To što je jučer, u četvrtak, stupanjem na snagu novog Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata, nastupilo i razdoblje slobodnog formiranja cijena naftnih derivata, u Savezu udruga za zaštitu potrošača Hrvatske načelno smatraju dobrim.
– Tržišna konkurencija može učiniti ono što nama potrošačima odgovara – spustiti cijene. No, uvjeti za to postoje isključivo u situaciji kad imamo više pružatelja usluge, najmanje dva, ili pet-šest, koliko ih danas imamo – kaže Nenad Kurtović, predsjednik Saveza, uvodeći tako u priču potencijalni problem za potrošače u dijelovima Hrvatske u kojima tržišni uvjeti ne postoje.
– Naši su otoci najbolji primjer za to. Na jednom otoku imate jednu ili najviše dvije crpne stanice, i to istog subjekta. U članku 9. novoga zakona stoji da se cijene utvrđuju u skladu s pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi, ali ne kaže se, kaže Kurtović, ništa drugo čime bi se “pokrila” područja na kojima “tržišne utakmice” nema.
– Stoga smo mi tražili – i žao nam je što naša odrednica nije ušla u zakon – da svaki energetski subjekt koji se bavi prodajom naftnih derivata mora formirati jedinstvenu cijenu na području cijele države. Dobar primjer za nabijanje cijena – nisu, upozorava Kurtović, samo otoci, nego i Zagora, Lika, Gorski kotar…
Na tim su područjima, uza sve ostalo, udaljenosti od jedne do druge crpne stranice tolike da se jednostavno ne isplati ići do one jeftinije, jer su troškovi odlaska toliki da poništavaju efekt niže cijene.
Zakon, doduše, kaže i da Vlada može „uredbom propisati najvišu razinu maloprodajnih cijena za pojedine naftne derivate, za neprekinuto razdoblje od najduže 90 dana”.
To lijepo zvuči, kaže Kurtović, no odnosi se samo na velike poremećaje na svjetskom tržištu koji bi se odrazili i na Hrvatsku.