Ponedjeljak je, kao svoj prvi umirovljenički dan, Jerolim Jere Uroda proveo na petom katu nekadašnjeg hotela Beograd, u uredu županijskog pročelnika za more i turizam. Prvi gradonačelnik Biograda, danas 67-godišnji Uroda, od 1997. godine je bio vječni pročelnik za more, obalu, koncesije, pomorstvo, turizam…. U ponedjeljak je uvodio u posao novog pročelnika Krešimira Laštru.
– Čovjek prvi put dolazi u dodir s tim poslom, malo ću ga upoznati s onim što ga čeka i pomoći mu da krene, neće to dugo trajati. Upravni odjel je dobro ustrojen, ljudi znaju svoj posao – kaže Uroda.
– Ni novi pročelnik neće znati granice pomorskog dobra?
– E, to je jedan od najvećih problema. Legislativa nam je opsežna, ali s njom mi na terenu nikada nismo dobili što nam treba, jer nas nitko ništa i ne pita. Oduvijek je to tako, pa je i sada: dok mi govorimo, ministar gleda u plafon! Što se granica tiče, mi smo za područje grada Zadra poslali prijedlog dijela granica pomorskog dobra još 2007. godine i otada – potpuni muk! A to nije sve, odradili smo i niz drugih prijedloga, odradili smo prioritete, ali što se granica pomorskog dobra tiče – ni glasa.
– Može li pomoći novi Zakon o pomorskom dobru?
– Novi zakon je – nula bodova! Godinama smo predlagali da granice pomorskog dobra određuju županije, a ne ministarstvo, ali to nikada nije prošlo. Ubuduće će to raditi Agencija, ali problem je u tome što sve to radi jedan jedini čovjek koji je zatrpan papirima iz cijele Hrvatske.
– Koliko je devastirana obala u Zadarskoj županiji?
– Dosta, a imamo jednog jedinog hidrograđevnog inspektora! Ma koliko bio sposoban, jedan čovjek to ne može stići. A čak i u slučajevima kada neki predmeti završe na DORH-u ili padne pravomoćna presuda, na terenu se nakon toga ne događa ništa.
– Upozoravali ste da novim zakonom županije gube dio prihoda od koncesija?
– To se dosada dijelilo na tri, a sada na četiri dijela, pa ispada da ćemo financirati novoustanovljenu Agenciju. Osim koncesija, izdavali smo i rješenja o korištenju pomorskog dobra za brodice i jahte, što će ubuduće raditi lučke kapetanije. To se plaćalo 15 kuna po dužnom metru plovila i pet kuna po kilovatu motora, a sada će taj novac ići u državni proračun. U Zadarskoj smo županiji izdavali oko 13.000 takvih rješenja, nije to mali novac.
Umirovljeničko vrijeme Jere Urode topit će u hobijima: vaterpolu i – obradi drva. Kao nekadašnji vaterpolist, sada je delegat na utakmicama na kojima susreće staru gardu, a u vlastitoj radionici – restaurira namještaj!
– Volim obnavljati stari namještaj i sada ću konačno za to imati vremena. Počeo sam s vlastitim, preko sto godina starim namještajem koji sam naslijedio. Zavolio sam raditi s drvom, to me opušta i liječi živce, samo moram konačno srediti radionicu – kaže Uroda.
– Takva smo država, što li, traži se sve više papira, dokumenata, dozvola… Primjera radi: što je građevinska dozvola za kavez za uzgoj ribe?! Pitali smo arhitekte i inženjere građevine, ali oni ne znaju što je to. Pitali smo Ministarstvo graditeljstva jesu li kavezi građevine, a odgovorili su nam da nisu, osim ako unutar njih ne gradimo?! Ma, hajte molim vas, navodi Uroda jedan primjer birokratskih besmislica.
Ponedjeljak je, kao svoj prvi umirovljenički dan, Jerolim Jere Uroda proveo na petom katu nekadašnjeg hotela Beograd, u uredu županijskog pročelnika za more i turizam. Prvi gradonačelnik Biograda, danas 67-godišnji Uroda, od 1997. godine je bio vječni pročelnik za more, obalu, koncesije, pomorstvo, turizam…. U ponedjeljak je uvodio u posao novog pročelnika Krešimira Laštru.
– Čovjek prvi put dolazi u dodir s tim poslom, malo ću ga upoznati s onim što ga čeka i pomoći mu da krene, neće to dugo trajati. Upravni odjel je dobro ustrojen, ljudi znaju svoj posao – kaže Uroda.
– Ni novi pročelnik neće znati granice pomorskog dobra?
– E, to je jedan od najvećih problema. Legislativa nam je opsežna, ali s njom mi na terenu nikada nismo dobili što nam treba, jer nas nitko ništa i ne pita. Oduvijek je to tako, pa je i sada: dok mi govorimo, ministar gleda u plafon! Što se granica tiče, mi smo za područje grada Zadra poslali prijedlog dijela granica pomorskog dobra još 2007. godine i otada – potpuni muk! A to nije sve, odradili smo i niz drugih prijedloga, odradili smo prioritete, ali što se granica pomorskog dobra tiče – ni glasa.
– Može li pomoći novi Zakon o pomorskom dobru?
– Novi zakon je – nula bodova! Godinama smo predlagali da granice pomorskog dobra određuju županije, a ne ministarstvo, ali to nikada nije prošlo. Ubuduće će to raditi Agencija, ali problem je u tome što sve to radi jedan jedini čovjek koji je zatrpan papirima iz cijele Hrvatske.
– Koliko je devastirana obala u Zadarskoj županiji?
– Dosta, a imamo jednog jedinog hidrograđevnog inspektora! Ma koliko bio sposoban, jedan čovjek to ne može stići. A čak i u slučajevima kada neki predmeti završe na DORH-u ili padne pravomoćna presuda, na terenu se nakon toga ne događa ništa.
– Upozoravali ste da novim zakonom županije gube dio prihoda od koncesija?
– To se dosada dijelilo na tri, a sada na četiri dijela, pa ispada da ćemo financirati novoustanovljenu Agenciju. Osim koncesija, izdavali smo i rješenja o korištenju pomorskog dobra za brodice i jahte, što će ubuduće raditi lučke kapetanije. To se plaćalo 15 kuna po dužnom metru plovila i pet kuna po kilovatu motora, a sada će taj novac ići u državni proračun. U Zadarskoj smo županiji izdavali oko 13.000 takvih rješenja, nije to mali novac.
Umirovljeničko vrijeme Jere Urode topit će u hobijima: vaterpolu i – obradi drva. Kao nekadašnji vaterpolist, sada je delegat na utakmicama na kojima susreće staru gardu, a u vlastitoj radionici – restaurira namještaj!
– Volim obnavljati stari namještaj i sada ću konačno za to imati vremena. Počeo sam s vlastitim, preko sto godina starim namještajem koji sam naslijedio. Zavolio sam raditi s drvom, to me opušta i liječi živce, samo moram konačno srediti radionicu – kaže Uroda.
– Takva smo država, što li, traži se sve više papira, dokumenata, dozvola… Primjera radi: što je građevinska dozvola za kavez za uzgoj ribe?! Pitali smo arhitekte i inženjere građevine, ali oni ne znaju što je to. Pitali smo Ministarstvo graditeljstva jesu li kavezi građevine, a odgovorili su nam da nisu, osim ako unutar njih ne gradimo?! Ma, hajte molim vas, navodi Uroda jedan primjer birokratskih besmislica.