jednostavno ne bi postojao. Zato Zadrani za 70. obljetnicu pripojenja Zadra matici zemlje odajmo jednom za svagda puni pijetet cvijetu hrvatske mladosti koja je ovaj drevni hrvatski grad (bez crvene zvijezde) vratila zemlji Hrvatskoj1944. i obranila 1995. Da se ne zaboravi Dan kada su u Zadru sva zvona zvonila. Moj djed Marko kazivao mi je da na blagdan Svih Svetih 1944. prvi put Zadar nisu nadlijetali ni bombardirali saveznički zrakoplovi i da je nebo bilo neobično plavo i jako visoko. Prvi studenoga 1944. najveći je Dan u povijesti hrvatskog Zadra.
Početkom veljače situacija u Zadru i oko Zadra bila je u znaku njemačke otočne operacije. Promet na cesti Knin – Gračac – Obrovac – Benkovac – Zadar bio je vrlo intenzivan u oba smjera, kao i na cesti Zadar – Šibenik. Na cestama je bio u upotrebi veliki broj konjskih zaprega, kojima je prebacivan razni materijal. Budući ga nisu imali dovoljno, Nijemci su svugdje tražili sijeno, i gdje su ga god našli u selima uz cestu, jednostavno bi ga uzimali. Većina motornih jedrenjaka koji su prevozili opskrbu, odnosno razni materijal, na palubama su imali i bale sijena. Međutim, sve je to bilo nedovoljno, a pri napadima savezničkih zrakoplova obični mitraljeski metci odmah bi zapalili sijeno, što je bilo vrlo opasno. Velika koncentracija njemačkih snaga u sjevernoj Dalmaciji, odnosno oko Zadra, opravdavala se glasinom da će one navodno preko zadarske luke biti prebačene u Anconu na talijansku frontu. Za Zadar je to bilo vrlo opasno jer su Saveznici na to mogli odgovoriti samo bombardiranjem zadarske luke. Baš tih dana vodile su se teške borbe na mostobranu kod Anzija u Italiji, i Saveznicima nije išlo u prilog nikakvo jačanje njemačkih snaga na talijanskoj fronti.
Oko 12.50 sati 2. veljače p/b “Mar Bianco” se prevrnuo u zadarskoj luci pa je lijevim bokom legao na dno. Tako je poslije 58 dana boravka u zadarskoj luci potonuo brod koji je zbog svoje veličine bio privlačan cilj savezničkim zrakoplovima i izravan uzrok rušenju dijela Poluotoka gdje je bio vezan. Kako mu je desni bok ostao iznad mora, brodovi su u luku mogli ulaziti i pristati između potonulog broda i obale, odnosno između krmenog dijela i lukobrana.
Noću 2. na 3. veljače ispred Šibenika, kod o. Tijata, britanska motorna topovnjača i torpedni čamac napali su topničkom vatrom i zapalili m/j “Francesca da Rimini” od 350 brt. Brod je plovio iz Zadra za Šibenik i Split, prethodno doplovivši sa sjevera s punim teretom, od čega 320 tona streljiva, 10 tona hrane i raznoga drugog materijala. Na brodu je osim posade, bilo i 25 njemačkih vojnika, ali i neutvrđen broj časnika i dočasnika koji su putovali u svoje postrojbe. Ubrzo nakon što je pogođen, motorni jedrenjak je potonuo uz veliki plamen i eksploziju.
Fotoizviđačko zapovjedništvo savezničkih snaga na Sredozemlju s posebnim izviđačkim zrakoplovima opremljenim fotokamerama obavilo je zračno snimanje obale i otoka od luke Patras u Grčkoj do Zadra. Cilj je bio snimiti potopljene brodove čiji su dijelovi virili iz mora, zatim podrtine nasukanih i uništenih uz obalu ili blizu nje, odnosno sve koji više nisu bili upotrebljivi za plovidbu. To je učinjeno zbog toga da piloti ne bi više napadali te podrtine, što je inače bio čest slučaj. Zanimljivo je napomenuti da su piloti-izviđači uočili i snimili veći broj malih brodova izvučenih na obalu na dijelu od Dubrovnika do Zadra. Snimajući skoro svakodnevno luke i lučice na obali i otocima, primijetili su da se broj izvučenih brodova mijenja. To su, ustvari, naši hrabri i vješti primorci i otočani, odnosno ribari, izvlačili svoje brodove radi popravka i ponovo ih vračali u more, od kojih je dobar dio služio POS-u.
Kad je završila otočna operacija Nijemci su noću 3./4. veljače vratili svoje postrojbe u Zadar. Na otoku Ugljanu ostala je jedna satnija 264. divizije, koja je trebala izgraditi, odnosno organizirati uporište u Preku za kružnu obranu. Pri povratku u Zadar Nijemci su sa zadarskih otoka prisilno doveli 350 muškaraca s obrazloženjem da su potencijalni pripadnici NOV-a. Istu noć dva britanska torpedna čamca zarobila su kod o. Silbe dva motorna jedrenjaka i motorni brod, i na njima 65 Talijana i 25 Nijemaca.
Oko 12.30 sati 4. veljače kod Punte Bajlo saveznički zrakoplovi napali su remorker “Nettuno”, ali ga nisu potopili.
Tijekom 5. veljače njemačke postrojbe pretresle su Nin i sela oko njega uhićujući mnogobrojne muškarce, koji su prema njihovim kriterijima bili sumnjivi. Istog dana dio Stožera III.POS-a, koji je ostao, prebacio se iz Molata na o. Ravu, zbog češćeg i lakšeg održavanja veze s Dugim otokom. Već sutradan, 6. veljače navečer je Stožeru Mornarice javljeno iz Rave radiotelegramom da se u Lukoranu nalazi 19 njemačkih desantno-jurišnih čamaca i da bi ih trebalo napasti.
Tijekom 8. veljače u 12,43 sati 12 lovaca-bombardera napala su u Sutomišnicu desantno-jurišne čamce obalnog lovačkog bataljuna “Bradenburg” i 771. inženjerskog desantnog bataljuna. Potopljen je desantno-jurišni čamac, dok je drugi izgorio, poginulo je 5, nestala su 3, a ranjena su 4 pripadnika obiju postrojbi. U drugom napadu 12 lovaca-bombardera pogođen i zapaljen p/b “Gigliola”. Od njemačkog dijela posade poginuo je 1, a 2 su ranjena, dok za talijanski dio posade nema podataka. Brod je potonuo tijekom 9. veljače. Prema savezničkom izvješću 46 lovaca-bombardera “Kittyhawk” tijekom veljače bombardiralo je njemačke bordove u dalmatinskim obalnim vodama, i na Zadar i Split bacili su 19,6 tona bombi. Pogođena su i zapaljena 2 broda od 2.000 tona kod Zadra i Splita. Pogođene su dvije maone na području Dugi otok – Ugljan.
Njemački su zrakoplovi s aerodroma Zemunik su oko 7.30 sati 8. veljače napali brodove III. POS-a iz sastava Mornaričkog odreda Ražanac, koji su Dopunskom satnijom bili u uvali Vlašići na o. Pagu. Potopljen je patrolni čamac i dva manje motorna jedrenjaka na kojima je bio teret hrane, i poginuo je jedan član posade, a ranjena su dva.
Tijekom 11. veljače izdana je zapovijed da p/b “Italia” (5.000 brt) zbog opasnosti od zrakoplova ne uplovljava u zadarsku luku, nego da se teret prekrca u motorne jedrenjake, koji će ga prebaciti do odredišta. Isti dan Saveznički torpedni čamci potopili su kod Rogoznice nasukani p/b “Salona”, a dio Stožera III. POS-a i Dopunska satnija smješteni su u mjestu Žman na Dugom otoku.
Zapovjedništvo njemačke 2. oklopne armije izdalo je 13. veljače zapovijed da se svi muškarci sposobni za vojnu službu na otocima pred istočnom jadranskom obalom bez odlaganja pohvataju i prebace na kopno. Sve ih je trebalo uključiti u radne i građevinske satnije i upotrebljavati za izgradnju putova i utvrđenih objekata za obranu obale.
Zbog stalnog nedostatka radne snage Nijemci su još 20. siječnja 1944. preko svog poslanika tražili od hrvatske vlade (NDH) 7.000 radnika za radove na utvrđivanju obale i otoka u Dalmaciji. Vlada NDH predložila je da se poduzme prikupljanje radne snage u obalnom području i na otocima. Kako to nije dalo nikakve rezultate, 2. oklopna armija jednostavno je odlučila da se to obavi prisilom.
Kako bi se Zadar i sjeverna Dalmacija obranili od pomorsko-zračnog desanta Saveznika, njemački 15. brdski korpus zapovjedio je da se 202. oklopni bataljun, jedini kojim je korpus raspolagao, prebaci u operacionu zonu 264. divizije.
U 7 i 14.10 sati 15. veljače 11 lovaca-bombardera napalo je i zapalilo u luci Rogoznica p/b “Guido Brunner”. Oko 15 sati 18 lovaca-bombardera napalo je luke u Ugljanu, Mulinama i Kukljici na o. Ugljanu i Velom Ižu. Budući da je luka u Kukljici bila puna brodova, većinom ribarskih(gajeta i leuta), i nekoliko jedrenjaka, vlasništvo mještana, saveznički piloti zamijenili su ih za njemačke desantno-jurišne čamce, za koje su podatke dobili od svojih izvođača.
Tako se dogodilo da su saveznički zrakoplovi izvršili težak napad na Kukljicu umjesto na Muline, Ugljan i Lukoran, gdje su stvarno bili njemački-desantno-jurišni čamci, ali tako maskirani da ih nisu otkrili. Pri napadu poginulo je 15 mještana, a 5 ih je ranjeno. Oštećeno je, odnosno potopljeno više ribarskih brodova i dva jedrenjaka. Porušeno je i oštećeno više kuća, posebno na zapadnom dijelu luke. Iz nepoznatih razloga, vjerojatno zbog kvara, srušio se saveznički zrakoplov, u kojem je poginuo pilot. U Uvali maestrala u Zadru zrakoplovi su otkrili i potopili m/j “Filipo” s 80 tona opskrbe za njemačku vojsku.
Bombardiranje Zadra
Oko 12 sati 16. veljače 12 lovaca-bombardera “Kittyhawk” napalo je bombama i topničko-mitraljeskom vatrom zadarsku luku i obližnje uvale, zatim luke u Ugljanu, Kukljici i Ždrelcu. Cilj je bio napasti otkrivene brodove, ali kako su njemački desantno-jurišni čamci bili dobro maskirani, najviše brodova, i to ribarskih, opaženo je u Kukljici. Ponovo je na tu luku izvršen žestok napad, jer su piloti mislili da napadaju njemačke brodove, koji su, kako se pretpostavljalo, dan ranije srušili njihov zrakoplov.
Tijekom 17. veljače Nijemci su pročešljali obalu od Dikla do Nina u cilju izviđanja i početka radova na utvrđivanju, odnosno uređenju, kao i organiziranju uporišta.
Poslije 12. sati 22. veljače 38 četveromotornih bombardera “Liberator” pogodilo zadarsku luku, bacivši 80,8 tona bombi. Obala luke je razorena na dva mjesta (krater na kutu između Istarske obale i Obale P. Krešimira IV., i na Liburnskoj oko 80 metara od Morskih Vrata), i nekoliko manjih brodova, koji se nisu sklonili u obližnje uvale, je potopljeno. Nastalo je 3 požara i to na kutu ulica Stomorice i Braće Vranjanina na Poluotoku i na Brodarici zapadno od brodogradilišta blizu tvornice Likera “R. Vlahov” i zgrada pošte i prostor između vojarne karabinjera i samostana sv. Dominika (Špire Brusine) te samostan Sv Nikole ( 22. kolovoza 2007. u bivšem samostanu Sv Nikole svečano je otvoren Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, čime je realizirana ideja koju je akademik Mate Suić predložio davne 1968. godine op.a.). Ciljajući prilazni put od Jazina prema luci, pogođena je obližnja Industrijska škola, oštećen je krov i sjeverna strana pozornice Novog kazališta ( kasnije su “građevinari” raznijeli grede i stolariju interijera kazališta) čiji su se ostaci otklonili tek 1974. godine. Pogođene su i vojarne na Voštarnici, ali su bombe padale i oko njih na prostor Stanova i Belafuže. Za postroj od 38 četveromotornih zrakoplova zadarska je luka bila po svojoj površini malen i uzak cilj, uzimajući u obzir samo razmak između tri kolone bombardera koji su letjeli u postroju. Danas preživjeli Zadrani koji su promatrali bombardiranje zadarske luke s Bokanjca, Pudarice i Bilog briga, slažu se da je uvijek veći broj bombi jednostavno padao u more, i još danas postavljaju pitanje jesu li to saveznički piloti umjesto brodova, obale i vojnih objekata na Poluotoku ciljali more, ili su jednostavno namjeravali bombama “preorati” Zadar.
Stožer III. POS-a javio je Stožeru Mornarice da su saveznički zrakoplovi 22. veljače bombardirali Zadar i rt Miku na Puntamiki.
Četnički pokret koji radi na formiranju Sjevernodalmatinskog četničkog korpusa, u svojoj promidžbi širi vijesti da postoje potpuno sređeni odnosi između jugoslavenske izbjegličke vlade i Saveznika. Suradnja je takva da se trebaju bombardirati samo mjesta u kojima prevladaju pristalice NOP-a, dok se četnička mjesta moraju pod svaku cijenu štedjeti.
Zadnje bombardiranje savezničkih zrakoplova na Ugljanu i Ižu i gubitci civilnog stanovništva i njihove imovine dovode do raspravljanja i o bezrazložnom postupku i počinjenim žrtvama. Znatan broj boraca u NOV-u je iz pogođenih sela, pa je ogorčenje mještana neshvatljivo. Sami Nijemci, koji patrolirajući Ugljanom – pljačkaju sela, a to su radili i u bombardiranoj Kukljici, na sve to gledaju s nekim uživanjem i podruguju se stanovništvu koje stradava od onih (Saveznika) od koje očekuje pomoć.
Oko 12. 30 sati 23. veljače 6 savezničkih lovaca-bombardera napalo je zadarsku luku, pogođeno je brodogradilište u uvali Vrulje, potopljen je motorni čamac (Ape) i čamci u Uvali maestrala. U tijeku 24. veljače Lovci-bombarderi napali su na zadarskom području uvale na Ugljanu i posebno Kukljicu, kao i o. Pašman. Napadnuta je i zračna luka u Zemuniku, ali nisu pogođeni maskirani zrakoplovi.
Prema planu «Argument» američko strateško zrakoplovstvo iz sastava 8. i 15. zračne armije napadalo je tijekom veljače 1944. njemačke tvornice zrakoplova. Upravo 25. veljače 15. zračna armija je iz Italije uputila 400 četveromotornih bombardera na Regensburg ( oko 140 km sjeverno od Munchena) sa zadaćom da napadnu tvornicu zrakoplova «Messerchmitt». U slučaju da se iz bilo kojih razloga ne bi mogli probiti do cilja, svi bojni sastavi dobili bi pričuvne (alternativne) ciljeve. Pričuvni (alternativni) ciljevi bili su željeznički kolodvor i lučka postrojenja u Rijeci, skladišta i brodogradilište s arsenalom u Puli, željeznička pruga kod mjesta Zell am See (Austrija), zračna luka kod Graza i luka u Zadru.
Oko 11,45 25. veljače 8 lovačko-bombarderskih zrakoplova napalo je zračnu luku u Zemuniku i uništilo 1 njemački zrakoplov. Napadnuta je i (morska)luka u Lukoranu na o. Ugljanu, ali nije bilo gubitaka. Napad na Zadar, odnosno njegovu luku, počeo je u 11.35 sati s razmacima od 20 do 30 minuta i trajao je do 12.25, a obavljali su ga četveromotorni bombarderi leteći u grupama i u postroju po 2 zrakoplova. Direktnim pogodcima srušene su zgrade za smještaj Zapovjedništva luke i posada manjih brodova, kao i skladišta, a ranjen je 1 mornar. Bombe su pale u Foši i obližnji kompleks Sv. Dimitrija, zatim na obalu gata za brze putničke brodove prema zapadu, na obalu na Brodarici od brodogradilišta prema lukobranu i u luci od mosta do izlaza. Srušena nadstrešnica na kraju lukobrana blizu sadašnje tvornice «Maraska» ispod koje su bile prostorije veslačkog kluba, a uz korijen lukobrana i maskirni vez za njemačke desantne brodove. Istog dana u jutarnjim satima iz Visa u Lavsu (Kornati) uplovio je konvoj sa Stožerom II. POS-a s najpotrebnijim postrojbama i službama, te hranom, ratnim materijalom i opremom. Zbog važnosti Zadra, kao pomorskog prometa koji se odvijao iz Trsta i Rijeke prema njegovoj luci, Saveznici su zatražili da se na području III. I II. POS-a rasporede njihove specijalno-izviđačke grupe s radiopostajama. Tada je u Stožer III. POS-a došla grupa «Charly» od tri člana i s radiopostajama, a nju je vodio američki poručnik Mertin Charly.
Kako rat lagano odmiče (približava se kraju op.a.), Nijemci sve manje drže do ustaša i četnika, a glavni im je problem NOV, nedostatak potrebnih snaga i velike poteškoće u pomorskom prometu. Treba naglasiti da jednostavno nije bilo moguće pomorskim prometom prebacivati mjesečno 100.000 tona opskrbe, kako je bilo planirano i naređeno. Temeljni su razlog bili savezničko zrakoplovstvo i lake pomorske snage, koji su napadali luke i brodove u njima, kao i brodove u plovidbi. U svemu tome teško je stradao Zadar (Poluotok), možda najviše zbog toga što se njegova luka nalazi u samom centru grada.
Nakon što je rano ujutro 28. veljače, patrolni čamac iz sastava II. POS-a isplovio iz Jakišnice (Novalja) susreo je dva njemačka motorna jedrenjaka, koja su plovila iz Zadra u Rijeku. Došlo je do borbe, a u nju se ubrzo umiješao i drugi patrolni čamac koji je isto isplovio iz Jakišnice. Oba motorna jedrenjaka zarobljena su i uzeta u tegalj, ali je zbog dobivenih oštećenja jedan potonuo, a drugi je u zadnjem trenutku nasukan na ulazu u Novalju. Na brodovima je osim posade bilo 120 njemačkih vojnika i dočasnika i 1 časnik, koji su putovali iz Zadra u Rijeku. Od njih je 90 zarobljeno, dok su ostali poginuli ili se utopili. Istog dana u 8 sati u lučici mjesta Brgulj na o. Molatu uplovio je veći motorni jedrenjak u njemačkoj službi. Kada su se tri člana posade motornog jedrenjaka iskrcali na obalu, bili su zarobljeni, a nakon toga varkom da je u selu vjerski praznik, na obali su se iskrcali i preostali članovi posade, osim 5 Nijemaca. Tako je zarobljen motorni jedrenjak na kojem je bilo oko 300 tona hrane, benzina, bodljikave žice i sijena. Posada se sastojala od 7 Talijana i 8 Nijemaca. Na susjedni o. Sestrunj oko 13 sati 1. ožujka zapaljen je motorni jedrenjak. Tako su Nijemci u dva dana izgubili tri motorna jedrenjaka i 128 vojnika djelovanjem patrolnih čamaca II. I III. POS-a, iako službeno nakon otočne operacije Nijemaca na zadarskim otocima nije bilo postrojbi NOV-a
Zbog planirane operacije «Vis» izdana je zapovijed da njemački 771. inženjerijski i desantni bataljun bude potpuno spreman sa svoje dvije satnije. Bataljun je ukupno imao 44 desantno-jurišna čamca, koji su mogli ukrcati i prebaciti u jednom valu tri kompletna bataljuna ili oko 2.500 vojnika.
Tijekom 29. veljače Nijemci su se iznenada iskrcali na o. Sestrunj, pročešljali su ga, ali nije došlo do susreta s postrojbama NOV-a, tako da je taj desantni prepad doživio neuspjeh.
Nijemci su tijekom veljače pokušali uništiti postrojbe NOV-a na zadarskim otocima i uporno su radili na organizaciji i uređenju obalne obrane. Od zračnih napada najviše je razoren dio zadarske luke od ulaza do mosta, dok je prevrnuti p/b «Mar Bianco» stvarao određene probleme oko prometovanja brodova u zadarskoj luci. Međutim, bez obzira na sve probleme razorenog grada i njegove luke, skoro svi brodovi koji su plovili iz Trsta, Pule i Rijeke prema jugu, obvezno su i dalje uplovljavali u zadarsku luku, pa je zadarska luka i dalje ostala najvažnija međuluka za brodove koji su plovili iz sjevera prema jugu.
P.s. Moj nedavno objavljen članak “Tragedija talijanskog bataljuna “Goffredo Mameli”u kome, pored ostalog pozivam na svekoliku lustraciju ( lustracija označava obredno čišćenje od grijeha, ispitivanje savjesti…) u našem društvu,privukao je reakciju hrvatskih branitelja koji su mi svojim pismima napunili elektronski poštanski sandučić. Zaključak jednog pisma glasi :”Izručenje jednog za lustriranje u Njemačku, trebao bi biti početak da se krene po svim županijama i općinama u Hrvatskoj i provede lustracija, što očekuju od Hrvata civilizirani narodi, da bi ih prihvatili u svoje društvo”. U proteklih 23 godine hrvatska privreda bez lustracije narasla je 7,9%, a za isto razdoblje Poljska u kojoj je provedena lustracija postigla je ekonomski bum od 90%, što znači da bi lustracija u Hrvatskoj bila najuspješnija ekonomska mjera za izlazak Hrvatske iz ekonomske krize. Za početak lustrirati Mladena Bajića.
Ferdinand Perinović
